U ožujku 2011. godine biti će održani redoviti izbori za radnička vijeća, a postupak izbora mora započeti već u veljači. Stoga ćemo izložiti osnovna pitanja vezana uz pravo radnika da izaberu i osnuju radničko vijeće, ali i prava i obveze samog radničkog vijeća, koja određuje Zakon o radu. Namjera je pojasniti pod kojim uvjetima radnici mogu izabrati radničko vijeće, koja je njegova svrha i čemu ono uopće služi.
Izborni postupak za radničko vijeće neće biti obrađen previše detaljno, s obzirom da se radi o vrlo kompliciranom postupku. Zato je na tu temu Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske 2. veljače 2011. godine održao poseban jednodnevni seminar za svoje predstavnike u radničkim vijećima, odnosno izbornim odborima koji će provoditi postupak. No, da bi svaki radnik mogao kvalitetno sudjelovati u izborima za radničko vijeće, bilo kao kandidat ili kao glasač, poželjno je da razumije svrhu radničkog vijeća i njegove zakonodavne temelje, te da bude upoznat i s osnovnim pretpostavkama za izbor radničkog vijeća.
Pravo na radničko vijeće
Zakon o radu
(Narodne novine broj 149/2009, dalje u tekstu i kao: ZOR) kao osnovni akt kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi određuje pravo radnika na izbor radničkog vijeća, ovlaštenja radničkog vijeća, a postupak izbora radničkog vijeća definira samo u osnovnim crtama. Postupak izbora za radničko vijeće detaljno propisuje
Pravilnik o provođenju izbora za radničko vijeće
(Narodne novine broj 81/2010, dalje u tekstu i kao: Pravilnik), no on zbog detaljnih odredaba koje su usmjerene isključivo na procedure izbornog postupka neće biti predmet daljnjih razmatranja na ovom mjestu.
Pravo sudjelovanja u odlučivanju o pitanjima iz sfere gospodarsko-socijalnih prava i interesa, imaju radnici zaposleni kod poslodavca, koji zapošljava najmanje 20 radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave
(čl.136. ZOR-a).
Radničko vijeće je ustvari most komunikacije i suradnje između radnika i poslodavca u svim pitanjima bitnim za prava radnika, ali ta pitanja su također kao druga strana medalje bitna i za poslodavca. Tako bi barem trebalo biti. Nažalost, u praksi slika često nije idealna, posebice zbog primjera ignoriranja radničkog vijeća od strane poslodavca, odnosno pokušaja umanjivanja njegove svrhovitosti i značaja. Na nama je da tu sliku mijenjamo u korist svakog oblika radničkog predstavljanja.
Slobodni i pošteni izbori
Dakle, radnici imaju pravo izabrati radničko vijeće odnosno jednog ili više
predstavnika
koji će radnike zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa (čl.137., st.1. ZOR-a).
Izbori za radničko vijeće, kandidacijski i izborni postupak moraju biti otvoreni, slobodni i pošteni, bez ometanja i pritisaka te provedeni na način koji osigurava rezultate izbora suklad¬no stvarnoj i slobodno iskazanoj volji radnika (čl.145., st.1. ZOR-a). Zakon i Pravilnik na nekoliko mjesta naglašavaju nužnost slobode i tajnosti izbora. Vjerojatno postoji svijest da se u praksi znalo dogoditi da poslodavac pokuša utjecati na rezultat izbora odnosno “instalirati svoje” predstavnike u radničko vijeće, pa ovakvih upozorenja na slobodu izbora nikad dosta.
Izbori nisu obveza
Radničko vijeće nije obavezni organ
, ono nije tijelo koje mora egzistirati kod svakog poslodavca s 20 i više radnika. Naime, Zakon o radu određuje da radnici imaju pravo, ali ne i obvezu utemeljenja radničkog vijeća.
Hoće li radnici u konkretnom slučaju zaista utemeljiti radničko vijeće ovisi o njihovoj samostalnoj odluci, no svaki poslodavac koji zapošljava 20 i više radnika (osim tijela državne uprave) dužan je radnicima omogućiti izbor odnosno utemeljenje radničkog vijeća ukoliko oni tako odluče.
Poslodavac, ne samo da je dužan radnicima dozvoliti da provedu izbore za radničko vijeće, nego je dužan i osigurati materijalno tehničke uvjete i omogućiti nesmetano glasovanje za izbor radničkog vijeća (čl.9., st.4. Pravilnika). Pored toga poslodavac snosi sve troškove izbora za radničko vijeće (čl.145., st.4. ZOR-a, čl.9., st.5. Pravilnika).
Izborno razdoblje i vrijeme održavanja izbora
Radničko vijeće bira se na izborno razdoblje od tri godine, a izbori se redovito održavaju u ožujku (
čl.140. ZOR-a). Prvi redoviti izbori za radnička vijeća održani su 1996. godine pa se izbori u ožujku 2011. nazivaju “šestim” redovitim izborima za radnička vijeća
(Ovaj pogrešan naziv posljedica je održavanja prvih redovitih izbora za radničko vijeće 1996. godine, nakon donošenja novog Zakona o radu 1995. godine, a na kojima je utemeljen najveći broj radničkih vijeća. Kako su se ta radnička vijeća redovno birala svake tri godine (1996., 1999., 2002., 2005., 2008.) ove 2011. godine biti će šesti redovni izbori iz njihovog niza. No, redovni izbori mogli su se provoditi i u drugim trogodišnjim ciklusima.).
Redoviti izbori za radničko vijeće moći će se provesti i u ožujku 2012. i 2013. godine, s obzirom da Zakon samo određuje da se oni redovito provode u ožujku. Pored toga, zakonska odredba da se izbori redovito moraju održati u ožujku čini se ima instruktivan karakter, pa je stoga izbore vjerojatno moguće provesti i u nekom drugom razdoblju (oni tada vjerojatno ne bi nosili naziv redovitih izbora). Tako radnici kod novog poslodavca, koji će početi s poslovanjem u travnju 2011., neće morati čekati do ožujka 2012. da bi utemeljili svoje radničko vijeće, ali nakon toga ipak bi trebali nastojati da slijedeći izbori budu redoviti, u ožujku.
Broj članova radničkog vijeća
Zakon o radu propisuje najmanji broj članova radničkog vijeća uzimajući u obzir broj radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
Tako radnici kod poslodavca koji zapošljava do 75 radnika imaju pravo na 1 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 76 do 250 radnika imaju pravo na 3 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 251 do 500 radnika imaju pravo na 5 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 501 do 750 radnika imaju pravo na 7 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 751 do 1000 radnika imaju pravo na 9 predstavnika, a za svakih sljedećih započetih tisuću radnika broj članova radničkog vijeća povećava se za dva člana (čl.138., st.1. i 2. ZOR-a).
Sporazumom s poslodavcem moguće je odrediti da će radnici imati pravo i na veći broj zastupnika u radničkom vijeću, no poslodavci rijetko na to pristaju.
Prateći navedeni raspored broja članova radničkog vijeća može se zaključiti da
broj članova radničkog vijeća mora biti neparan.
Biračko pravo
Pravo da biraju radničko vijeće i pravo da budu birani u radničko vijeće, uz propisane iznimke, imaju gotovo svi radnici zaposleni kod poslodavca
(čl.141., st.1. ZOR-a). Radnici imaju pravo
da izađu na izbore i odluče tko će biti njihovi predstavnici
(aktivno biračko pravo), ali također imaju i pravo da osobno
budu kandidati
koji će se na izborima natjecati za mjesto člana radničkog vijeća (pasivno biračko pravo). Biračko pravo za radničko vijeće imaju i radnici s navršenih 15 godina života, dakle i oni između 15 i 18 godina starosti, a koje je moguće zaposliti pod posebnim uvjetima.
Biračko pravo (aktivno i pasivno) nemaju članovi upravnih i nadzornih tijela te članovi njihovih porodica, niti radnici ovlašteni na temelju punomoći da u pitanjima iz radnog odnosa zastupaju poslodavca fizičku osobu
(čl.141., st.2. ZOR-a), jer su u obavljanju ovih dužnosti suprotstavljeni radničkom vijeću (odnosno u bliskoj vezi s tim osobama). Valja napomenuti da se ova odredba Zakona o radu u svojem posljednjem dijelu mijenjala donošenjem novog Zakona o radu, pa je sada u određenoj suprotnosti sa člankom 9. stavak 1. Pravilnika, koji kod pitanja dostave podataka o radnicima bez biračkog prava i dalje govori o radnicima koji su ovlašteni zastupati poslodavca prema radnicima, a što je pak širi pojam.
Predstavnik radnika u nadzornom odboru (organu poslodavca) ima biračko pravo
s obzirom da on predstavlja upravo radnike prema poslodavcu i nije u koliziji s njihovim interesima (čl.141., st.3. ZOR-a).
Valjanost izbora
Sam postupak izbora provodi izborni odbor.
Izborni odbor se brine o zakonitosti izbora, priprema, provodi i nadzire glasovanje, odlučuje o prijavama nepravilnosti, može odlučiti da se zbog utvrđenih nepravilnosti dio ili cijeli izborni postupak ponovi, te na kraju objavljuje rezultate izbora
(čl.144., st.2. ZOR-a, čl.7., st.1. Pravilnika).
Valja napomenuti da su
izbori valjani samo ako na izborima glasuje barem 1/3 radnika s pravom glasa, u protivnom izbori nisu valjani
, pa bez obzira na izborni rezultat ne može biti konstituirano novo radničko vijeće. Tada bi se vjerojatno mogao ponoviti postupak izbora i pritom animirati radnike da izađu na ponovljene izbore. Ukoliko niti naknadno ne bi na izbore izašao dovoljan broj radnika tu činjenicu bi se moglo tumačiti i da su time radnici pokazali kako ne žele osnovati radničko vijeće, a s obzirom da ono nije obvezan organ i to je stav koji se treba respektirati. U tom slučaju još uvijek ostaje mogućnost da, ako djeluje kod poslodavca, sindikat odredi kako njegov sindikalni povjerenik preuzima sva prava i ovlasti radničkog vijeća s obzirom da Zakon predviđa takvu mogućnost u slučaju da kod poslodavca postoje uvjeti za izbor radničkog vijeća sa radnici ga nisu izabrali (čl. 152., st. 3. ZOR-a).
