AKD, Zagreb – Avantura na Mrežnici

Treću godinu za redom hrabriji dio radnika AKD-a upušta se u avanturu na našim prekrasnim rijekama. U protekle dvije godine savladana je Korana, a ove godine odlučili smo se krenuti u malo veću pustolovinu, osvajanje Mrežnice.

Druženje je počelo u ranim jutarnjim satima, okupljanje iza Cibone, fotkanje, razgovor o onom što nas čeka i prikupljanje hrabrosti. Krenuli smo preko Karlovca, do Slunja, točnije restorana Mirjana gdje nam je bila početna točka za sva kretanja u iduća dva dana. Uslijedio je mali odmor, a potom pripreme, oblačenje u neopren odjela, ukrcavanje u kombije i vožnja do Mrežnice. Mrežnica je inače jedna od naših hladnijih rijeka pa smo morali zagrijati organizme i iznutra, a pokoja kapljica trebala je i za hrabrost. Spuštajući se pješice do rijeke mogli smo uživati u ljepotama naše domovine, ali i njezinim opasnostima, a jedna od njih nas je upravo čekala. Kako smo mi nju pogledavali tako je i Mrežnica pogledavala nas, na tako divljoj rijeci još nismo bili i postojao je veliki respekt prema njoj. Zadnje fotke na suhom su napravljene i borba sa moćnijim je počela. Žestoki slapovi bili su teško savladivi i doista je rijeka upravljala nama, a ne mi njom kako bi trebalo biti. Na jednom slapu smo svi zakazali, niti jedan čamac nije uspio proći, bilo je i sitnijih ozljeda koje su već zaliječene. Svaki slap Mrežnice je priča za sebe, na jednom su najhrabriji od nas skakali, slap je visok desetak metara tako da je trebala velika doza hrabrosti, svaka čast ekipi koja je skakala. Ogulinski most, naše odredište gdje su nas čekali kombiji neki su jedva dočekali, a velika većina htjela je još jedan krug na podivljalu rijeku.

Bilo kako bilo uputili smo se prema restoranu na ručak, koji je poslije ovakve avanture morao biti obilan. Ali avantura je bila tek na pola puta, nakon kraćeg odmora u dogovoru sa gazdom restorana dopremljeni su Quadovi. Najveći avanturisti ponovno su se ukrcavali u kombije i krenuli put kružnih staza gdje su mogli još malo odmjeriti koncentraciju hrabrosti i egzibicionizma koja se skriva u svima nama.

Stigla je večer, a sa njom još jedan zanimljivi dio naše pustolovine, pridružila nam se još ekipa koja nije mogla ujutro sa nama, a i iz Zagreba približavala nam se muzika koja nas je trebala uveseljavati ostatak večeri, bend Royal. Uz malene poteškoće stigli su na odredište i fešta je mogla početi. Bilo je ludo i nezaboravno plesalo se pjevalo i iščekivala večera, ipak smo mi grafičari i kad je u pitanju fina papica i dobra kapljica među prvima smo u redu. Večeru nećemo puno komentirati, savršenstvooo, znaju oni koji su bili, a ostali će morati maštati do iduće godine. Nakon večere opet fešta i tako do ranih jutarnjih sati, bend je prema Zagrebu krenuo oko 7 ujutro, mislim da vam to sve govori. Pjesma i ples, karaoke, ludilo, žice su bile užarene, bend je dobio i više od prolazne ocjene, računamo na njih i na događajima koji nas tek čekaju. Izlet je u potpunosti uspio.

Zahvaljujemo se svim ljudima koji su pomogli u organizaciji, najviše Horčiju, hvala Tomi što je došao iz Šibenika i družio se sa nama dva dana, a i našim hrabrim curama Nisveti, Vlatki, Franki, Dori i Snježani što nas nisu pustile same u čamce nego su nas cijelim putem pazile. Do nekih novih susreta, nadam se u puno većem broju, veliki pozdrav.