Kad je prije malo više od godinu dana Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila pandemiju koronavirusa, naš svakodnevni život doživio je temeljitu preobrazbu. Umjesto odlaska u ured, školu ili na fakultet, prebacili smo se na online komunikaciju. Svi oni koji su po prirodi svoga posla provodili puno vremena na putu, preko noći su prešli na sastanke i konferencije preko Zooma i sličnih platformi. Sve se činilo jednostavnije, brže i jeftinije nego u dosadašnjem životu. Online komunikacija je zasigurno olakšala mnogo aspekata svakodnevnog života. Na sastanak ili seminar više ne morate putovati nego se u par klikova mišem možete jednostavno uključiti iz udobnosti vlastitog doma. U sindikatu smo također uvidjeli mnoge prednosti takvih web platformi i tome se prilagodili. Puno je lakše organizirati sastanak i okupiti sudionike iz cijele Hrvatske te je ZOOM trenutno jedini način komunikacije s većim brojem sudionika. Trenutno je u tijeku edukacija o Organiziranju radnika u sindikat koju vode naši partneri koji se fizički nalaze u Poljskoj i Mađarskoj, a sudionici edukacija se nalaze u svim dijelovima Hrvatske. Sve su to zasigurno velike prednosti takvih web platformi.
Druga strana web platformi
Ali nije sve tako bijelo. Sve se više počinje pričati o ZOOM anksioznosti. Anketa u kojoj je sudjelovalo 2.000 zaposlenih koji rade od kuće, u studenom 2020. otkrila je da ta anksioznost potječe iz nekoliko izvora: tehnološki i zvučni problemi koje ne možete riješiti, nemogućnost čitanja govora tijela ljudi, osjećaj kao da ste nečujni, prisustvo pozivu bez dovoljno vremena za pripremu, zabrinutost zbog neprofesionalne pozadine itd.
Bez obzira na to što se na prvu činilo da smo pronašli rješenje i za budućnost koje će smanjiti potrebu sastanaka uživo, ipak nije sve tako. Ljudi počinju čeznuti za sastankom lice u lice, za fizičkim prisustvom drugih osoba. Ipak smo društvena bića i nemoguće je svu komunikaciju svesti preko ekrana. Prema mnogim istraživanjima, čak 93 posto dojma o drugoj osobi dobijemo preko neverbalne komunikacije. A ona je znatno onemogućena putem web platformi.
Postavlja se pitanje i razine koncentriranosti sudionika sastanka koji se održava preko web platformi, a posebno kada se radi o većem broju sudionika. Svi koji smo sudjelovali na takvom sastanku barem se jednom dogodilo da na neko vrijeme izgubimo koncentraciju i prestanemo pratiti tijek sastanka, bilo da gledamo nešto drugo na internetu, obavljamo kućanske poslove ili se jednostavno ne možemo saživjeti s osobama koje gledamo preko ekrana.
Ipak, najvažniji je razgovor s ljudima
I za sindikalno organiziranje web platforme nisu najbolje rješenje. Za uspješno organiziranje je nužan terenski rad, razgovor s ljudima. Ali sindikati su se maksimalno prilagodili i ovoj trenutnoj situaciji, i trudimo se članovima dati do znanja da njihovi sindikalni povjerenici i ostali sindikalni predstavnici aktivno rade na promicanju njihovih prava i stoje im na raspolaganju bez obzira na to što su veća okupljanja i susreti trenutno onemogućeni.
