Donedavni obožavatelji lika i djela Ive Sanadera danas kleče pred »Anđelkom s neba« – Jadrankom Kosor. Lažni vođe odlaze i dolaze, ostaje samo podaništvo kao usud i prokletstvo. I sramota!
Ova je zemlja umorna od lažnih lidera i liderčića. Zašto se tako uporno i uspješno šire i obnavljaju, poput ameba, teško je dati jednoznačni odgovor. Uzroci sežu daleko u duboku povijest na ovim prostorima, kojim su hodočastile mnogobrojne vojske, različitih naroda, ali gotovo s identičnim ciljem: osvojiti teritorij i matični narod staviti u podanički odn os, jer sluga je mio koje vjere bio. Vjekovima je bilo tako i to je moralo ostaviti traga i u mentalitetu naroda: gazda je uvijek gazda; ma koji i kakav bio, valja ga poštivati.
Domaća uš najžešće grize
Ipak, nadali smo se da će domaći gazde, političari i poslodavci, biti bolji, humaniji i pristojniji od stranih, a kad tamo – neki su još gori, okrutniji i nehumaniji od uvoznih gospodara života i smrti; ne prežu ni pred čime (kime) na putu da se brzo obogate, gaze preko mrtvaca ne bi li stekli što veću moć i slavu. Prema onima iznad sebe, po moći i bogatstvu, tihi su, slinavi, ponizni puzavci, a prema nižima od sebe na društvenoj ljestvici, nemilosrdni su i beskrupulozni u gaženju elementarnih ljudskih prava i sloboda. Zbog toga su i protiv sindikata na svim razinama organiziranja i djelovanja. Demokracija im služi kao nametnuti ukras, koji više smeta no što koristi, a moraju je podnositi zbog svijeta, bez koga ne mogu opstati, niti ekonomski, niti politički.
Većinom neobrazovani ili poluobrazovani, s diplomama sumnjivoga porijekla, gotovo nikakvih kulturnih navika, dogurali su čak i do položaja gradonačelnika naših većih gradova i županija. Narod ih je izabrao, pa neka mu služe na ponos i sreću!
Htjeli smo kapitalizam – pa evo nam ga!
Već dvadeset godina slušamo istu priču: Hvala bogu što smo se riješili komunizma (a komunizma nigdje do danas bilo nije)! Sada će poteći med i mlijeko, bit ćemo Švicarska (to nam je obećao HDZ na izborima 1990). A gdje smo danas, samo slijepci još to ne vide. Kako to da, na primjer, Kina, gdje je na vlasti Komunistička partija (ali nema komunizma), ima najveći privredni rast ikada zabilježen u svijetu (10% u posljednjih 30 godina i da je ekonomski pregazila jedan SAD, te će, prema analizama i prognozama najvećih ekonomista Zapada, već 20-ih ili 30-ih godina ovoga stoljeća postati najveća supersila svijeta? U stopu je prati Indija, a velika se perspektiva predviđa i za Brazil, pa čak i Indoneziju.Dakle, sve mnogoljudne zemlje i s različitim političkim sistemima, ali s velikim tržištima, vrijednim ljudima i sposobnim liderima.
Kod nas, u Hrvatskoj, stvorena je društvena klima u kojoj su samoproglašeni liderčići uzdigli sebe na tron »očeva domovine«, obećavajući narodu brda i doline, lažni patriotizam (jer pravi domoljub ne potkrada svoju domovinu, ne dovodi je do samoga ruba ekonomskoga, a onda i nacionalnoga ponora, sličnoga onome u današnjoj Grčkoj), a pritom su krali sve što su i koga su mogli, šaljući radnike na ulicu, gladne i žedne, bez nade i perspektive.
U svijest ljudi ucijepljena je bakterija da će u kapitalizmu maltene svi biti kapitalisti, nitko neće biti šljaker, živjet će se lagodno i bezbrižno. E, pa evo kako to danas izgleda, taj bajni svijet, taj raj na zemlji: ako imaš novca, imaš sve; ako ga nemaš, nisi nitko i ništa. Ljudi su zaboravili da su dva svjetska rata nastala u kapitalizmu, da su odnijela više od stotinu milijuna ljudi i učinila velika materijalna razaranja, a sve s ciljem ostvarivanja dominacije u svijetu silnih i moćnih. A takva praksa i danas traje, samo se ostvaruje drugačijim sredstvima.
