Konačno, nakon više od šest mjeseci pregovora ugovorne strane su dogovorile tekst Kolektivnog ugovora i Aneksa kolektivnog ugovora. Dogovorene tekstove Kolektivnog ugovora i njegovog Aneksa potpisali su 01. srpnja 2009. godine predsjednik Sindikata grafičara, Stjepan Kolarić i direktorica Agencije za komercijalnu djelatnost, Mirjana Kovačević.
Kolektivni ugovor ostao je isti kao i 2008. godine, uz male izmjene koje su pregovarači dogovorili, a potpisan je na razdoblje do kraja slijedeće godine odnosno do 31. prosinca 2010. godine.
Radno vrijeme 37 sati tjedno
Aneksom kolektivnog ugovora ugovorene su promjene koje vrijede do 31. ožujka 2010. godine. Tako se privremeno određuje skraćenje tjednog radnog vremena sa 40 na 37 sati. Visina vrijednosti radnog sata ostaje ista, no radnici će zbog kraćeg radnog vremena primati razmjerno nižu plaću, ali će i manje raditi. Ugovorena je i isplata jednokratnog dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres) koja je za poslodavca u 2009. godini obvezna. Istekom Aneksa vraćaju se na snagu odredbe osnovnog Kolektivnog ugovora, čime bi se radno vrijeme vratilo na 40 sati, no moguće je da se razmotri drugačiji dogovor ovisno o situaciji koja će tada biti.
Dugi i burni pregovori
Pregovori su počeli inicijativom sindikata početkom godine sa prijedlogom promjene desetak članaka postojećeg Kolektivnog ugovora dok je poslodavac svoje zahtjeve iznio na prvom sastanku pregovaračkih timova. Nakon nekoliko sastanaka, tijekom svibnja mjeseca pred pregovarače ali i pred sve zaposlene u AKD –u dolazi poslodavčev prijedlog Programa racionalizacije troškova u 2009. godini. Program se u suštini sastojao od četiri varijante ušteda za racionalizacije i smanjenja troškova poslovanja. U anketi koja je provedena među zaposlenima radnici su se izjasnili za prvu varijantu koja je uključivala skraćenje radnog vremena na 37 sati i razmjerno smanjenje mjesečne plaće, što je znatna ušteda za poslodavca. Ova varijanta istovremeno je jamčila radnicima socijalnu sigurnost odnosno da neće biti iskazivanja viškova radnika kroz poslovno uvjetovane otkaze, tako su prijedlog poslodavca barem shvatili sindikat i radnici koji su ga zato i izabrali.
Dogovoreno je da će se Kolektivnim ugovorom u suštini zadržati postojeća razina prava i obveza, a da će se Aneksom na 9 mjeseci skratiti radno vrijeme, razmjerno smanjiti plaća i ugovoriti povećani regres. Do zastoja je došlo stoga što je sindikat zahtijevao da se u Aneksu odredi kako poslodavac za vrijeme skraćenja radnog vremena na 37 sati neće iskazivati viškove radnika odnosno da neće davati poslovno uvjetovane otkaze u tu svrhu. Iako je usmeno jamčio da neće biti iskazivanja viškova radnika poslodavac na kraju nije pristao potpisati takvu odredbu. Sindikat je konstatirao da bi uz otvorenu mogućnost iskazivanja viškova radnika bio otvoren put da se ostvari i nepovoljni dio iz četvrte varijante koja je uključivala 50 tak otkaza (ali ta varijanta nije predviđala skraćenje radnog vremena niti smanjenje plaće). Sindikat je insistirao na jamstvima da neće biti otpuštanja radnika, kao što su to shvatili radnici prilikom prihvaćanja prve varijante. Ovaj problem je doveo do odgode potpisivanja kolektivnog ugovora i aneksa te do podizanja tenzija.
Nađeno je rješenje prema kojem je poslodavac usmeno zajamčio da neće iskazivati viškove radnika, a sindikat je umjesto takve pisane odredbe pristao da se u Aneks stavi izuzetno kratak otkazni rok prema kojem će sindikat moći otkazati Aneks ukoliko ocijeni da je poslodavac počeo postupati suprotno usmenim jamstvima.
Vrlo burne i dinamične pregovore vodili su ispred sindikata D. Hajnić, D. Pušić, D. Šaramo, D Hanzalek i B. Šifter, a ispred poslodavaca B. Sviličić, D. Lisjak, J. Žigman Braić, D.Jurić i S. Renko Golubić. U presudnim trenucima uključivali su se predsjednik S. Kolarić i direktorica M. Kovačević.
