Feudalci našega doba su menadžeri velikih firmi, predsjednici banaka i direktori koncerna. Prije trideset godina menadžer je zarađivao trideset puta više od običnog radnika. Danas je taj odnos 1:300!
“Prorok” u svijetu financija
Profesor doktor Maks Otte je danas jedna od najtraženijih osoba u svijetu ekonomije i čest je gost na njemačkoj, austrijskoj i švicarskoj televiziji. Živi u Kölnu, a ima njemačko i američko državljanstvo. Vlasnik je tvrtke, publicist, profesor i ekonomist.
Godine 2006. objavio je knjigu “Svijetu prijeti financijski kolaps”, dakle dvije godine ranije nego što je financijska kriza zahvatila SAD. Poslije te njegove knjige mnogi ga zovu jednim od “najvažnijih proroka” ili “vodećim guruom” u svijetu financija, ili “Crash Prophet”.
Profesor Otte kaže da je njegova knjiga rezultat ozbiljnog višegodišnjeg rada. Posljednje dvije decenije dogodile su se značajne promjene u ekonomiji i politici u svijetu. Naime, u svijetu su se pojavili ozbiljni konkurenti američkoj privrednoj moći: Brazil, Indija, a iznad svega Kina.
Što je uzrokovalo financijsku krizu u SAD-u?
Tržište je za nepostojeće, fiktivne proizvode stvorilo isto takve, dakle fiktivne cijene i vrijednosti. Na djelu je bila nestvarna, nego virtualna ekonomija. Kao što je početkom dvadesetog stoljeća postojala “zlatna groznica” u Kaliforniji, tako je groznica, i to špekulacija s nekretninama, zahvatila u naše vrijeme cijeli teritorij SAD-a. Gotovo svaki građanin u SAD-u mogao je dobiti kredit za jednu ili više hipoteka na kuće. U ovu igru uključili su se u bukvalnom smislu građani, i vlasnik pica restorana, i frizerka, vodoinstalater i tajnica. Svi su oni kupovali kuće i u kratkom vremenu ih, uz veliki profit, ponovno prodavali. I tako se kotač fiktivnih proizvoda i fiktivnih cijena zahuktao i teško mu je nazrijeti kraj. U cijeloj igri sudjeluje puno igrača i teško je prognozirati ishod.
Koji su scenariji raspleta?
Profesor Otte predviđa tri scenarija: Prvi, za cijeli svijet najgori, jest da nastupi svjetska privredna kriza, slična onoj iz 1929. godine. Da se to dogodi, postoje ne mali izgledi. Mnoge stvari su danas čak i gore nego one 1929. recimo, nivo državnoga zaduženja. Drugi, da svijet doživi „japanski scenarij.“ A to znači sljedeće: neće se ponoviti kriza iz 1929., no neće nam ni krenuti najbolje. Ekonomija se nalazi u stanju depresije, deflacije. Ovaj se scenarij profesoru Otteu čini najvjerojatnijim. Mi neprestano upumpavamo ogromna financijska sredstva u financijski sistem, no ništa ne radimo da odstranimo smeće koje se nakupilo iz prethodnoga perioda krize. Treći scenarij je najpovoljniji: da dvije godine imamo snažnu recesiju, koja bi svijetu donijela veliki porast nezaposlenih, a to bi opet povuklo inflaciju i ako iznosi deset posto, tada bi svi štetni vrijednosni papiri bili sami od sebe uništeni.
Ukratko, inflacija je manje zlo i ona znači da novac gubi na vrijednosti. No, inflacija je dobra za potrošača i privreda se, konačno, može pokrenuti. Deflacija je daleko opasnija, jer tada banke prestaju posuđivati novac, kredita nema ni za građane, ni za privredu, i bilježimo neprestani pad privredne proizvodnje, jer ljudi ništa ne kupuju, jer nemaju novca, i to pored činjenica da cijene padaju, ali se zato smanjuju plaće, a mladi ljudi nemaju mogućnosti da nađu posao. To je jedan užasan začarani krug. Deflacija, na kraju, vodi do državnog bankrota.
Kina – nova svjetska sila
Kina i SAD danas djeluju kao sijamski blizanci i ponašaju se približno odgovorno. Pritom, ne zaboravimo da svijet doživljava radikalne promjene: Jedna sila SAD – polako, ali neizbježno silazi sa svjetske pozornice, a druga – Kina – pojavljuje se na horizontu. Dolazi do transfera privredne moći: SAD predaje štafetu novoj, nadolazećoj sili – Kini! A kao što znamo iz povijesti, primopredaje štafete bile su uvijek veoma opasne. U prošlosti su najčešće prouzrokovale ratove: pomorska sila Španjolska ustupila je mjesto Nizozemskoj, a ova je onda prešla u ruke Engleskoj, da bi odatle prešla u vlasništvo SAD-a. Više je nego očigledno da će moć SAD-a u svijetu sve više slabjeti.
Virus dezinformacija
U naše kompjutere, i u cjelokupno društvo, ušao je jedan opasan virus – virus dezinformacija. Naime, poduzetnici, poslovni ljudi, njihova udruženja, političari i tzv. ekonomski eksperti – svi oni, dakle, javnosti prodaju svoju “istinu”, a iza tih brojnih “istina” ne krije se ništa drugo, već sakriveni interesi određenih privrednih krugova. Građani su izloženi i bombardirani tim “istinama” i na kraju više ne znaju kome zapravo da vjeruju. Javnost svakodnevno zapljuskuje rijeka informacija i krajni je efekat katastrofalan… Čovjek se pita nisu li, možda, sretniji bili građani iz onih prošlih vremena, koji nisu primali nikakve informacije!?
Financijski lobi je toliko jak da “drži u ruci” sve informacije i dezinformacije i svi dobri prijedlozi političara u vezi s financijskim sistemom onemogućeni su već na početku. Sve je “u rukama” lobija i velikih privrednih korporacija. Tko je jači, taj dobije veći dio kolača.
Očekivati socijalne nemire i revolucije?
Na to pitanje profesor Otte kaže: – U to ne vjerujem. Stvar je danas daleko banalnija. Društvo je slično džungli: Žderi i budi progutan! Do velikih nemira i revolucija neće doći. Jer – nitko nije organiziran! Jeste li znali da je vođa njemačke ljevice Lafonten bio sve donedavno član Upravnog odbora njemačke banke, i to “KfW-Bank? Ispričat ću vam anegdotu vezanu za jednoga od najvećih umova na području znanosti – Isaaca Newtona – koji je kupio dionice “južnog mora” i – izgubio! On je, eto, umio da proračuna kretanja nebeskih tijela, ali ne i “kretanje ljudske ludosti”!
