Prosvjed povodom 1. svibnja „Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine“ održan je u subotu, u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića, u organizaciji tri sindikalne središnjice, Nezavisni hrvatski sindikati (čiji je član Sindikat grafičara i medija), Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata, a uz njih i Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Sudionici našeg Sindikata okupili su se na dan prosvjeda u 10,30 sati u Domu Sindikata grafičara i medija, od kuda smo krenuli do zgrade Hrvatskog narodnog kazališta (Trg Republike Hrvatske), a odakle je iza 11 sati krenula povorka Frankopanskom i Ilicom u samo srce Zagreba. Te dvije duge i široke ulice nisu bile dovoljne za kilometarsku povorku. Već se dio prosvjednika smjestio na Trg bana Josipa Jelačića, a posljednji još nisu ni krenuli od poznatog HNK. Prosvjed je počeo oko podneva. Nije se slavilo zlato ni bronca, prosvjednicima nije pjevao Thompson. Ovo okupljanje tisuća i tisuća ljudi na zagrebačkom glavnom trgu puno je važnije od uobičajenih kruha i igara na koje se svi puno lakše lijepimo, kao muhe na smrdljivu balegu.
Zašto je prosvjed važan
Ovaj prosvjed je važan sam po sebi, jer nakon nekoliko godina radnici i umirovljenici, mladi i stari, svi građani zajedno ponovo prosvjeduju. Prosvjeduju ne samo prosvjeda radi, nego s jasnim porukama ukazujući što elementarno ne valja u našem društvu.
Bez obzira na rezultate, BDP, statistike i sve što ukazuje da smo bogatiji, ili bi trebali biti bogatiji, naše temeljne postavke, naši temeljni odnosi postaju sve gori. Dio kolača koji ostaje građanima ne raste, jer najbogatiji ne mogu utažiti svoju proždrljivost i zagrizaju sve više. Sve veći broj građana živi u socijalizmu minimuma, srednji sloj se smanjuje, a elite se još više odvajaju. Unatoč svom razvoju, socijalna država nam se urušava pred očima, dok sve manje mladih ostaje u njoj. Kakva je to budućnost i za koga? Imamo li kao društvo budućnost? Svi zajedno želimo pravedniju Hrvatsku i pravedniji svijet! To je poruka ovog i poruka svih budućih prosvjeda.
„Želimo pravedniju Hrvatsku!“ je opća parola, ali ona se realizira u svim konkretnim zahtjevima i ciljevima ovog prosvjeda. Ovaj Prosvjed nije samo glas protiv nepravde, već je artikulacija najvećih problema i jasnih zahtjeva za promjenu. Svaka tema prosvjeda odražava duboko ukorijenjene probleme s kojima se suočavaju radnici i umirovljenici, ali i mladi. Razlozi za izlazak na prosvjed razgranati su i kompleksni, a opet sa zajedničkim nazivnikom – NEPRAVDA.
Profiti eksplodirali, plaće zaostaju
Unatoč nepobitnom rastu gospodarskih pokazatelja i rekordnim poslovnim rezultatima, radničke plaće ne prate tempo rasta profita poslodavaca. Radnici svojim znanjem i radom stvaraju dodatnu vrijednost, no taj često trud nije primjereno vrednovan. U brojnim sektorima primanja većine radnika nisu dovoljne za život. Sve više plaća ulazi u uravnilovke, pa gotovo 70% radnika ustvari ima plaću između koeficijenta 1 i 2. Istovremeno se od radnika očekuje sve veća fleksibilnost, dodatni rad i neprestani profesionalni razvoj. S druge strane poslodavci prečesto zanemaruju ulaganja u uvjete rada, obrazovanje, i zaštitu zdravlja zaposlenika, fokusirajući se isključivo na kratkoročno povećanje profita. Profiti su eksplodirali.
Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, naglašava kako u Hrvatskoj stanje nije ni približno ružičasto kao što nam govore: „Hrvatski radnik je potplaćen i podcijenjen. Ukupan trošak hrvatskog radnika za našeg poslodavca je 18,4 eura dok je prosjek Europske unije 35 eura u vodećim zemljama i znatno više. Prosječna godišnja bruto plaća u Hrvatskoj iznosi oko 24.000 eura što je tek 59 posto prosjeka Europske unije. Hrvatski radnici primaju 66 posto slovenske, 43 posto njemačke, 40 posto austrijske i 38 posto irske plaće. Dobit poslodavaca od 2015. do 2024. porasla je s 2,6 na 9,9 milijardi eura odnosno 336 posto. Plaće su rasle samo 72 posto, dok dvije trećine radnika ima plaću manju od prosječne neto plaće 1511 eura.“ Gdje je tu pravda?
Mirovine ispod razine dostojanstva
Veliki dio umirovljenika u Hrvatskoj živi na granici siromaštva. Mirovine su često nedostatne za pokrivanje najosnovnijih životnih troškova, uključujući lijekove, zdravstvenu njegu, prehranu i izdatke vezane uz stanovanje.
Višnja Stanišić, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske upozorava: „Čak 750.000 umirovljenika prima mirovine ispod 617 eura i oni su ispod praga rizika od siromaštva. Umirovljenike ne zanima statistika, jer oni samo vide da su im odlaskom u mirovinu njihovi mjesečni prihodi više nego prepolovljeni. Zato ih zanima cjelovita reforma mirovinskog sustava kojim bi se riješile mnoge diskriminacije koje su sada njegov sastavni dio. Ne žele da njihova mirovina ovisi o tome kada su rođeni i koji je mirovinski zakon na snazi kad steknu uvjete za mirovinu.“
Stariju populaciju posebno brine sve manja mogućnost da dočekaju, možda i dožive, pravovremenu zdravstvenu skrb. S druge strane mnogi liječnici iz javnog sektora radeći i privatno pretvaraju zdravstvo u luksuz. Dok je Zakonom o radu svim radnicima izričito zabranjeno raditi kod konkurentskog poslodavca, kako da tako važni zdravstveni radnici mogu raditi i javno i privatno. Svaki dan u interesu privatne konkurencije ostavljaju svoje znanje, energiju i vrijeme namijenjene javnom interesu. Gdje je tu pravda?
Visoke cijene hrane i osnovnih potreba
Posljednjih godina cijene osnovnih namirnica, energenata i usluga vrtoglavo rastu, često bez opravdanog razloga. Svi koriste priliku za zaradu na leđima običnog čovjeka. Siromašnija kućanstva najveći dio svojih primanja troše na prehranu i režije, mnogi si ne mogu priuštiti ni kvalitetne obroke, slobodne aktivnosti za djecu ili ljetovanje za cijelu obitelj. Nedostatak učinkovitog nadzora nad tržištem dovodi do zlouporaba, a neadekvatna zaštita potrošača produbljuje razlike među građanima. Troškovi života hrvatskih građana su eksplodirali, jer niže i srednje plaće u postotku a posebice u apsolutnim iznosima to ne mogu pratiti.
Sanja Šprem, predsjednica Matice hrvatskih sindikata ističe: „U posljednjih pet godina ukupna stopa formalne inflacije dosegla 28 posto, ali cijene hrane porasle su za 47 posto, dok su cijene kvadrata stambenog prostora rasle više od 60 posto. Podaci Eurostata pokazuju da je Hrvatska šesta najskuplja zemlja u Europskoj uniji kad je riječ o hrani, a po visini prosječne plaće tek je na 19. mjestu.“ Gdje je tu pravda?
Jaz u kojem gubimo budućnost
Poslodavcima nije važno tko će raditi, samo dok zarađuju. Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske upozorava da je Hrvatska na prijelomnom trenutku: „Ne možemo se pomiriti s činjenicom da su poslodavci nakon ulaska u Europsku uniju otjerali iz Hrvatske 400.000 naših radnika, sve zbog pohlepe za profitom. Danas poslodavci “nabavljaju” radnike Azije i Afrike, a uskoro će, robote i sustave umjetne inteligencije, samo da debelo zarađuju na niskoj cijeni rada.“
Ponor u kojem gubimo mlade i našu budućnosti produbljuje ne-priuštivo stanovanje. Jedini način na koji se može učiniti prava razlika jest gradnja javnih stanova po povoljnoj cijeni i namijenjene isključivo mladim obiteljima. Cijene nekretnina i najamnina dosežu nezamislive povijesne vrhunce. Mladi nemaju nikakvu šansu doći do vlastitog doma u utakmici nekretninskog i turističkog biznisa, u kojeg se upravo ulažu viškovi profita ostvarenih na našem radu, sve kako bi se još zaradilo. Gdje je tu pravda?
Koliko je ovo važno shvatit ćemo kad se napokon osvijestimo da je, s obzirom na demografske deficite, realnost naših radnih odnosa da četiri radnika izlaze iz svijeta rada, a samo tri ulaze u njega.
Zato je vrijeme da svi glasno kažemo da je dosta nepravedne raspodjele naše zajedničke stečene vrijednosti! Svi zajedno: Tražimo bolji život i pravedniju Hrvatsku!
