Ima tih ljudi koji do zadnjeg ne priznaju da je kraj ljeta. Dok su jedni već odavno u dugim rukavima jer su pospremili oskudnije stvari da dođu ove toplije, drugi se silom trude zadržati taj morski feeling pa dogovaraju duge kave nakon posla jer pokušavaju odgoditi padanje u rutinu što je više moguće, odlaze u shopping da ne moraju odmah kući (prepoznat im je taj teritorij sada), u šetnje, kino… bilo gdje, samo da se ne vrati onaj poznati osjećaj da smo se vratili u onaj “uvijek isti” život.
No, s prvim jesenskim sastancima, ljetni mod je gotov i dolazi onaj osjećaj kad nam se čini da je od godišnjeg prošlo nekoliko mjeseci, a ne dana.
Tijekom godišnjeg odmora svakodnevica ne postoji. Odnosno, nema tog nametnutog ritma prema kojem alarm zvoni u određeno vrijeme, nema gužve, nema žurbe, organizacija vremena radi se onako kako nam se sviđa, a ne kako netko ili nešto zahtijeva. Život je drugačiji, ljepši.
Povratak u radnu rutinu i vraćanje na dnevni ritam predstavlja nam izazov gotovo nakon svakog vikenda, a kamoli ne nakon jednog dužeg razdoblja izbivanja. Također, na godišnjem odmoru nema velike odgovornosti, brinemo o mnogo manje stvari i naše tijelo puni se uglavnom hormonima sreće.
Ne postoji točna tablica o tome koliko je dana godišnjeg odmora nekome potrebno da se kvalitetno odmori jer to ovisi o tome koliko osoba stresno doživljava svoj posao, kako provodi godišnji odmor te koliko brzo se može “isključiti” od razmišljanja o poslu. Također, puno ovisi i o tome s kim ste okruženi u radnom kolektivu.
Primjerice, ljudi koji su se vratili s godišnjeg prije vas, vrlo vjerojatno su se već “uhodali” u posao pa mogu biti vrlo naporni s novostečenim radnim elanom. Nisu oni sami po sebi toliko naporni, već se više radi o tome da vi još niste spremni u potpunosti vratiti se u radni mod, odmah početi planirati dnevni raspored, rješavati sve zaostatke, odnosno, jednostavno nakon dužeg vremena čistog nerada – raditi. Nastojte to ne pokazivati, prije svega zato što vas može čuti i onaj za kojeg ne želite da vas čuje, a i zato što ćete samo pojačati tu negativu i tugu kojom ste ionako ispunjeni i koju teško kontrolirate. U krajnjem slučaju, ne možete kriviti kolege, niti nadređene niti podređene, oni su se samo zatekli tu dok vi još uvijek rješavate post-godišnju depresiju.
Ako je moguće, preskočite bilo kakav zahtjevniji sastanak u prvom tjednu nakon povratka, posebice ako se osjećate iscrpljeno i jednostavno psihički nespremno da ga odradite.
Ne možete ni zapamtiti listu obveza, a kamoli ih realizirati
Pravi godišnji odmor je zapravo razdoblje između trenutka kada napokon uspijemo otpustiti misli o poslu i trenutka kada opet počnemo razmišljati o njemu. Dakle, obično to nije neko predugo razdoblje. Zato nije loše nakon povratka pogasiti aplikacije i podsjetnike koji služe da vas podsjećaju na zadatke koji se slažu jedan na drugi. To može dovesti do većeg osjećaja neuspješnosti, koliko god vam se u tom trenutku činilo da će vas to organizirati. Ako ipak ne možete bez toga, onda izbrišite zadatke koje niste obavili do kraja u prethodna tri dana i ponovno ih upišite, sve dok ih ne ostvarite.
Kako bi povratak u rutinu nakon godišnjeg odmora bio što bezbolniji, dobro je za vrijeme godišnjeg uvesti u dnevnu naviku neku aktivnost koja vam pruža zadovoljstvo, a koju možete prakticirati i tijekom radnog tjedna. To može biti neka vrsta fizičke aktivnosti, nekog hobija, viđanja s prijateljima, rođacima, češćeg ručka kod obitelji… što god, ali zadajte si jedan fiksni dan za to. To će onda postati jedna stvar na koju imamo direktan utjecaj i koja nas nakon svih fikseva koje imamo za obaveze, čini sretnom što ju imamo i što na nju možemo računati.
Naime, pokazalo se da se oni koji se i inače uz posao, bave nekom aktivnošću koja ih opušta i veseli, puno lakše nose s povratkom radnim izazovima. Često se čak događa da ti ljudi nemaju potrebu za dugim godišnjim odmorom, nego će i kraći odmor znati dobro iskoristiti. Znamo svi da kvalitetan odmor ne ovisi samo o duljini, već o tome kako se čovjek osjeća dok se “odmara”.
Nakon godišnjeg odmora sigurno nas neće opustiti lista zadataka na našem radnom stolu koju smo ostavili dan prije odlaska na godišnji odmor, kad smo bili puni elana, energije i sigurnosti da ćemo sve to odraditi čim se vratimo. To je, naravno, nemoguće. Zato je najbolje dobro pogledati taj popis i s njega prekrižiti sve ono za što znamo da nije realno odraditi u skorom roku i baciti se na preostale zadatke.
Planirajte i slobodno vrijeme uz radno. Uz važne sastanke, obaveze i ostale stvari koje vas pretjerano ne vesele, a na koje vas vaš alarm svaki dan i to obično vrlo rano ujutro redovito upozorava, dodajte i one kojima se veselite pa da vas taj zvuk koji nerado čujete, katkad podsjeti i da vas danas čeka nešto lijepo. U svoj svakodnevni radni dan ukomponirajte vrijeme (minimalno 1-2 sata) za stvari koje vas vesele i ispunjavaju. Nećete to moći svaki dan, ali nije loše niti da vas barem svakog utorka ili četvrtka čeka nešto što jedva čekate.
Pogreška s razlomljivanjem godišnjeg
Često nakon povratka s godišnjeg odmora razmišljamo da je “to sad to” i teško se mirimo s činjenicom kako moramo izdržati godinu dana do sljedećeg odmora, odnosno ljeta. Kod takvih razmišljanja zaboravljamo da i u svakodnevici možemo učiniti promjene zbog kojih će nam biti lakše. Odmor se ne mora događati jednom godišnje. Svi zaslužujemo više odmora, više putovanja (makar malih), više zabave, više opuštenosti ili bilo čega što nam godišnji odmor pruža. Čovjek u suvremenom društvu želi izbjeći neugodne emocije i stanja pa čak i tako prirodne osjećaje nevoljkosti da se vrati s godišnjeg. To se ne može izbjeći. Zato se ne libite razgovarati o tome s kolegama, samo pokušajte to konstruktivnije izvesti, a ne s nostalgijom.
Obično su tri tjedna godišnjeg dovoljno odmora koji si možemo pružiti. Dovoljno vremena za odmak, dovoljno vremena za obitelj, za prijatelje, za sebe, za gušte. Naravno, nema svatko luksuz da si to priušti ni financijski niti poslovno i sretan je ako ima i tjedan dana.
Greška koju ljudi često rade je da rascjepkaju svoj godišnji na nekoliko dijelova, jer se tješe činjenicom da će ih dočekati još slobodnih dana u nekom dijelu godine kad se najmanje nadaju. No, to češće urodi time da ste u dodiru s poslom više nego što biste bili kad odete na dulje vrijeme jer “idem samo na par dana”. Pa onda par dana malo provjeravate mailove, pa se čujete s kolegama, pa nešto javite suradnicima itd. I prođe godišnji od “par dana”.
Na godišnjem nema zahtjeva, pritisaka, očekivanja i, najvažnije, nema rasporeda. Svaki dan može biti nov i prekrasan. Više smo u prirodi, više se odmaramo, opuštamo, zabavljamo, družimo… I nipošto nije normalno da je tako samo 2-3 tjedna godišnje.
Naravno, svatko ima svoj razlog zašto se ne želi vratiti s godišnjeg – neki se nisu potpuno i u skladu sa željama odmorili, nekima je bilo prelijepo, a prekratko i htjeli su još, no najčešći je razlog to što se ne želimo vratiti “svom standardnom životu” ili barem nekim njegovim dijelovima. Možda se vraćamo na posao koji nas sve manje ili uopće ne veseli, koji nam je izrazito stresan/malo plaćen/neinspirirajući. Možda se vraćamo problemima od kojih smo nakratko uzeli predah, a najveći je problem kad se vraćamo jednom stilu koji nam više ne odgovara.
Što je to čemu se ne želimo vratiti?! I što se može napraviti da nam bude lakše vratiti se?
Kako šefovi gledaju na godišnji?
Bez iznimke, svaki poslodavac na godišnji odmor gleda kao na nužno zlo jer uvijek je netko od njegovih suradnika na godišnjem (ako nema kolektivnog). No, to nije problem kada idete na godišnji (ako, naravno, imate posla s relativno normalnim poslodavcem koji i sam ide na takav odmor). To postaje problem kada se vraćate s godišnjeg zato što će ga sasvim sigurno nervirati vrijeme koje vam je “potrebno” da se uhodate u biznis.
Ako ste jedan od tipova ljudi koji i inače voli odugovlačiti i koji najčešće najteže zadatke ostavlja za kraj, onda je bolje da se primite pisanja te zloglasne liste zadataka. Jednostavno je drugačiji osjećaj kada stavite sve svoje zadatke na papir i gledate u njih, nego kada ih imate u glavi. Kada ih nemate na papiru, možete se zavaravati da ih je manje. Također, vaš mozak intuitivno bira zadatke, bili vi toga svjesni ili ne.
Ne bi bilo loše da najteži zadatak stavite negdje u sredinu pa će vam raniji lakši zadaci poslužiti kao svojevrsna priprema za njegovo rješavanje. Problem je ako pred sobom nemate prioritete, a inače imate problem s njihovim razlikovanjem, onda ćete se vjerojatno posvetiti krivom zadatku i izgubiti dragocjeno vrijeme. Na kraju dana, kada shvatite da baš niste odradili dobar posao, može se javiti blagi osjećaj depresije, što je jedan od najčešćih simptoma krize nakon godišnjeg odmora. Izbjegnite to.
Motivacija je najčešće korištena riječ u radnom okruženju, a vrlo malo ljudi zna otkud ona dolazi i kako je pronaći kada dođe period u kojem se ona “sakrije”. Stručnjaci kažu, napadnite posao sa svih strana!
Mnogi od nas odgađaju posao do posljednjeg trenutka jer čekaju neki najbolji trenutak u kojem su najviše spremni. Na neke dane, takav trenutak ne postoji. Previše smo rastrzani u mislima, previše pod stresom, preumorni ili jednostavno imamo previše toga za odraditi. Dakle, nema najboljeg trenutka, nego je važan baš svaki.
Donosite odluke brže.
Ništa nam neće pomoći ako uspijemo odgoditi neki zadatak muljanjem. Štoviše, kad previše odgađamo neki zadatak znači da će on ubrzo izgubiti značaj pa će tako biti potrebno više energije i vremena da se sjetite što ste njime zapravo htjeli postići.
Rasporedite zadatke u timu.
Nemojte da vam se dogodi klasična zamka nakon povratka na posao: “Hajde, budem ja to odradila jer me dugo nije bilo.” To je nebitno. To neće od vas napraviti boljeg suradnika ili kolegu, samo frustriranijeg. Zašto? Zato što ćete ljude naviknuti da ćete “vi to uvijek odraditi” i na kraju biste mogli postati svačiji potrčko. Na duge staze to ne može završiti dobro i mogli biste se od nekog tko je svima koristan pretvoriti u onoga tko je svima naporan jer neprestano gunđa.
Nekada treba znati reći “ne mogu/ne stignem”.
Multitaskanje nije moguće! Pokušajte se fokusirati na dvije stvari odjednom i vrlo brzo ćete uvidjeti da ste oba zadatka napravili polovično. Mozak to jednostavno ne može procesuirati, vi se počinjete uzrujavati i na kraju – neke stvari tek odrađujete umjesto da ste ih kvalitetno priveli kraju, gubite koncentraciju i završavate s glavoboljom ili čak napadajem panike.
Čarobne formule nema, ali ima načina kako se suočiti sa situacijom – pronađite ono što vas je činilo najsretnijima na godišnjem odmoru i pokušajte dio tog osjećaja prebaciti u neljetne mjesece. Potpuna sreća ne može trajati tek dva do tri tjedna. Sretno!
