Nakon što je početkom prošle godine u Europskoj uniji propala zakonska inicijativa za izmjenom Direktive o radnom vremenu, s kojom se morao uskladiti i naš Zakon o radu, Europska unija ponovno kreće u novi krug pokušaja za izmjenom odredbi o radnom vremenu, koje su uređene spomenutom Direktivom.
Tijekom posljednje zakonodavne procedure izmjene Direktive iz 2009. godine sindikati i Europski parlament oštro su se suprostavili predloženim izmjenama Direktive držeći da se tim izmjenama izravno umanjuju postojeća prava radnika u državama članicama EU-a, jer im izmjene Direktive donose duže radno vrijeme čime se ugrožava zdravlje i sigurnost radnika na radnom mjestu.
Prema tadašnjem prijedlogu Direktive vrijeme dežurstva sastojalo bi se od aktivnog i neaktivnog dežurstva. Dok bi se aktivno vrijeme dežurstva (što znači da je radnik u prostorijama poslodavca i poslodavcu raspoloživ za rad) uračunavalo u radno vrijeme, vrijeme pripravnosti (radnik nije u prostorijama poslodavca, već je raspoloživ za rad ako ga poslodavac pozove na rad) bi se uračunavalo u radno vrijeme samo ako je to utvrđeno nacionalnim zakonodavstvom ili kolektivnim ugovorom na nacionalnoj razini. Ujedno se predlagala veća fleksibilnost u rasporedu radnog vremena, ozakonjenje mogućnosti rada duljeg od 48 sati (koji omogućava i naš ZOR).
Sve učestalija individualizacija rasporeda radnog vremena
Europska komisija je prošli tjedan najavila socijalnim partnerima svoju namjeru pokretanja postupka izmjene odredbi o radnom vremenu, te je od socijalnih partnera zatražila očitovanje i njihovo mišljenje smatraju li nužnim mijenjati postojeće odredbe o radnom vremenu, i na koji način. Pri tome Europska komisija upozorava socijalne partnere da su se u proteklih dvadeset godina dogodile značajne promjene u svijetu rada, kao primjerice da je prosječni broj sati rada u tjednu u državama članicama EU-a pao sa 39, na 37.8 sati, te da je udio radnika koji rade u nepunom radnom vremenu porastao s 14 % (1992.) na 18,8% (u 2009.). Europska komisija ujedno napominje da je sve učestalija pojava individualnog uređivanja radnog vremena, koje radnici prilagođavaju svojim potrebama tijekom godine, ili tijekom radnog vijeka. Tako su učestale pojave uvođenja tzv. “fleksi-radnog vremena”, da radnici skupljaju sate rada u “banku sati” (mi prepoznajemo taj institut kao preraspodjelu radnog vremena), povećanje autonomije radnika pri uređivanju rasporeda radnog vremena u cilju pomirenja profesionalnog i obiteljskog života.
Komisija ujedno najavljuje opsežno preispitivanje postojećih pravila o radnom vremenu u državama članicama, te planira provesti studiju o socijalnim i ekonomskim učincima odredbi o radnom vremenu, na kojoj će se temeljiti sveobuhvatno preispitivanje primjene odredbi Direktive u državama članicama.
Socijalni partneri su se dužni očitovati Europskoj komisiji u roku šest tjedana.
Navedene mjere koje se poduzimanju na razini EU-a svakako će se odraziti i na stanje u RH, kada je riječ o uređenju radnog vremena. U posljednjim izmjenama, Zakon o radu je usklađen s Direktivom, koja se sada planira mijenjati, pa će zasigurno svaku dodatnu fleksibilizaciju u uređenju radnog vremena koja će se omogućiti na razini EU, naša Vlada zasigurno dočekati s oduševljenjem.
