1 150 godina Sindikata grafičara i medija LENTA
Na Susretima 44. put
I ove godine nastavili smo tradiciju Susreta radnika u tiskarstvu, komunikacijama, nakladništvu i medijima. Krajem svibnja okupilo nas se više od četiri stotine. 44. put od kada se susrećemo, a tek prvi put u Vodicama. Termini i obaveze velikih sudionika bili su razlog zašto ove godine nismo išli na redovne destinacije, s druge strane dobro je isprobati novo. Svaki Susreti su posebni, a na ovima smo uživali u većoj povezanosti koju nam je dala nova jezgrovita i simpatična destinacija.
Svake godine nadograđujemo našu formulu, dodajemo nešto našim Susretima. Ove godine nismo imali mogućnost minigolfa, ali okušali smo se u igri cornhole koja je bila pun pogodak, od prve s natjecanjem čak 34 para. Možda i to postane redovna disciplina, kao što su danas popularni pikado u kojem se natjecalo 70 parova, ili sve jači pub kviz, a koje smo skromno uvodili prije tek nekoliko godina. I ove godine imali smo bogata natjecanja, poštenu igru, sportski duh, te čak 51 medalju koje su njihovi osvajači oko vrata ponijeli kući. Najviše ipak vrijedi kad nakon tri dana druženja sa sobom ponesemo taj dobro znani osjećaj ispunjenosti zajedništvom svih nas.
Nastavljamo rad u središnjici
Posljednju godinu davali smo maksimalan doprinos sindikalnom radu na nacionalnoj razini dodatnim angažmanom u Nezavisnim hrvatskim sindikatima. Na inicijativu ostalih sindikata iz središnjice prihvatili smo da predsjednik našeg sindikata nosi dvostruku funkciju te bude i predsjednik NHS-a. Naše predsjedništvo je dalo jasan uvjet da to bude dugoročno održivo i ne utječe negativno na rad našeg Sindikata. Iako smo i ušli s pojačanim oprezom, pokazalo se da je ovakva dvostruka aktivnost moguća samo uz maksimalni angažman nositelja. S obzirom na sve izazove, poštenije je pravovremeno prepoznati da će to biti vrlo teško ostvarivo na duži rok, nego polovično raditi posao. Kolege iz NHS-a zamoljeni su da se nađe drugo rješenje. Stoga je na Izvanrednom saboru NHS-a, prije nekoliko dana, za novog predsjednika središnjice izabran Dražen Jović iz Sindikata prometnih i komunalnih službi Hrvatske.
I ovo treba gledati pozitivno. Dali smo maksimalan doprinos NHS-u, noseći palicu i vodeći ga jednogodišnji krug. Važno je da smo to učinili na dobar način i nastavit ćemo biti aktivni u središnjici, ali ipak možemo u većoj mjeri fokus vratiti na vlastite aktivnosti kojih neće nedostajati; od kolektivnih ugovora koji su uvijek u tijeku, trenutačno za Tisak i Narodne novine, sastanaka o aktualnim pitanjima i uvjetima rada u podružnicama, radno-pravne zaštite, edukacijama sindikalnih povjerenika, organiziranja članova, solidarnosti, do spomenutih aktivnosti na nacionalnoj i međunarodnim razinama. Uvijek ćemo surađivati na svim višim razinama od NHS-a, UNI-ja do konkretnog projekta u koji krećemo kao partner Sindikatu novinara Hrvatske.
Dijalog je jedini put
U kontekstu razvoja socijalnog dijaloga treba spomenuti da se ovih dana, iako često u krivom kontekstu, širila vijest da se od 1. lipnja 2025. godine osniva Ured za socijalno partnerstvo. Nažalost, u fokus nije bila stavljena uloga ovog Ureda u promociji trostranog i dvostranog dijaloga i socijalnog partnerstva. Taj Ured sindikati traže već godinama, jer upravo sindikatima i radnicima on treba pomoći, i više no poslodavcima, u artikulaciji zahtjeva u dijalogu posebice na višim i najvišim razinama. Umjesto toga, raspravljalo se o poziciji i plaći koju će imati Krešimir Sever, kao dugogodišnji sindikalac koji dolazi na čelo Ureda. Da dolazi iz bilo koje druge sredine to pitanje ne bi se postavilo, a od nekud mora doći. Na stranu kako tko doživljava koga, ali zar bi zaista za sindikate bilo bolje da na čelo ovog Ureda dođe čovjek iz krugova poslodavaca, karijerni političar, ili totalni anonimus? Zar nije radnicima bolje imati utjecajnijeg čovjeka iz njihovih redova? Kako naprijed, kako ostvariti sve ciljeve, ako i u rijetkim situacijama kad imamo šansu drugima zabiti gol, radije sami sebi zabijamo autogol?
155 godina našeg Sindikata
U 155 godina naše povijesti, a 24. srpnja 2025. nam je 155. rođendan, uvijek smo imali nešto za raditi, uvijek smo imali posla, ali i uvijek smo bili zajedno. Današnja vremena čine se vrlo sličnima davnim počecima. Prvi štrajk naši tipografi su organizirali početkom 1872. godine, tako da su u četiri od pet zagrebačkih tiskara, koje su redom bile u rukama stranca, svi radnici jednostavno dali otkaze. Štrajk je trajao 7 dana, a okončan je zatvaranjem njegovih organizatora. Ipak, postignuti su dogovori za skraćenje radnog vremena s 12 na 10 sati dnevno, ali i da se u narednim mjesecima pristupi ujednačavanju satnica s Peštom i Bečom.
Svi zajedno za našu budućnost
Zvuči li poznato? Mi i danas govorimo o radnom vremenu, ali puno više, možda više nego u Austrougarskoj, danas moramo govoriti i pratiti razlike naših plaća u odnosu na Europsku uniju. I to nisu problemi samo radnika i sindikata, to su problemi svih nas, cijelog našeg društva. Jer, nemaju samo sindikati problem sa zadržavanjem članova. I poslodavci imaju problem sa zadržavanjem radnika, mi kao zemlja imamo problem sa zadržavanjem građana, a zemlja bez građana je zemlja bez budućnosti!
Mi se stoga zaista danas borimo za našu budućnost. Upozoravamo na zaostajanje i važnost približavanja naših plaća prosjeku Europske unije. To mora biti naš nacionalni interes! U protivnom nastavit će se „utrka prema dnu” i rušenje standarda naših vlastitih radnika, njihov odlazak i olako nadomještanje uvozom stranih radnika. Stoga i naši poslodavci moraju postati „konkurentni“ te atraktivni i s plaćama i uvjetima rada prema ostalim poslodavcima u Uniji, jer samo tako možemo zadržati naše ljude, graditi i računati na svijetlu budućnost. Zajedno.
