Od 1. ožujka do 31. svibnja 2017. godine bit će održani redoviti izbori za radnička vijeća, a postupak izbora traje, odnosno mora započeti nekoliko tjedana ranije. Stoga ćemo u nekoliko tekstova izložiti osnovna pitanja vezana uz pravo radnika da izaberu i osnuju radničko vijeće, ali i prava i obveze ovlaštenja i način rada samog radničkog vijeća, koja određuje Zakon o radu. Namjera je pojasniti pod kojim uvjetima radnici mogu izabrati radničko vijeće, ali i dati uvid koja je njegova svrha, kakvi su odnosi s drugim subjektima te pružiti sliku čemu ono uopće služi.
Izborni postupak za radničko vijeće neće biti obrađen previše detaljno, s obzirom na to da se radi o vrlo kompliciranom postupku. Zato je na tu temu Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske 3. veljače 2017. godine održao poseban jednodnevni seminar za svoje predstavnike u radničkim vijećima, odnosno izbornim odborima koji će provoditi postupak. No, da bi svaki radnik mogao kvalitetno sudjelovati u izborima za radničko vijeće, bilo kao kandidat ili kao glasač, poželjno je da razumije svrhu radničkog vijeća i njegove zakonodavne temelje, te da bude upoznat i s osnovnim pretpostavkama za izbor radničkog vijeća.
Pravo na radničko vijeće
Zakon o radu (Narodne novine broj 93/2014., dalje u tekstu ZOR), kao osnovni akt kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi, određuje pravo radnika na izbor radničkog vijeća, ovlaštenja radničkog vijeća, a postupak izbora radničkog vijeća definira samo u osnovnim crtama. Postupak izbora za radničko vijeće detaljno propisuje Pravilnik o provođenju izbora radničkog vijeća (Narodne novine broj 3/2016., dalje u tekstu i kao Pravilnik), ali on zbog detaljnih odredaba koje su usmjerene isključivo na procedure izbornog postupka neće biti predmet daljnjih razmatranja na ovom mjestu.
Pravo sudjelovanja u odlučivanju o pitanjima iz sfere gospodarsko-socijalnih prava i interesa, imaju radnici zaposleni kod poslodavca, koji zapošljava najmanje 20 radnika, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave (čl.140. ZOR-a).
Radničko vijeće je ustvari most komunikacije i suradnje između radnika i poslodavca u svim pitanjima bitnim za prava radnika, ali ta pitanja su također kao druga strana medalje bitna i za poslodavca. Tako bi barem trebalo biti. Nažalost, u praksi slika često nije idealna, posebice zbog čestih primjera ignoriranja radničkog vijeća od poslodavca, odnosno pokušaja umanjivanja njegove svrhovitosti i značaja. Na nama je da tu sliku mijenjamo u korist svakog oblika radničkog predstavljanja.
Slobodni i pošteni izbori
Dakle, radnici imaju pravo izabrati radničko vijeće odnosno jednog ili više predstavnika koji će radnike zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa (čl.141., st.1. ZOR-a).
Izbori za radničko vijeće, kandidacijski i izborni postupak moraju biti otvoreni, slobodni i pošteni, bez ometanja i pritisaka te provedeni na način koji osigurava rezultate izbora sukladno stvarnoj i slobodno iskazanoj volji radnika. Stoga, Zakon i Pravilnik na nekoliko mjesta naglašavaju nužnost slobode i tajnosti izbora. Vjerojatno postoji svijest da se u praksi znalo dogoditi da poslodavac pokuša utjecati na rezultat izbora, odnosno “instalirati svoje” predstavnike u radničko vijeće, pa ovakvih upozorenja na slobodu izbora nikad dosta.
Izbori nisu obveza
Radničko vijeće nije obavezni organ, ono nije tijelo koje mora egzistirati kod svakog poslodavca s 20 i više radnika. Naime, Zakon o radu određuje da radnici imaju pravo, ali ne i obvezu utemeljenja radničkog vijeća. Hoće li radnici u konkretnom slučaju zaista utemeljiti radničko vijeće, ovisi o njihovoj samostalnoj odluci, no svaki poslodavac koji zapošljava 20 i više radnika (osim tijela državne uprave), dužan je radnicima omogućiti izbor odnosno utemeljenje radničkog vijeća ako oni tako odluče.
Poslodavac, ne samo da je dužan radnicima dozvoliti da provedu izbore za radničko vijeće, nego je dužan i osigurati materijalno-tehničke uvjete i omogućiti nesmetano glasovanje za izbor radničkog vijeća (čl.11., st.4. Pravilnika). Pored toga, poslodavac snosi sve troškove izbora za radničko vijeće (čl.156., st.7. ZOR-a, čl.11., st.5. Pravilnika).
Izborno razdoblje i vrijeme održavanja izbora
Radničko vijeće bira se na izborno razdoblje od 4 godine, a izbori se redovito održavaju od 1. ožujka do 31. svibnja (čl.144. ZOR-a). Prvi redoviti izbori za radnička vijeća održani su 1996. godine pa se izbori u ožujku 2017. nazivaju “osmim“ redovitim izborima za radnička vijeća . No redoviti izbori za radničko vijeće moći će se provesti i u ožujku 2018., 2019. i 2020. godine, s obzirom na to da Zakon samo određuje da se oni redovito provode u ožujku, travnju i svibnju. Pored toga, zakonska odredba ima više instruktivan karakter, pa je stoga izbore vjerojatno moguće provesti i u nekom drugom razdoblju (oni tada vjerojatno ne bi nosili naziv redovitih izbora). Tako radnici kod novog poslodavca, koji će početi s poslovanjem u lipnju 2017., neće morati čekati do ožujka 2018. kako bi utemeljili svoje radničko vijeće, ali nakon toga ipak bi trebali nastojati da sljedeći izbori budu redoviti, od ožujka do svibnja.
Radnička vijeća koja su izabrana do 6. kolovoza 2014. godine imaju mandat od 3 godine po „starom“ Zakonu, a ona izabrana od 7. kolovoza 2014. i kasnije imaju i imat će mandate od 4 godine (čl.232., st. 4. ZOR-a). Tako će ipak većina radničkih vijeća izabranih 2014. godine trebati održati izbore ovog proljeća jer im ovaj posljednji mandat traje samo 3 godine, a nakon ovih izbora bit će 4 godine.
Broj članova radničkog vijeća
Zakon o radu propisuje najmanji broj članova radničkog vijeća uzimajući u obzir broj radnika zaposlenih kod određenoga poslodavca. Tako radnici kod poslodavca koji zapošljava do 75 radnika imaju pravo na jednog predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 76 do 250 radnika imaju pravo na 3 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 251 do 500 radnika imaju pravo na 5 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 501 do 750 radnika imaju pravo na 7 predstavnika, kod poslodavca koji zapošljava 751 do 1000 radnika imaju pravo na 9 predstavnika, a za svakih sljedećih započetih tisuću radnika broj članova radničkog vijeća povećava se za dva člana (čl.142., st.1. i 2. ZOR-a).
Sporazumom s poslodavcem moguće je odrediti da će radnici imati pravo i na veći broj zastupnika u radničkom vijeću, no poslodavci rijetko na to pristaju.
Prateći navedeni raspored broja članova radničkog vijeća može se zaključiti da broj članova radničkog vijeća mora biti neparan.
Biračko pravo
Pravo da biraju radničko vijeće i pravo da budu birani u radničko vijeće, uz propisane iznimke, imaju gotovo svi radnici zaposleni kod poslodavca (čl.145., st.1. ZOR-a). Radnici imaju pravo da izađu na izbore i odluče tko će biti njihovi predstavnici (aktivno biračko pravo), ali također imaju i pravo da osobno budu kandidati koji će se na izborima natjecati za mjesto člana radničkog vijeća (pasivno biračko pravo). Biračko pravo za radničko vijeće imaju i radnici s navršenih 15 godina života, dakle i oni između 15 i 18 godina starosti, a koje je moguće zaposliti pod posebnim uvjetima.
Biračko pravo (aktivno i pasivno) nemaju članovi upravnih i nadzornih tijela te članovi njihovih porodica, niti radnici ovlašteni na temelju punomoći da u pitanjima iz radnog odnosa zastupaju poslodavca fizičku osobu (čl.145., st.2. ZOR-a), jer su u obavljanju ovih dužnosti suprotstavljeni radničkom vijeću (odnosno u bliskoj vezi s tim osobama). Valja napomenuti da se ova odredba Zakona o radu u određenoj suprotnosti s člankom 11. stavak 1. Pravilnika, koji kod pitanja dostave podataka o radnicima bez biračkog prava i dalje govori o radnicima koji su ovlašteni zastupati poslodavca prema radnicima, a što je pak potencijalno širi pojam.
Predstavnik radnika u nadzornom odboru (organu poslodavca) ima biračko pravo, s obzirom na to da on predstavlja upravo radnike prema poslodavcu i nije u sukobu s njihovim interesima (čl.145., st.3. ZOR-a).
Liste kandidata
Liste kandidata mogu podnijeti sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod poslodavca ili skupina radnika koju podržava najmanje 20 posto radnika (čl.146., st. 1. ZOR-a). Ovaj postotak je posljednjim izmjenama Zakona o radu povećan s 10% na 20% tako da grupa radnika sada mora okupljati njih dvostruko više. Naravno, logično je da se radi o grupi radnika s pravom glasa (ne i onima koji nemaju glasačko pravo, uprava i drugi).
Na listi mora biti isti broj kandidata koliko ih se bira u radničko vijeće (čl. 146., stavak 2. ZOR-a, čl.8., st.2. Pravilnika), kako bi u slučaju apsolutnog uspjeha na izborima određena lista mogla popuniti sva mjesta u radničkom vijeću. Prvoimenovani radnik na listi je nositelj liste (čl.8., st.5. Pravilnika). Svaki kandidat na listi mora imati i zamjenika da bi se osigurao nesmetani rad radničkog vijeća ako bi nekom od izabranih kandidata prestao mandat, a do čega najčešće dolazi zbog prestanka radnog odnosa kod poslodavca. Ne postoje osobni zamjenici koji bi zamjenjivali imenom i prezimenom određenog kandidata s liste jer zakon određuje da su zamjenici predstavnika sa svake liste prvo oni kandidati koji nisu izabrani, i to po redu od prvoga neizabranoga pa najviše do broja koliko je određena lista dobila predstavničkih mjesta, a nakon što se iscrpi lista kandidata zamjenici su redom osobe s liste zamjenika kandidata.
Izborni odbor
Sam postupak izbora provodi izborni odbor. Izborni odbor se brine o zakonitosti izbora, priprema, provodi i nadzire glasovanje, odlučuje o prijavama nepravilnosti, može odlučiti da se zbog utvrđenih nepravilnosti dio ili cijeli izborni postupak ponovi, te na kraju objavljuje rezultate izbora (čl.9. Pravilnika). Članovi izbornog odbora ne mogu biti ujedno kandidati (logično, ni zamjenici na izbornim listama), što je i razumljivo i logično zbog njihove objektivnosti i nepristranosti. Svoje predstavnike u izborni odbor daju oni sindikati i grupa(e) od 20% i više radnika koji imaju namjeru sudjelovati u podnošenju izbornih lista i izborima.
Valjanost izbora
Valja napomenuti da su izbori valjani samo ako na izborima glasuje barem 1/3 radnika s pravom glasa, u protivnom izbori nisu valjani, pa bez obzira na izborni rezultat ne može biti konstituirano novo radničko vijeće. Tada bi se vjerojatno mogao ponoviti postupak izbora i pritom animirati radnike da izađu na ponovljene izbore.
Ako na izbore ni naknadno ne bi izašao dovoljan broj radnika, tu činjenicu bi se moglo tumačiti da su time radnici pokazali kako ne žele osnovati radničko vijeće, a s obzirom na to da ono nije obvezan organ i to je stav koji se treba respektirati.
U tom slučaju još uvijek ostaje mogućnost da, ako djeluje kod poslodavca, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i ovlasti radničkog vijeća s obzirom na to da Zakon predviđa takvu mogućnost u slučaju da kod poslodavca postoje uvjeti za izbor radničkog vijeća, a radnici ga nisu izabrali (čl.153., st.3. ZOR-a). U našoj praksi imamo mnogo primjera gdje sindikalni povjerenik preuzima prava i ovlasti radničkog vijeća. No o tome, kao i ovlaštenjima i radu radničkog vijeća više u idućim brojevima.
