Ima li u eri pametnih mobitela i munjevite komunikacije slobodno vrijeme radnika uopće ikakvu šansu? Njemački političari i sindikalisti smatraju da je slobodno vrijeme nedodirljivo i da radnik ne mora uvijek biti dostupan.
Pod pritiskom vječne dostupnosti
Još donedavno je radnik neke tvrtke nakon završetka radnog vremena u pravilu (ako je to htio) za svog poslodavca bio nedostupan. Ako nije bio pri kućnom telefonu ili ako je jednostavno odlučio ne javljati se, problemi s radnog mjesta su u vrijeme odmora bili miljama udaljeni. Proširenjem mobitela na sve građane pa i radništvo, radnici žive pod pritiskom vječne dostupnosti. Dostupnost izvan radnog vremena u najvećem broju slučajeva nije regulirana, tako da prisilna “dežurstva” nisu plaćena a sve više zaposlenih ih prešutno trpi i doživljava kao dio suvremenog radnog odnosa.
Udar i na slobodno vrijeme
Njemačkim sindikatima se ovaj najnoviji perfidni udar na slobodno vrijeme zaposlenih nimalo ne sviđa. Zato su pokrenuli inicijativu kojom bi se zakonski regulirala “dežurstva” izvan radnog vremena i angažman “od kuće”. To je neka vrsta psihičkog opterećenja radnika, a nova mjera bi bila neka vrsta mjere protiv stresa.
„Mobitel-kodeks“
Niti jedan šef od svojih radnika ne smije očekivati dostupnost 24 sata dnevno. No, mnogi poslodavci traže upravo takvo ponašanje od svojih podređenih. Traži se uvođenje neke vrste “mobitel-kodeksa” kojim bi unaprijed bila regulirana poslovna upotreba mobilne komunikacije nakon završetka radnog vremena. Radni i privatni život se zbog smartphonea, elektronske pošte i vječite dostupnosti sve više stapaju, što je nedopustivo.
Poslodavci su tu naravno drugačijeg mišljenja.