Donijeti odluku – napor, izazov, rizik i ljepota
Svaki put kada donesemo stvarnu odluku, mi saznajemo tko smo zapravo, jer pri tome koristimo osobne prioritete i vrijednosti.
S druge strane, poteškoće u odlučivanju mogu negativno utjecati na sve aspekte našeg života. One zaustavljaju emocionalni rast i razvoj, čine nas neuspješnima – posebno u odnosima s drugim ljudima – dovode do potiskivanja osjećanja i tako stvaraju mogućnost da nam zdravlje bude narušeno.
Neodlučnost i teška ambivalentnost izvor su frustracija, nemoći, zavisti, bijesa, gorčine, cinizma i kroničnog beznađa.
Mnogi ljudi imaju velike poteškoće s donošenjem odluka, a neki ih uopće i ne mogu donositi. Međutim, slobodan odrastao čovjek ne može izbjeći
situacije koje zahtijevaju donošenje odluka.
Važno je uočiti razliku između odustajanja (»abdiciranja«) i donošenja stvarnih odluka.
Njima se reprezentiraju različiti oblici ponašanja, a ponekad i različiti načini života. Kada »abdiciramo« (odustajemo ili smo neodlučni), mi se ili u potpunosti odričemo procesa odlučivanja, ili ga u toj mjeri mijenjamo da se on pretvara u svoju negaciju. Na taj način, barem u izvjesnoj mjeri, zapostavljamo i ignoriramo mnoge aspekte naše stvarne ličnosti. Pri donošenju stvarnih odluka angažirani smo u cijelosti, možda više nego u bilo kojem drugom procesu u životu.
Prije donošenja odluke prethodi vrijeme koje služi za istraživanje, odabiranje i planiranje, međutim, ponekad u životu moramo donijeti brze i hitne odluke. Zbog toga je važna naša sposobnost za samostalno donošenje odluka i prihvaćanje odgovornosti za njihov ishod. Osoba koja nije spremna prihvatiti rizik greške (a to može biti iz različitih razloga: perfekcionizam, nedostatak samopoštovanja ili taština) ne smije i ne zaslužuje biti na položaju gdje se donose odluke.
Donošenju boljih odluka prethodi povećana fleksibilnost, samopouzdanje i veći fond znanja. Stvarne odluke djeluju tako što integriraju i ujedinjuju različite aspekte naše ličnosti i pretvaraju teoriju u akciju. One povećavaju samopoštovanje, te raste naša sposobnost odlučivanja, jer sam čin donošenja odluke razbija inhibiranost i paraliziranost.
Posljedice nedonošenja odluka
Svijet je podijeljen između onih koji donose odluke i onih koji »abdiciraju«.
Većina ljudi je sklona abdiciranju. Većina se u izvjesnoj mjeri odriče slobode za donošenje odluka. Ako se često odustaje, to dovodi do stalnih neuspjeha.
Uspjeh je, kao način života, proporcionalan našoj spremnosti da donosimo odluke.
Većina ljudi nije svjesna da abdicira, odnosno da ne donosi odluke. Oni čekaju da se stvari dogode, umjesto da učine nešto da bi ih pokrenuli. Često se dovode u sumnju i kritiziraju donesene odluke, donose kvazi odluke zbog panike ili puštaju druge da odlučuju umjesto njih. Odriču se ciljeva za koje znaju da bi ih mogli ostvariti i koje žele ostvariti. Posljedice nedonošenja odluka obično su ogromno nezadovoljstvo, višestruki neuspjesi u svim sferama života, propuštanje prilika, duboke frustracije, beskrajno odugovlačenje i stalno beznađe.
Abdikatori nisu prisutni u svom životu kada je potrebno odrediti prave smjerove i pokrenuti daljnji razvoj. »Oni« su ti koji nedostaju u svom životu. Svaki put kada abdiciramo, veliki dijelovi naše ličnosti ostaju neiskorišteni i tako postupno »atrofiraju« – više nam nisu dostupni i ne možemo ih osjetiti, dosegnuti ili koristiti.
Sve što radimo, ima neko značenje i otkriva tko smo. To vrijedi i za donošenje odluka.
Zašto se neki ljudi odriču slobode da donose odluke?
Uzrok su kočnice odlučivanja. Glavne zapreke odlučivanja najčešće se nalaze na području nesvjesnog i žrtva nije svjesna njihovog štetnog djelovanja. One prožimaju i utječu na gotovo sve aspekte života. Ipak, njihovo djelovanje je najrazornije na proces donošenja odluka. Zapreke su višebrojne, djeluju zajedno i međusobno se prožimaju. Ako neutraliziramo jednu od njih, bit će nam lakše izaći na kraj i s ostalima, jer na taj način oslabljujemo njihovu simbiozu i strukturu međusobne zavisnosti.
Osnovne psihološke kočnice pri odlučivanju
Postoje i kočnice pri odlučivanju, kao što su:
1. Gubljenje kontakta s osjećanjima.
2. Rezignacija: IZBJEGAVANJE KONFLIKATA ZBOG MOGUĆEG UZNEMIRAVANJA ILI »ŽRTVOVANJE CJELINE da se ne bi žrtvovali
njeni dijelovi«.
3. Odsustvo prioriteta, odnosno neznanja što je važno, a što nije u našem životu.
4. Nedostatak samopouzdanja ili nedovoljnog samopoštovanja.
5. Beznađe (depresija), teška anksioznost.
6. Nerealistična predstava o sebi ili samoidealizacija.
7. Samopotiskivanje, nepotrebna zavisnost o drugima i opsesivna potreba da se dopadnemo.
8. Opsesivna potreba za aplauzima i gospodarenjem.
9. Sindrom Don Perignon: perfekcionizam i želja da se dobije sve.
10. Kronično vjerovanje da će naići nešto bolje, čežnja za onim što nije uz obezvređivanje onoga što jest i pristrano mišljenje.
Što je »stvarna odluka«?
Riječ, dvije o stvarnim odlukama. Što je »stvarna odluka«?
Najjednostavnije rečeno, stvarna odluka je slobodna, neuvjetovana, potpuna osobna posvećenost nekom izboru ili opciji ili grupi izbora ili opcija. To je emocionalna investicija, snažna želja i zainteresiranost da se vrijeme, energija, razmišljanje, talent i sredstva investiraju u neku odluku i njezin ishod. Pri donošenju stvarnih odluka nema nikakvih rezervi. To se odnosi i na osjećanja i na razum i tako podrazumijeva potpunu posvećenost izboru koji smo napravili. Ponekad se može nametnuti logično pitanje: Je li moguće predomišljanje i radi ili se o »stvarnoj« odluci kada postoji kolebanje i predomišljanje?
Naravno da se možemo predomisliti. Zdrava fleksibilnost je poželjna u životu i karakteristična je za one koji znaju donositi odluke. Do stvarne i zdrave promjene mišljenja uvijek se može doći poslije donošenja stvarne odluke, ako imamo jasnu predstavu o svom izboru i ako utvrdimo da su se uvjeti promijenili u toj mjeri da opravdavaju promjenu. Takva promjena mišljenja zasnovana je u stvarnosti i može se javiti kod svih ljudi koji gospodare svojim odlukama. Kod kronično neodlučnih ljudi promjena mišljenja je drugačija.
Uspjeh koji nam omogućuje postignuća zasnovana na odlukama koje proizlaze iz slobodnog izbora i odražava našu ličnost, prioritete i vrijednosti preduvjet je za sreću.
I obrnuto, postignuća zasnovana na agresivnoj težnji za dominacijom (potreba da se dominira i upravlja drugim ljudima) ili na osvetoljubivosti, ostavljaju prazninu, kroničnu čežnju i osjećaj osiromašenosti, bez obzira na prividne razmjere uspjeha.
Sociološki aspekti donošenja odluka
Uz psihološke, postoje i sociološki aspekti u donošenju odluka: a) povijesni kontekst, b) društveni položaj pojedinca, c) radnopravni status, d) mjesto i položaj na hijerarhijskoj ljestvici moći (kondigna moć, kompenzacijska moć, kondicionirana moć). Psihološki i sociološki aspekti međusobno se ukrštaju, pa čak i uvjetuju, odnosno ni jedan od njih sam za sebe, niti sam po sebi, izvan prostora i vremena, nije ostvariv kao konkretna odluka, a pogotovo ne kao projekcija i program koji razmiče granice i otvara vidike.
Dobre i pogrešne odluke upravljaju ne samo sudbinama pojedinaca, nego i cijelih naraštaja, naroda i epoha. Povijest čovječanstva nije ništa drugo do zbir dobrih i pogrešnih odluka pojedinaca, koje pokreću društveni razvoj i čine život ljepotom koja se stalno obnavlja u srcima ljudi.
Preneseno iz Poruka, mr. sc. Marija Orlić
