Na mala vrata Hrvatski sabor je 20. svibnja 2011. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, koji je objavljen u Narodnim novinama broj 61. od 3. lipnja 2011. godine. Zakonom se istini za volju nije izmijenilo puno toga, radi se o finesama, no ipak je većina malih ustupaka učinjena prema poslodavcima. S druge strane nema riječi o ključnim pitanjima iz famoznog Sporazuma sindikata s Vladom iz studenog prošle godine, a kojima je između ostalog trebalo ukinuti i Pravilnike o radu. Navesti ćemo veći dio izmjena imajući u vidu njihovu važnost i utjecaj na prava naših članova.
Izuzeci kod odmora i noćnog rada
U članku 3. Zakona o radu dopunjen je stavak 4. i 5. u kojem se omogućavaju određene iznimke, pa je uz dosadašnje iznimke o
kraćem trajanju dnevnog i tjednog odmora
dodana iznimka drugačijeg uređenja
noćnog rada
. I dalje se sve odnosi na
punoljetne radnike
, a iznimke se mogu odrediti samo
kolektivnim ugovorom
uz uvjet da se radniku osigura
zamjenski odmor
i to u trajanju jednakom propuštenim satima odmora. Pritom se radniku ne može odrediti
dnevni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od deset sati
dnevno, niti
tjedni odmor u neprekidnom trajanju kraćem od dvadeset sati
, pri čemu se tom radniku korištenje dnevnog zamjenskog odmora mora osigurati prije početka sljedećeg razdoblja rada, a korištenje tjednog zamjenskog odmora u svakom razdoblju od dva tjedna. S obzirom da su slučajevi u kojima je uopće moguće odrediti ove iznimke bili taksativno nabrojeni, ta
lista
malo je proširena, a bez njezinog citiranja treba podsjetiti da se na njoj i od ranije nalaze
poslovi usluga koje su izravno vezane uz tisak
.
Radno vrijeme u smjenama
U članku 46. stavku 3., kojim se definirala mogućnost odstupanja radnog vremena u smjenama u smjenskom radu,
granica mjesečnog odstupanja ostvarenih sati od redovnog radnog vremena biva povećana sa 12 na 24 sata mjesečno.
Ovdje nije toliko problem u samom pomicanju granice, ukoliko će radnici u referentnom periodu od 4 mjeseca uspjeti ostvariti i manjak sati te tako izjednačiti odnosno nivelirati svoje radno vrijeme na prosjek punog radnog vremena.
Preraspodjela radnog vremena
U članku 47. mijenja se stavak 1. tako da se maksimalno trajanje preraspodijele radnog vremena više ne odnosi na kalendarsku godinu nego na razdoblje od
dvanaest neprekidnih mjeseci,
koji dakle ne moraju nužno početi sa 1. siječnja.
Također je izmijenjen stavak 5. prema kojem preraspodjela i dalje u pravilu iznosi
48 sati tjedno,
a kolektivnim ugovorom i uz pisani pristanak svakog radnika može iznositi
56 tjedno
, no dodano je da se u slučajevima
sezonskog rada
pod navedenim uvjetima radno vrijeme može povećati na
60 sati tjedno
.
Noćni rad
U članku 48. stavak 6. i 7. koji se odnosi na trajanje noćnog rada i dalje se određuje da isti može trajati
najviše 8 sati
, ali se
dopušta iznimka da se kolektivnim ugovorom odredi kako noćni rad može trajati do 12 sati.
Ova fleksibilizacija je na strani poslodavaca, ali treba biti pošten i reći da se u praksi javilo puno zahtjeva i sa strane radnika da se omogući trajanje smjena u noćnom radu od 12 sati, jer radnici koji odrade takve smjene zbog koncentriranog fonda sati s druge strane imaju povećan broj dana u tjednu kada uopće nisu dužni raditi.
Razmjerni dio godišnjeg odmora
Detaljnije je određen članak 59., koji se odnosi na utvrđivanje cijelog ili razmjernog dijela godišnjeg odmora, u situacijama zasnivanja radnog odnosa nakon prekida dužih od 8 dana, te kod prestanka radnog odnosa. Radnik i dalje ima pravo na jednu dvanaestinu svojeg pripadajućeg godišnjeg odmora, za svaki mjesec rada:
1) ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja šestomjesečnog roka nije stekao pravo na godišnji odmor;
2) ako radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnoga roka;
3) ako radni odnos prestane prije 1. srpnja;
ali je dodana i točka 4) ako je tijekom kalendarske godine u radnom odnosu
kod više poslodavaca
, pri čemu pravo na godišnji odmor za tu godinu kod svih poslodavaca može ostvariti
ukupno u najdužem trajanju koje mu pripada
. No, ako je radnik stjecao razmjerni godišnji odmor kod više poslodavaca ali mu radni odnos prestaje nakon 1. srpnja, pravo na godišnji odmor u cijelosti za tekuću kalendarsku godinu ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos (stavak 4).
U novom stavku 2. detaljnije se definira da pri izračunavanju trajanja godišnjeg odmora u razmjernim dijelovima,
najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec.
Novi stavak 3. definira kada radniku radni odnos prestaje točno u polovici mjeseca koji ima parni broj dana, pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za taj mjesec ostvaruje kod poslodavca kod kojeg mu prestaje radni odnos.
