Tumačeći odredbu Direktive o radnom vremenu o pravu radnika na godišnji odmor, presudom iz veljače ove godine, Europski sud pravde je utvrdio pravo radnicima na dugotrajnom bolovanju na plaćeni godišnji odmor.
Naime, pred Europskim sudom pravde postavljeno je pitanje tumačenja Direktive o radnom vremenu na način da je od suda traženo da utvrdi imaju li radnici koji su na bolovanju, tijekom bolovanja tražiti pravo na godišnji odmor, odnosno imaju li radnici, koji su dio ili cijele godine bili na bolovanju, pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, u slučaju prestanka ugovora o radu. Zapravo, radi se o slučaju radnika koji je nekoliko mjeseci bio na bolovanju, te je od poslodavca tražio korištenje godišnjeg odmora tijekom bolovanja, i za razdoblje tijekom kojega nije radio. Poslodavac se tome protivio, obrazlažući navedeno činjenicom da radnik, dok je na bolovanju, ne može tražiti i pravo na godišnji odmor.
Prema Europskom sudu pravde, radnik ne gubi pravo na plaćeni godišnji odmor, ako ga nije imao mogućnosti iskoristiti zbog bolesti, odnosno u slučaju prestanka ugovora o radu, radnik koji je na dugotrajnom bolovanju i koji nije iskoristio godišnji odmor u godini u kojoj ga je stekao, ima pravo na cjelokupnu naknadu na neiskorišteni godišnji odmor. Radniku se u svakom slučaju, neovisno od toga, je li na bolovanju ili ne, mora omogućiti pravo na korištenje godišnjeg odmora, a radnik može izgubiti to pravo samo ako mu je poslodavac omogućio korištenje godišnjeg odmora, a radnik ga nije iskoristio.
Zakon o radu neusklađen
Navedena presuda je važna stoga što presude Europskog suda pravde predstavljaju izvor prava EU-a, s kojim se mora usklađivati i hrvatsko radno zakonodavstvo. Prema Zakonu o radu, godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora, koji radnik nije iskoristio zbog bolesti ili rodiljnog dopusta, radnik ima pravo iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine, ali pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. Stoga je jasno da u Hrvatskoj radnici na bolovanju mogu iskoristiti pravo na godišnji odmor samo ako su u godini za koju ostvaruju pravo radili najmanje šest mjeseci, i tek u tom slučaju mogu svoj godišnji odmor iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. Svi oni radnici koji su zbog bolesti radili manje od šest mjeseci, nemaju pravo na godišnji odmor.
S obzirom na to da će se Zakon o radu morati usklađivati s pravnom stečevinom EU-a, odnosno s Direktivom o radnom vremenu, pa tako i s gore spomenutom presudom Europskog suda pravde, kojom se tumači odredba Direktive o pravu radnika na godišnji odmor, nužno će se morati izmijeniti navedena odredba Zakona o radu, kojom će se morati omogućiti i radnicima na dugotrajnom bolovanju pravo na godišnji odmor, neovisno o vremenu koliko su proveli na radu u godini u kojoj su stekli pravo na godišnji odmor.
