Danas, nažalost, znanje postaje privilegij odabranih, koji se školuju u elitnim školama i fakultetima
U starim katoličkim kalendarima postoje tisuće dokumenata, povelja, zakona i crkvenih spisa, na kojima jasno stoji datum za koji su nadležni ”znanstveni” i državni činovnici tvrdili da ne postoji. Onda se pojavi netko iz ”bijeloga svijeta”, ovih dana NASA, i dugo u zapećak gurana istina izađe na vidjelo, ”jer nema ništa tajno što neće biti javno, niti bi što sakriveno, a da ne izađe na vidjelo” (Ev. po Marku, 4,22).
Odgovori su odavno zapisani
Oduvijek smo znali da sjećanja naših predaka, djedova i baka nisu “puste priče”, već njihovim riječima ispisana iskustva i događaji koje oni nisu umjeli rastumačiti, ali su ih – smatrajući ih, s pravom, važnima – sačuvali za potomke, vjerujući da ćemo mi otkriti pravo značenje. Nekada smo uspijevali, neke tajnovite znakove još nismo protumačili, ali je važno ne odustajati, ne gubiti vjeru, jer umom i radom stiže se do istine. Odgovori su odavno zapisani, nalaze se u knjigama, narodnim pjesmama, pričama, običajima, a valjda smo i mi nešto u školi, arhivu, biblioteci otkrili i naučili. Sve bi naizgled bilo jednostavno da nema male, ali otežavajuće okolnosti. Mnoge su knjige nestale i do njih je veoma teško doći. Tone i tone knjiga su, počev od inkvizicije pa do naših dana, bile spaljivane, uništavane na razne načine, kao nepoćudne politički i moralno. Cilj je bio jasan: uništiti dokaze o postojanju onih za koje aktualna vlast tvrdi da ne postoje. Likvidiramo ljude, žene i djecu, rasturimo grobove, uništimo crkve, zabranimo pismo, spalimo knjige. Zatim organiziramo ”znanstvene” simpozije, gdje se priopće ”nova” otkrića, koja su, gle, čuda!, zaista nova jer nitko ozbiljan za njih nije čuo. “Novom” se daje ogroman publicitet, prevodi se na strane jezike, uvodi u školsko obrazovanje kao jedina istina. Bez alternative.
Poplava kvazi škola i fakulteta
Od naopakog učenja može se braniti samo čuvanjem pisanih izvora, knjiga, običaja, priča, pjesama, tradicionalnog znanja, koje naopako učenje i tzv. nove istine odbacuju kao kratkotrajnu besmislicu. Zato je potrebno ponovno tiskati u većim nakladama kapitalna djela iz hrvatske povijesti, znanosti, umjetnosti, književnosti, narodnog stvaralaštva, koja postoje na hrvatskom jezičnom području. “Novim istinama” lako se odgovara ranije objavljenim znanjima. Nema toga neznanja, ma koliko pristalica i podrške dežurnih galamdžija imalo, koje može izaći na kraj sa znanjem.
Ništa se kod znanja nije promijenilo, osim činjenice da danas, nažalost, znanje postaje privilegij odabranih koji se školuju u elitnim školama i fakultetima. Oni ne prihvaćaju reforme, već se drže davno uspostavljenih pravila ponašanja. U njima učitelj uči i ocjenjuje učenike, a ne obrnuto. Zamislite da u Engleskoj učenici, ili roditelji, nasrću na zvaničnika škole, nezadovoljni ocjenom, koju je njihovo prepametno mezimče dobilo. Ne možete zamisliti. Ne mogu ni ja. Ali u zemlji Hrvatskoj obilje kvazipsiholoških umišljenih veličina s fakulteta, zaštićenih članstvom u nekoj plaćeničkoj nevladinoj organizaciji, pljuje po svakome tko se usudi bilo što reći u zaštitu normalnog obrazovanja i obiteljskih vrijednosti. Uzgred, zaštitnicima privatnog vlasništva ne smeta što žive i rade u zgradama i kućama koje su oduzete od privatnih vlasnika. Za njih je to normalno, kao što je prihvatljivo i “razumno” sve izopačeno – ako je u interesu njihovog džepa.
Kako je govorio apostol Pavle: ”Ja znam to da će po odlasku mom ući među vas grabljivi vuci koji ne štede stada. I između vas samih ustat će ljudi koji će govoriti naopako da odvlače učenike za sobom“ (Djela ap. 20, 28-30).
Prisjetimo se, na kraju, stihova koje smo nekada učili još u osnovnoj školi: ”Znanje je sila, znanje je moć/učite djeco dan i noć!”
