Europa, kao san onih koji u nju žele ili kao stara, statična dama od koje žele pobjeći oni u njoj? Pitanje koje se stalno pojavljuje u novim oblicima ne nalazi pravi odgovor jer je istina i jedno i drugo. Upravo zbog toga je dobrodošlo pismo francuskog predsjednika Emmanuela Macrona upućeno Europljankama i Europljanima samo tri tjedna prije mogućeg Brexita i 12 tjedana prije europskih izbora. Pismo je istog dana objavljeno u 28 dnevnih novina u članicama EU i izazvalo je raspravu o budućnosti Europske unije u sljedećih nekoliko dana. Pismo su imali prilike pročitati i hrvatski građani i iz njega saznati u kakvoj bi zajedničkoj Europi u budućnosti trebali živjeti. Pismo je ujedno i poziv na izbore zbog izgradnje „demokratske Europe“, o kojoj, nažalost, hrvatski građani i nemaju informacija od hrvatskih europarlamentaraca. Dok su sve misli vladajućih upućene eri hrvatskog predsjedanja EU i „popunjavanju“ važnih mjesta u institucijama EU (nekim našim europarlamentarcima), eto, predsjednik Francuske se sjetio svih Europljanki i Europljana da im približi viziju Europe nakon izbora.
Nacionalizam, populizam i raslojavanje obilježili su ovaj mandat europarlamentaraca
Posve sigurno, za ujedinjenu je Europu ovaj mandat bio najteži od kada ona postoji. Tek je krenuo oporavak od recesije, a onda, iznenada, Europa je bila suočena s valom migranata koji su „probili“ šengenske granice i stvorili se tu, u srcu Europe. Dok su neke razvijene zemlje, poput Njemačke, u migrantskoj populaciji vidjele svoju priliku za jačanje gospodarstva (zbog manjka radne snage), neke druge zemlje su homofobično podizale zidove od bodljikave žice kako bi sačuvale vlastiti „nacionalni integritet i suverenitet“, a ni danas, kada migrantska kriza gotovo i ne postoji, nisu promijenile mišljenje ni ponašanje. Europljani kojima se obraća predsjednik Francuske, E. Macron, ni nekoliko godina iza krize nisu jedinstveni u mišljenjima koje su zemlje ispravno postupile. Upravo se iz spomenutog pisma daju iščitati razlozi za to. Istina je da je EU migrantsku krizu dočekala nespremna i da postojeće šengenske granice nisu zaštitile zemlje članice EU od migrantskog vala. Upravo bi tu stratešku točku u budućnosti trebalo što prije riješiti.
Nadalje, kao posljedica migrantske krize u mnogim je zemljama EU desnica ojačala i dobila svoju priliku da za sve propuste nacionalnih vlada „optuži“ EU. Naravno, građani će uvijek više vjerovati u svoju, nacionalnu politiku nego u europsku i posljedica toga je Brexit o kojemu, očito, u vrijeme kada su za njega glasali, građani Velike Britanije nisu dovoljno znali.
Vizija nove EU kakvu trebamo
Očito, suočen s premalo odobravanja vlastite politike u Francuskoj i borbom nezadovoljnih „žutih prsluka“, Emmanuel Macron je „pobjegao“ u EU kako bi pripremio komunikacijsku strategiju za reforme koje bi sljedeći saziv europarlamentaraca trebao provesti. Reforme koje se spominju u povijesnom pismu sadržane su u tri strateške vizije: sloboda, zaštita, napredak. Ove tri strateške vizije trebalo bi ugraditi u sve buduće aktivnosti EU, kao npr. u borbu za klimatske promjene, u zaštitu vanjskih granica, u izgradnju središnje agencije za zaštitu demokracije, u zajednički proračun, u zaštitu europskih tvrtki od američke i kineske konkurencije, u stvaranje restriktivnijih uvjeta za pravo na azil unutar granica EU, u raspodjeli migranata u sve zemlje članice EU kao obvezu. Neke od ovih strateških vizija mogle bi, ako im se ne pristupi s dužnom pažnjom, u EU izazvati nove podjele među članicama. No, do tada je još daleko. Prvo treba provesti izbore i riješiti Brexit, kao jedno od najtežih pitanja za postojeći saziv Europskog parlamenta i Komisije EU.
Iz pisma je vidljivo da je E. Macron brzomisleni političar koji se nametnuo na čelo EU. Njegove vizije i ideje trebaju proći provjeru realnosti, a najbolja provjera su uvijek izbori. To političari uvijek shvate neposredno prije izbora i bez ikakve realnosti mnogo obećavaju. Kasnije, kada izbori završe, rijetko se i sami sjete tih obećanja koja su dali. Ali, naivni glasači uvijek povjeruju i obično su uvijek prevareni, a život je suviše kratak da bi nas u 20 godina čak pet puta netko zaveo obećanjima. Hoćemo li ovaj put bolje procijeniti ili ne? Treba izaći na izbore, to je sigurno, jer se samo tako stvari mogu promijeniti.
