ZOR ne definira dnevni odmor, ali određuje da tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.
Primjer:
Radnikovo radno vrijeme završava u 18 sati, te njegova sljedeća smjena ne može početi prije 6 sati idućeg dana.
Iznimno, poslodavac je dužan punoljetnom radniku koji radi na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, osigurati pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 8 sati. No, odmah nakon okončanja razdoblja u kojem nije mogao koristiti adekvatni dnevni odmor, poslodavac radniku mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog odmora.
Onemogućavanje korištenja stanke na opisani način, Zakonom o radu se smatra težim prekršajem za koji poslodavac može biti kažnjen novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kn.
