Zakon o radu trebao se usklađivati samo s direktivama Europske unije
Zakon o radu (ZOR) u prvoj će se fazi uskladiti sa smjernicama EU-a, odnosno 12 direktiva Unije, što se mora odraditi do kraja rujna. U drugoj fazi, do kraja iduće godine, izradit će se novi prijedlog ZOR-a. O tome je postignut dogovor između Vlade, sindikata i poslodavaca na posljednjem zajedničkom sastanku.
Nakon što se dobro »protrese« prijedlog novog zakona o radu, u njegovoj izradi, kako je kazao premijer, sudjelovat će sindikati i poslodavci, a na kraju će se uključiti i Vlada. Najavio da će u zakon najvjerojatnije biti ugrađena odredba o doprinosu solidarnosti, kazavši da izmjene zakona o radu, o kojima se u zadnje vrijeme pisalo i koje su izazvale prijepore kod sindikata, nisu Vladin prijedlog, nego radna verzija i možebitna podloga za raspravu.
Raspravljalo se i o Izvješću o zakonu o reprezentativnosti, kojim se mora utvrditi reprezentativnost sindikalnih središnjica u tripartitnim tijelima. Premijer je kazao kako Vlada podržava donošenja zakona i ne želi u njemu arbitrirati, ali će to učiniti ako se ne dogovore sindikalne središnjice. Za to je nužan popis članova sindikalnih središnjica, koji još nije napravljen, pa je dogovoreno da će posao ubrzati. Popis je nužan i za preraspodjelu sindikalne imovine.
Usklađivanje Zakona o radu s direktivama Europske unije
Zakon o radu potrebno je uskladiti sa pravnom stečevinom Europske unije. U nastavku dajemo kratak pregled instituta koje je potrebno uskladiti sa direktivama Europske unije, uz konstataciju da bi se u većini trebalo raditi o pozitivnim izmjenama.
Usklađivati će se institut ugovora o radu na određeno vrijeme. Sindikati predlažu da se ograniči trajanje tih ugovora na godinu dana, da se ograniči broj obnavljanja tih ugovora na najviše 2 ugovora, te da se na 3 mjeseca produži promatrano razdoblje kada se smatra da ne postoji prekid između dva ugovora. Radnici na određeno trebali bi imati ista prava kao i radnici na neodređeno vrijeme (osim vezano za otkaz).
Sindikati predlažu da se zaštite određene kategorije radnika na način da ih se može uputiti na rad u inozemstvo samo uz pisani pristanak.
Rad malodobnika potrebno je u potpunosti redefinirati, a sindikati predlažu da se izrijekom zabrani dječji rad, da se definira najniža dob za zaposlenje od 15 godina uz uvjet da malodobnik više ne pogađa obvezno obrazovanje. Potrebno je uvesti i čitav niz zaštitnih mjera za malodobne radnike.
Izgledno je da će redovno radno vrijeme i dalje iznositi 40 sati tjedno, a sa prekovremenim radnom najviše 48 sati, što znači da će prekovremeni biti skraćen sa 10 na 8 sati tjedno. Sindikati predlažu ograničiti broj prekovremenih sati na dnevnoj, tjednoj i godišnjoj razini. Predlažu i jasno definirati prekovremeni rad radnika koji rade u nepunom radnom vremenu. Predlažu i urediti obvezu izdavanja pisanog naloga za prekovremeni rad, strogu evidenciju radnog vremena na propisanim obrascima, a ako evidencije nema da se u slučaju dokazivanja priznaje radnikova evidencija.
Preraspodijeljeno radno vrijeme ne bi trajalo duže od 48 sati tjedno, no ministarstvo predlaže značajnu liberalizaciju tako da uz osobni pristanak radnik može raditi i duže bez ograničenja te da poslodavac preraspodjelu uvodi samostalno. Ovoj liberalizaciji sindikati se protive i traže da se ne može raditi duže od 48 sati te da se preraspodjela i dalje donosi uz sporazum sa radničkim vijećem uz nadzor inspektorata. Potrebno je i zaštititi pravo radnika kojima prestaje radni odnos da mogu ostvariti pravo na rad u skraćenom radom vremenu tj. slobodne dane, ili da im se isplati naknada za prekovremeni rad.
Uvodi se i definicija smjenskog rada, no prijedlog ministarstva je problematičan s obzirom da polazi iz pozicije poslodavca, pa sindikati predlažu da se smjenskim radom smatra se redovno radno vrijeme radnika koje se obavlja na način da radnik naizmjenično radi u više od jedne smjene tijekom mjeseca, neovisno o tome koliko se često smjene izmjenjuju. Naime svrha Direktive, jest osigurati zaštitu takvog radnika.
Dio zaštite žena se ukida s obzirom na načelno izjednačavanje uvjeta zapošljavanja i rada žena i muškaraca, posebice kada je u pitanju rad u teškim uvjetima i noćni rad u industriji. Potrebno je definirati trajanje noćnog rada, urediti raspoređivanje radnika koji rade noću na dnevne poslove, što uključuje i obvezu poslodavca da organizira rad prilagođen radniku kako bi se smanjila monotonija i automatizam.
Ministarstvo je predložilo da se tjedni odmor u pravilu koristi subotom, nedjeljom ili ponedjeljkom, čemu se sindikati protive i traže da tjedni odmor bude u pravilu nedjeljom.
Godišnji odmor će trajati najmanje četiri tjedna (24 dana), a sindikati se protive izmjenama ministarstva prema kojima bi se u godišnji odmor uvijek računao 6 dana u tjednu. Radnik bi imao pravo da iskoristi cijeli godišnji odmor i u slučaju prestanka ugovora o radu ili bi primio odgovarajuću naknadu, a sindikati traže da izbor bude na radniku, ne na poslodavcu.
Djelomično bi se redefinirale odredbe o izradi programa zbrinjavanja viška radnika, kao i odredbe o prenošenju ugovora o radu na drugog poslodavca. Sindikati traže da radnik može odbiti prijenos ugovora na drugog poslodavca i tada dobiti poslovno uvjetovani otkaz i otpremninu.
Potrebno je odrediti objektivne i mjerljive kriterije za pregovaračke odbore u slučaju je kad poslodavca zastupljeno više sindikata.
Unijeti će se i odredbe o Europskim radničkim vijećima, o sudjelovanju zaposlenika u upravljanju Europskim zadrugama te Europskim trgovačkim društvima.
No, Vlada podupire samovolju poslodavaca i želi smanjiti postojeća prava radnika i sindikata, što europske direktive izričito zabranjuju
Vlada, pod krinkom usklađivanja Zakona o radu s europskom pravnom stečevinom, namjerava izmijeniti ostale dijelove tog zakona, smanjujući postojeća prava radnika i sindikata, što direktive Europske unije izričito zabranjuju.
Iako je Radna skupina, zadužena za usklađivanje zakona, na svom jedinom sastanku, krajem srpnja, dobila uvjeravanja da će se zakon mijenjati samo u skladu s 11 direktiva EU, sindikati su samo dva dana kasnije dobili prijedlog zakona koji zadire u brojna stečena prava. Radi se o nizu odredbi kojima uređuje radno vrijeme, sklapanje ugovora radu na određeno vrijeme, zaključivanje kolektivnih ugovora, te na odredbe koje ulogu sindikata i radničkog suodlučivanja.
Na zajedničkoj koordinaciji sindikalnih središnjica, izuzevši HUS, čiji predstavnici nisu bili prisutni, složili su se da će inzistirati na tome da izmjene Zakona o radu dvije faze: prvo da se postojeći zakon uskladi s direktivama EU, a zatim da nova skupina, sastavljena od socijalnih partnera, predloži cjelovite izmjene ZOR-a. Ukoliko Vlada ne prihvati sindikalne prijedloge, njihovi će predstavnici istupiti iz Gospodarsko-socijalnog vijeća.
Udar na sindikate
Pored izmjena instituta koje su nužne radi usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije tj. direktivama iz područja radnog zakonodavstva, predstavnici resornog Ministarstva izradili su nacrt teksta novog zakona i pritom ubacili čitav niz izmjena koje nemaju veze sa usklađivanjem. Ovih izmjena ima preko pedeset, neke su neznatne i čine samo tekstualne izmjene, neke u blažoj mjeri idu u korist radnika, neke od njih su izrazito na štetu radnika, posebice sindikata.
Kod instituta primjene najpovoljnijeg prava za radnika, predlaže se primjena posljednjeg najpovoljnijeg akta, što je inače logično samo po sebi, ali ova odredba mogla bi biti zbunjujuća da poslodavci počnu primjenjivati posljednji akt bez obzira na povoljnost.
U slučaju nezakonitog otkaza radnik koji se u međuvremenu zaposlio imao bi pravo samo na naknadu u visini razlike plaće koju je ostvarivao za vrijeme rada kod drugog poslodavca i plaće koju bi ostvario da mu ugovor o radu nije nezakonito otkazan, što je neosnovano jer poslodavac ne bi trebao imati povoljnosti zato što se radnik možda u međuvremenu uspio snaći, a to će pak tjerati radnike da za vrijeme sudskog spora rade „na crno“.
Zaštita od otkaza koju pruža radničko vijeće ženama starijim od 55 godina izjednačila bi se sa muškarcima na 60 godina, što znači da žene ustvari ne bi imale zaštitu u razdoblju od pet godina prije uvjeta za starosnu mirovinu.
Radničko vijeće više ne bi bilo dužno obavješćivati sindikat o svome radu, niti primati njegove primjedbe i prijedloge. Pitanje je da li bi sindikalni povjerenik s ovlastima radničkog vijeća i dalje imao pravo na uvjete za rad koje ima radničko vijeće.
Ako poslodavac nije obvezan niti jednim kolektivnim ugovorom mogao bi sporazumom s radničkim vijećem urediti pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorima, što bi slabilo poziciju sindikata, a nije primjereno niti stoga što radničko vijeće nema prvo sudjelovanja u kolektivnom radnom niti pravo provođenja industrijskih akcija pa je njegova pregovaračka pozicija slaba. Pozicija sindikata bi se slabila i izričitom odredbom da se kolektivni ugovor se primjenjuje na sve radnike zaposlene kod poslodavca, bez obzira na članstvo u sindikatu. Iako je većinom postojala takva praksa neprimjereno je zakonom širiti primjenu kolektivnog ugovora. Briše se i obveza da kolektivni ugovor mora sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima.
Poslodavac bi mogao bez suglasnosti sindikata rasporediti sindikalnog povjerenika na drugo radno mjesto, što je dodatan udar na sindikate. Brisala bi se i prekršajna odgovornost poslodavca ako ne ustegne i uplati sindikalnu članarina što bi otežalo poziciju sindikata. Na kraju, ukinula bi se dokument radne knjižice, iako u ovom trenutku ne postoji adekvatna zamjena.
S obzirom da su mnoge od ovih izmjena nepotrebne, da predstavljaju smanjenje dosadašnjih prava radnika i sindikata što nikako nije svrha usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, sindikati će se protiviti ovakvim izmjenama.
Poslodavci bi daljnju fleksibilizaciju tržišta rada
Na inicijativu Hrvatske udruge poslodavaca dana 1. rujna održan je sastanak između predstavnika Hrvatske udruge poslodavaca i čelnika sindikalnih središnjica.
Na sastanku su poslodavci upoznali sindikate sa stavovima i prijedlozima Hrvatske udruge poslodavaca u vezi predloženih izmjena i dopuna Zakona o radu. Na navedenom sastanku predstavnici HUP-a istaknuli su da su prijedlozi HUP-a usmjereni su na cjelovitu transpoziciju pravnih instituta pravne stečevine EU-a, fleksibilizaciju tržišta rada, povećanje dinamike radnih odnosa, veću skrb o malim i srednjim poslodavcima, te na povećanje konkurentnosti domaćeg gospodarstva.
Veća liberalizacija i fleksibilizacija radnog zakonodavstva
U tome smislu poslodavci između ostalog predlažu ugradnju većeg broja iznimaka u pogledu primjene odredbi Direktive o radnom vremenu, kojima će se omogućiti dodatna fleksibilizacija u uređenju radnog vremena, omogućavanje ustupanja radnika između dva poslodavca, proširenje mogućnosti volonterskog rada, u nadležnost poslodavca prepustiti reguliranje rasporeda radnog vremena, stanku ne uračunavati u radno vrijeme, smanjiti trajanje plaćenog dopusta sa sedam na pet dana, jasnije urediti pitanje razdoblja za isplatu plaće i isprave o plaći, pojednostavljenje postupka redovitog otkaza ugovora o radu, omogućavanje otkazivanja ugovora o radu elektroničkim putem, ukidanje prekida tijeka otkaznog roka, mogućnost ugovaranja kraćih otkaznih rokova u slučaju otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika, povećanje roka za stjecanje prava na otpremninu sa dvije na pet godina, pojednostavljenje procedure kolektivnog otpuštanja radnika, ukidanje suodlučivanja radničkog vijeća, suženje zaštite predstavnika radnika, ukidanje pravo glasa predstavnicima radnika u nadzornim odborima, ukidanje neisplate plaće kao razloga za štrajk, ograničenje instituta produžene i proširene primjene kolektivnog ugovora.
Suprotno stavovima sindikalnih središnjica, poslodavci ujedno drže da bi se u procesu izmjene i dopune Zakona o radu trebalo pristupiti i izmjeni ostalih odredbi Zakona o radu, a ne samo onih koje se odnose na usklađivanje s Direktivama EU-a.
Dogovoreno je da će sindikalne središnjice dostaviti Hrvatskoj udruzi poslodavaca svoje stavove i prijedloge u vezi prijedloga izmjena i dopuna Zakona o radu.
SSSH »izletio« pred novinare sa sindikalnom strategijom oko ZOR-a
Nezavisni hrvatski sindikati, Matica hrvatskih sindikata, Udruga radničkih sindikata Hrvatske i Sindikat usluga UNI-CRO neugodno su iznenađeni i razočarani konferencijom za novinare, vezanom uz donošenje novog Zakona o radu, a koju je održao Savez samostalnih sindikata Hrvatske.
Naime, 25. kolovoza 2008. godine održan je sastanak sindikalnih središnjica, vezan uz donošenje novog Zakona o radu, na kojem je razmatran radni materijal koji je predložila Vlada RH. U skladu ranijim dogovorom sindikalnih središnjica, na tom je sastanku potvrđeno kako sindikalni predstavnici neće sudjelovati u radu tripartitne radne skupine, vezano uz izmjene Zakona o radu i njegovo usklađivanje sa smjernicama EU prije sastanka s predsjednikom Vlade RH. Tom je prigodom dogovoreno kako su sindikati spremni, u ovom kratkom roku (kraj trećeg tromjesečja), razgovarati o izmjenama Zakona o radu isključivo u području koje se tiče njegovog usklađivanja sa smjernicama EU. Za sve druge promjene, na kojima će sindikati inzistirati, ovo je svakako prekratko vrijeme, pa će sindikati zatražiti da se odmah nakon usklađivanja sa smjernicama krene u tripartitne razgovore i pregovore, vezano uz ostale nužne izmjene Zakona o radu. Također, dogovoreno je kako se s tim stavom ide na sastanak s predsjednikom Vlade, a u slučaju njegovog nepristajanja, sindikalne središnjice u tom trenutku prekinule bi svako svoje sudjelovanje u radu svih tripartitnih tijela, pa tako i Gospodarsko-socijalnog vijeća. Dogovoreno je i kako se o tom stavu javnost neće izvješćivati niti zajednički, niti posebno, upravo kako bi se to ostavilo kao jedan od ključnih instrumenata u pregovorima. Ovakvim istupom, a očito u želji da prvi informira javnost, Savez samostalnih sindikata Hrvatske prekršio je zajednički dogovor i oslabio sindikalnu pregovaračku poziciju.
Predstavnik Hrvatske udruge sindikata nije sudjelovao na tom sastanku, pa nam njegov stav vezan uz dogovor središnjica nije poznat. Zakon o radu zajednički je interes svih radnika, što odriče pravo bilo kome da promovira uske osobne interese na štetu sindikalnog zajedništva i prava radnika.
