Zabilježen je opći napredak u kvaliteti života u EU u 2016. u odnosu na 2011., a neki su se čimbenici vratili na razinu na kojoj su bili 2007., prije nego što je nastupila kriza. Materijalna se oskudica smanjila. Međutim, u sedam zemalja i dalje postoji više poteškoća u priskrbljivanju dostatnih sredstava za život nego što je to bilo prije krize 2007.
Zadovoljstvo životom u EU u posljednjem je desetljeću ostalo na relativno visokoj razini: u istraživanju za 2016. ocijenjeno je u prosjeku sa 7,1 na ljestvici od 1 do 10. Zadovoljstvo životnim standardom povećalo se ponajviše u Mađarskoj, Estoniji i Bugarskoj. U Grčkoj, Italiji i Španjolskoj se smanjilo tijekom tog razdoblja.
Ocjene kvaliteta javnih usluga općenito su porasle.
U gradskim četvrtima sve više ljudi iskazuje zabrinutost zbog kvalitete zraka. Među problemima se ističe nedostatan pristup objektima za reciklažu, dok je u nekim zemljama problematičan pristup bankarskim uslugama u ruralnim područjima.
Zamjetno je opće poboljšanje pokazatelja kvalitete društva, uključujući smanjenje osjećaja socijalne isključenosti, povećanje sudjelovanja u klubovima, društvima ili udrugama i povećanje povjerenja u državne institucije. U skupini mladih ljudi zabilježen je najveći porast povjerenja u druge ljude, što možda ukazuje na novu generaciju koja je manje pogođena krizom.
Smanjio se osjećaj napetosti između siromašnih i bogatih, uprave i radnika te starijih i mladih, a zabilježeno je povećanje napetosti između različitih vjerskih i etničkih skupina te napetosti među ljudima različite spolne orijentacije, iako u manjoj mjeri.
Postoje trajne nejednakosti u pogledu nekih pokazatelja i jasno je da val oporavka od krize nije jednako zahvatio sve građane. U skupinama s niskim dohotkom poboljšanja nekih čimbenika bila su ograničenija u pogledu sveukupne kvalitete javnih usluga, osjećaja socijalne isključenosti i rizika za mentalno zdravlje. Međutim, iskazana kvaliteta zdravlja stanovništva sada je bolja nego 2007., uključujući i osobe u najnižem dohodovnom kvartalu.
Iskazane su brojne nesigurnosti i neizvjesnosti. One uključuju smanjenje sigurnosti u pogledu zadržavanja smještaja, znatnu zabrinutost zbog nedovoljnog dohotka u starijoj dobi u dvije trećine država članica. U brojnim zemljama iskazano je smanjenje razine optimizma u pogledu budućnosti svoje djece u odnosu na vlastitu budućnost.