Kraj je godine, logično je da sabiremo misli i (ne)uspjehe. Prosinac – mjesec narodski dobro poznat kao TROŠINAC baca nas u razmišljanja jesmo li nešto mogli drugačije kroz godinu, zbog čega bi na kraju imali više love za poklone.
Prosinac je mjesec u kojem se priča o skijanju, putovanjima i skupim vestama ali i skupljem grijanju. Mjesec snijega zbog čega si odmah želimo osigurati neke stvari koje će nam dati toplinu – i tijela i duše. Mjesec u kojem je „predbožićna potrošnja“ svake godine rekordna; ali za utjehu, nije to tako samo u Hrvatskoj već i u svijetu – u Americi je ove godine tijekom vikenda nakon Dana zahvalnosti, potrošena 59,1 milijarda dolara, odnosno 13 posto više nego prošle godine.
Ipak, nije svakome Božić jednak blagdan, jedni ga iščekuju sa zadovoljstvom, dok drugi, posebno nezaposleni, od njega strepe. U gradu božićni tramvaj, na stolu božićna zvijezda, na polici božićni kaktus, na vratima božikovina, u hodniku božićni vijenac… Sve je božićno i samim time mi to sve želimo pribaviti i za svoj dom – a sve to košta novaca i živaca.
BOŽIĆNA OVISNOST O SHOPPINGU
Zadnjih tjedana se u vašoj obitelji ton sve češće povisuje? Razmislite jesu li vam svađe češće zbog prosinačkog ponašanja. Ovo su znakovi predbožićnog ludila:
• novac postaje glavna tema razgovora i dominantna preokupacija,
• plaćanje kreditnim karticama kako “naplata ne bi došla u ovom mjesecu”,
• sakrivanje kupljenih stvari,
• troškovi postaju veći od prihoda,
• posuđivanje novca od rodbine ili prijatelja,
• izbjegavanje priznanja stvarne cijene kupljenih stvari,
BOŽIĆ KROZ OČI RADNIKA
Za brojne radnike to je na žalost razdoblje štrajka i prosvjeda, a za druge pak računica da će pokriti minuse božićnicom ili ako ništa drugo, tim si dodatkom napuniti hladnjak za blagdane.
Mjesec prosinac donosi svakakva raspoloženja. U to je vrijeme često puno više posla nego inače, često i u grafičkoj djelatnosti a svakako u trgovini. Ali pojedine se obaveze lakše izvršavaju, jer je atmosfera na radnom mjestu bolja. No, ono što postaje posebno bitno u ovom razdoblju je upravo RAD. I zaposlenost.
Nezaposlenost uoči božićnog razdoblja pada najteže na leđa svakog čovjeka, koliko god čvrst bio. Na trenutke ih odvede u nadanja da će im možda 2013. donijeti bolje prilike, ali češće se osjećaju očajnije nego inače, jer je ovo vrijeme kad nam je u prirodi da očekujemo obilje oko sebe. A teško si ga mogu priuštiti i neki zaposleni.
I ove blagdane dočekujemo u ne baš zavidnoj socijalnoj situaciji. Ako se negativni trend nastavi do kraja prosinca, u Novu godinu ući ćemo s više od 350.000 nezaposlenih. Ipak, baš kao i svakog „Trošinca“, vrlo nesuptilni marketing upućuje nas da je ovo najbolje vrijeme za nekontroliranu potrošnju.
Pomalo se zaboravlja što je zapravo Božić i da je cilj skupljanje obitelji, a ne darova. Razni poklon bonovi, paketi i ostalo nazivaju se „božićnom čarolijom“ i sve se vrti oko kupovne moći. Ne znam jeste li primijetili, ali božićne pjesme u dućanima nisu slučajno tamo? One stvarno tom bezbrižnom melodijom potiču na šoping i trošenje, bez da ste vi toga uopće možda svjesni. Dobar trgovac je prvenstveno dobar psiholog. Tako se komercijalizacija najvažnijeg kršćanskog blagdana i dogodila: Božić zbog novca postaje zabava – estradno, politički, medijski, poslovno…Najprije se kemija kako će se i na što postojeći novac potrošiti i onda se pred kraj iscrpljeno čeka da dođe taj 25. slobodan dan da možemo malo odmoriti dušu i tijelo. Još ako se ne radi ni na Štefanje, naglo postajete fan blagdanskih običaja, bez da uopće vjerujete u kršćanstvo.
LUKSUZ VIŠE NE PROLAZI
Struktura potrošnje se promijenila i prednost se u kupnji sada daje najnužnijim stvarima. Ono što je novo otkad smo u ekonomskoj krizi je da se ljudi više ne odriču hrane u zamjenu za raskošan blagdanski stol i skupocjene darove za svoju obitelj. Odluke o kupnji dobro se razmatraju prije nego se donesu, što ranije u ovo vrijeme i nije bio slučaj. Nekakav prosječni budžet u prosincu po obitelji je lani bio oko 8 000 kuna – uključujući poklone i pun hladnjak. Ove godine se predviđa pad za nekoliko stotina kuna po obitelji.
Razlozi su poražavajući: istraživanje GfK pokazuje da čak 37 posto kućanstva u Hrvatskoj svoje sadašnje financijsko stanje ocjenjuje lošijim nego prije godinu dana, njih 54 posto kaže da je nepromijenjeno, a svega se devet posto njih može pohvaliti nešto boljom situacijom od lanjske. Gotovo polovica kućanstava, njih 49 posto, jedva sastavlja kraj s krajem, 16 posto ih mora smanjivati ušteđevinu ili se zaduživati, 28 posto obitelji štedi samo malo, a svega jedan posto kućanstava znatno štedi. Matematika je jasna. E sad – onima kojima ta božićna zabava pada još teže jesu nezaposleni ili oni zaposleni koji već neko vrijeme nisu dobili plaću. Bez božićnice ili regresa, teško da mogu biti i blizu kategorije koja troši 7 tisuća kuna ovog prosinca. Ipak u mjesecima kao što je ovaj, kada si baš svi žele priuštiti nešto, mijenjaju se samo navike. Potrošnja očito ostaje, pomiče se samo u jednom smjeru i to prema nižim cijenama.
JURIŠ NA BOŽIĆ
Najčešća riječ u zadnjem mjesecu u godini je: POPUST. Osim njoj, najteže je odoljeti djeci kojoj ne možete objasniti zašto im baš sad ne možete kupiti i barbike i autiće i vilinska krila i ruksak i šminku itd. itd. Tu se popušta najviše. A siječanj, veljača i ožujak su blizu, mjeseci kad vam je najteže, jer ako ne i cijele godine, to su mjeseci kada morate duplo više raditi da biste vratili ono što ste potrošili. A pokloni su rasipani tko zna gdje i tko zna kod koga.
S druge strane i dalje možemo skinuti kapu „božićnim carevima“ – industrijama i reklamama na koje usprkos krizi i dalje padamo, zbog kojih i sami postajemo dio histerije i stojimo u ogromnim redovima u trgovačkim centrima. U nečemu je njihova „kvaliteta“ jer svi imaju istu taktiku. Odmah nakon Svih svetih, trgovci su kao i svake godine krenuli u akcijska snižavanja, ukrašavanje trgovina, isticanja poklona i agresivno reklamiranje blagdanske božićne potrošnje. Prošle godine Hrvati su u prosincu potrošili 10 milijardi kuna, pa je cilj i ove godine najmanje toliko. Tome bi trebale pomoći i razne marketinške akcije koje ove godine kreću daleko ranije nego svih prijašnjih godina. Ono o čemu maštaju trgovci je činjenica da je ljudima kriza jako dosadila i da će barem ovih 30 dana malo opustiti remen, umjesto da ga stegnu kao što čine kroz ostatak godine. Stvarno je tako… kao da u ovih mjesec dana želimo bolje mirisati, bolje izgledati, bolje se osjećati… a i bor izgleda ljepše kad su pod njim šarene kutije, zar ne?
Kako su poticaj božićno-novogodišnjoj euforičnoj potrošnji božićnice, regresi i 13. plaća, Hrvati bi se, (ako se ostvare prognoze sindikata), za božićne blagdane mogli svrstati uz bok europskih zemalja s većim standardom. Po hrvatskom kućanstvu bi se u prosincu moglo potrošiti oko 7100 kuna. Najviše se potroši u razdoblju od 19. do 24. prosinca, a prijašnjih su se godina potrošačke kartice provlačile i do 25 puta u sekundi. Ponajviše se troši na slatkiše, šminku i kozmetiku te hranu. U HGK-u primjećuju i trend rasta prodaje tehnike, odnosno mobitela, glazbenih linija, CD-ova i DVD-ova, čemu pridonose i trgovački popusti te razne promotivne akcije u predblagdansko vrijeme. Ne zaboravimo i da će za Božić otići i oko sedam milijuna SMS čestitki, bit će prodano oko desetke tisuća komada božićnih drvaca te će se ispaliti oko 100.000 komada pirotehničkih sredstava. Također, treba napomenuti kako će dio od 20 posto onih koji spadaju u bogati sloj društva i ove božićne blagdane provesti nešto luksuznije, te će se odlučiti na neka od putovanja ili izlete. Ipak, iz svega navedenog jasno je kako će se, kao i za svaki Božić, građani potruditi proslaviti ga na dostojanstven način te će svi, koliko je to u njihovoj moći, “odriješiti kesu“.
Pitanje je koliko će nas to točno boljeti?! Neće se samo trošiti na darove, povećat će se zarada turističkih agencija zbog skijanja, a i trgovaca koji prodaju opremu za zimovanje. Nekima je to uobičajeno i zimske praznike rado provode na snijegu jer si to mogu priuštiti, no za druge, one slabijeg džepa, to je stvar dokazivanja. Iako nemaju za osnovne potrebe, otići će na luksuzno skijalište, bez obzira na zaduženja.
PRAVA PORUKA BOŽIĆA
Ono što je u ovom mjesecu dobro je da se i u onim najrigidnijim osobama, koje uvijek zaobiđu prosjake na ulici, iznutra budi neka želja za davanjem. Ako ih ne organiziraju, onda se barem uključuju u akcije skupljanja za potrebite i siromašne. Kao da naglo u blještavilu svih tih ukrasa i darova koji pozivaju, vidimo i upozorenje: pomozite nekome tko nema ni za osnovne potrebe. Po uredima se skupljaju kutije, rađa se neko zajedništvo koje nije slučaj u drugim mjesecima. U kriznim se vremenima nekako više kuha, više slatkog uglavnom da se zašećeri život.
Naravno da nema ničeg lošeg u tome što ljudi proslave Božić uz pokoju čašu vina, kolač, ali se definitivno zapitkujem nad smislom darivanja materijalnim stvarima, koje uglavnom peglamo na karticu i onda mjesecima poslije plaćamo posljedice. Osim toga, možemo se odmah zamisliti nad realnim ljudskim potrebama: dok jedni preživljavaju na dva dolara dnevno, mi imamo i previše. Kad sjednemo za blagdanski stol bilo bi dobro da razmislimo koliko suvišnih stvari ćemo unijeti u sebe, eto, samo zato jer se u to vrijeme treba pogostiti, pojesti nešto slatko, jer je to tradicija i red. Da ne govorim o količini novca koja će otići u džepove multinacionalnih i prehrambenih industrija.
Jedan fenomenalan izazov u ovo vrijeme bio bi POST. Novac koji time uštedimo možemo pokloniti prijateljima, rodbini ili donirati u te kutije koje imamo na poslu, za one kojima je zaista potreban. Realno – tko će to stvarno učiniti? Kad već to nećemo, možemo napraviti jednu vrlo jednostavnu stvar: NE ŽALITI ZA ONIM ŠTO NA STOLU NEMAMO.
Poruka Božića ista je već dva tisućljeća. Božić ostaje izvrsna prigoda za osobni susret sa samim sobom i uživanju u onima koje volimo. Dakle, izbor imamo: uletjeti u „čaroliju” ili biti mudar poput Baltazara, Gašpara i Melkiora i umjesto praznini, ugledati se na Amere za dan zahvalnosti: kimnuti svemiru na svemu onome dobrom što imate? Mislim da bi trebalo izabrati ovo drugo jer već 1. siječnja 2013. vratit ćemo se u stvarnost našeg rupičastog proračuna i prezaduženog novčanika i jedino čarobno bit će kako ćemo dočekati veljaču. Prosinac može biti lijep, ne mora više biti lud!
I zato vam želim blagoslovljen Božić – ne materijalnim bogatstvom nego srećom. Da bude takav da djeca koliko god odrasla bila, požele ostati kod kuće s vama ili barem svratiti na ručak. Optimizam? Možda mislite da ga je teško naći u ovom mjesecu, ali zapravo je tu. Jedna poveća deka, vaši najmiliji i jedan dobar božićni film. A finu orehnjaču zna napraviti svaka dobra domaćica. Bit će jednako fina da je i nabavite u dućanu. U ovom se blagdanu može uživati – bili vi zaposleni ili na birou. Jer to nije blagdan novca i potrošnje, već je to vjernicima blagdan Kristovog rođenja, a za baš sve to je blagdan mira i osnovnih ljudskih vrijednosti koji se provodi u krugu obitelji.
