Konačni prijedlog Kaznenog zakona ne sadrži niti jednu odredbu kojom je kao kažnjivo propisano sprječavanje djelovanja sindikata kao što nije propisano niti kazneno djelo uskrate ili ograničavanja prava na štrajk.
Dovodi se u pitanje postajanje sindikata
Uskrata prava na osnivanje sindikata propisana je istim prijedlogom Zakona kao kazneno djelo, ali djelovanje sindikata nakon što se osnuje ne štiti se ni na koji način. Predlagač Zakona smatra kako je prekršajna zaštita djelovanja sindikata osigurana Zakonom o radu dovoljna i pri tome ne prihvaća više puta isticanu primjedbu sindikata kako navedena prekršajna zaštita nije istovjetna predlaganoj kaznenoj zaštiti.
Zakon o radu štiti od nadzora poslodavca nad utemeljenjem i djelovanjem sindikata, dok bez kaznene zaštite moguća uskrata djelovanja sindikata dovodi u pitanje zaštitu od uskrate prava na osnivanje sindikata. Nije smisao postojanja sindikata njegovo osnivanje, već njegovo djelovanje pa na temeljem toga treba jednako štititi pravo na njegovo osnivanje kao i njegovo djelovanje.
Također, u trenutno važećem Kaznenom zakonu uskrata ili ograničenje prava na štrajk predviđeno je kao kazneno djelo dok je u novom prijedlogu Zakona bez uvjerljivih argumenata jednostavno izostavljeno. Pravo na štrajk te slobodno i neometano djelovanje temeljna su prava sindikata zajamčena ratificiranim Konvencijama Međunarodne organizacije rada. U slučaju izostanka zaštite navedenih prava, s punim pravom se dovodi u pitanje i ostvarivanje zajamčenog prava na udruživanje odnosno osnivanje sindikata.
Plaća je ono zbog čega radnik radi
Neprihvatljiv je i prijedlog članka kojim se prvi put kao kazneno djelo propisuje neisplata plaća. Neisplata plaće posljednjih godina u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan problem te su sindikati više puta isticali kako je nedvosmislena kaznenopravna sankcija, bez propisivanja bilo kakvih okolnosti koje isključuju kažnjavanje, najjače sredstvo koje pored ostalih radniku stoje na raspolaganju, za borbu protiv ove pojave. Iako neisplata plaće predstavlja kršenje ugovorne obveze, ona prevedena na jezik svakodnevice znači ugrožavanje radnikove egzistencije. Radniku je potpuno svejedno je li do neisplate plaće došlo zbog poslodavčeve nemogućnosti naplate njegovih potraživanja, zbog isplate dobavljača ili zbog stjecanja protupravne imovinske koristi, jer je posljedica za radnika ista. Radnik ostaje bez plaće, on i njegova obitelj bez sredstava za egzistenciju, a plaća je ono zbog čega radnik radi.
Prijedlog Zakona opravdava uskratu ovog prava, prebacujući moguću posljedicu neizvjesnih okolnosti tržišnog poslovanja na teret radnika, a za takav postupak ne smije biti opravdanja.
Poslodavci će lako izbjeći odgovornost
Naime, izmjenama Kaznenog zakona ubuduće će neisplata jedne plaće ili dijela plaće postati kazneno djelo, ali to se neće odnositi na poslodavce koji ne mogu plaćati svoje radnike zbog poremećaja u poslovanju. U prvom prijedlogu izmjena Zakona predviđalo se kao kazneno djelo neisplata barem dviju plaća, no u novom prijedlogu teksta Zakona to je promijenjeno na način da je već neisplata jedne plaće ili samo dijela plaće kazneno djelo.
Međutim, za razliku od ranijeg teksta Zakona ugrađen je mehanizam koji određuje da poslodavac neće odgovarati za kazneno djelo zbog neisplate plaće ako poslodavac nije imao namjeru uskratiti isplatu plaće iako je imao sredstva na raspolaganju, već je do toga došlo zbog poremećaja u poslovanju. Dakle, Vlada RH predlaže da se za neisplatu plaća kazni samo onaj poslodavac koji namjerno radnicima nije isplatio plaće, a u drugim slučajevima će radnici, prema mišljenju Vlade RH, svoje pravo na plaću moći ostvariti putem suda, a u ostvarivanju njihovih prava trebali bi im pomoći novoosnovani radni sudovi.
Već danas postoji dugogodišnja praksa nekih poslodavaca da posluju s blokiranim računima i fiktivno podmiruju neke druge obveze, a kada trebaju isplatiti plaće opravdavaju se da to ne mogu učiniti jer im je blokiran račun, te sredstva prebacuju na druge novosnovane tvrtke i time izbjegavaju podmiriti obveze prema radnicima.
Uzimajući u obzir činjenicu, koju navode poslodavci, da su mnoge dosadašnje analize potvrdile da su glavni uzroci neisplate i kašnjenja plaća nelikvidnost i loše poslovanje, a ne namjerno izbjegavanje obveza prema radnicima, čini se da bi prema novim odredbama Kaznenog zakona, mnogi poslodavci izbjegli kaznenu odgovornost zbog neisplate plaća radnicima, pa su mnoge priče o rješavanju problema neisplate plaća s Vladom RH i poslodavcima, otišle u vjetar, a radnici će i dalje ostati na vjetrometrini, očekujući poslodavca da im isplati njihove zarađene plaće.
