Idealan šef često djeluje kao nepostojeći pojam, ali ipak postoje odrednice kakav bi to šef iz snova trebao biti. Idealan je šef onaj koji želi unaprijediti kvalitetu života, kao i kvalitetu onoga što njegova tvrtka i suradnici rade, usluga koje pružaju i organizacija u kojima djeluju.
Odrednice dobrog šefa:
– budi proaktivan: ne sumnjaj u sebe i ne okrivljuj druge
– ne djeluj bez jasno određenog cilja
– ne obavljaj uvijek prvo ono što je hitno
– ne postavljaj svoje razmišljanje isključio u kategorije dobitka ili gubitka
– ne traži i ne očekuj uvijek razumijevanje
– ne pribjegavaj kompromisu ako ne možeš odmah izvući pobjedu
– ne pribojavaj se promjena i ne odlaži poboljšanja.
U mnogo ćete kolektiva čuti rečenice poput „posao je posao“ i tvrdnje da se „etika“ i „načela“ katkad jednostavno moraju povući u drugi plan pred zaradom. Mnogi od tih ljudi ne uviđaju kolika je veza između kvalitete osobnog života kod kuće i kvalitete proizvoda i usluga na poslu. Tako pod isprikom društvene i političke klime unutar organizacija u kojima rade, smatraju da mogu po želji zloupotrebljavati odnose s drugim ljudima i unatoč tome postizati željene rezultate.
U mnogim se firmama provode ankete. Jedno pitanje u većini njih sadrži isti odgovor. Pitanje glasi: Koliko je među vama onih koji bi se složili s tvrdnjom da velika većina zaposlenih posjeduje neusporedivo više sposobnosti, kreativnosti, nadarenosti, samoinicijativnosti i snalažljivosti nego što im to sadašnje mjesto dopušta upotrijebiti? Pozitivan je odgovor kod približno 99 posto ispitanika.
Drugim riječima, radnici su svjesni da se naše najveće sposobnosti troše uludo i da neekonomično raspolaganje ljudskim sposobnostima svima nama u konačnici silno šteti.
Ovo je prilično poražavajući podatak, koji govori da ljudi na vodećim pozicijama često nemaju kompetencija nositi se sa svime što to mjesto nosi. Još je gore što su radnici koji rade za tog istog šefa, toga svega bolno svjesni.
Zakon farme
To je jedini zakon koji preživljava s vremenom. Zemlju treba pripremiti, posijati sjeme, kultivirati, plijeviti, zalijevati, a potom malo-pomalo poticati rast i razvoj do pune zrelosti. Zakon žetve svugdje vlada, pa tako i u poslovnom svijetu.
Prirodni zakoni i načela djeluju bez obzira na sve, zbog čega ih treba postaviti u samo središte poslovnih ugovora, čitave tvrtke ili ustanove. Nijedan uspješan šef nije postao takav jer je manipulacijama navodio druge da čine što on želi. Time je njegov karakter obilježen manama, a stručnost kojom raspolaže diskutabilna, što znači da između poslodavca i radnika nema povjerenja.
Ljudi instinktivno vjeruju onima čiji se karakter temelji na ispravnim načelima. Također, kada je povjerenje na visokoj razini, komunikacija se lako ostvaruje – bez napora i istog trena.
Vođenje na temelju načela
Pojedinci su uspješniji, a organizacija snažnija kada ih vode i njima upravljaju dokazana načela. Ima ih četiri: sigurnost, usmjeravanje, mudrost, snaga. Bez sigurnosti i samopoštovanja postajemo emocionalno ovisni o drugima. Nedostatak mudrosti obično nas navodi na ponavljanje pogrešaka. Bez usmjeravanja uglavnom pratimo trendove i ne dovršavamo započeto, a bez snage najčešće razmatramo što nam se događa i reagiramo na vanjske uvjete i unutarnja raspoloženja.
Šef treba prije svega biti osoba. I svjestan toga da je još donedavno bio u istoj poziciji kao i njegovi podređeni – ovisan o šefovim odlukama, a često i njegovim raspoloženjima.
Kad se koncentriramo na ova načela, onda stječemo dovoljno sigurnosti da se ne osjećamo ugroženi promjenama, usporedbama ili kritikom – dovoljno usmjerenosti nam pomaže da otkrijemo koja nam je zadaća i scenarije djelovanja; dovoljno mudrosti nam treba da učimo na vlastitim pogreškama i neprestano tražimo mogućnosti napredovanja, a dovoljno snage da komuniciramo i surađujemo,
čak i u uvjetima stresa i premorenosti.
Osobine šefova koji djeluju prema načelima
Osobe koje djeluju na temeljima načela neprestano uče iz vlastitog iskustva. Čitaju, traže mogućnosti stručnog usavršavanja, pohađaju tečajeve, slušaju druge, uče i ušima i očima. Znatiželjni su i uvijek postavljaju pitanja.
Oni će svoje sposobnosti razviti brže nauče li davati i pridržavati se obećanja i preuzetih obveza. Najprije moraju obećati sami sebi nešto, a zatim i svojim suradnicima, pa poraditi na tome sve dok ne steknu dojam da su uspostavili nadzor na toj razini.
Takvi su nadređeni usmjereni na pomaganje i pružanje usluga. Oni funkcioniraju na način da se svakog jutra „uprežu“ i pružaju pomoć, misleći na druge. Takve osobe i zrače pozitivnom energijom. Izgledaju vedro, zadovoljno i radosno. Drže se optimistično, puni su pozitivnog naboja i energije, ali i vjere. Usred situacija koje su zbunjujuće ili kaotične, oni su miritelji i osobe koje unose sklad u negativnu atmosferu.
Idealni šefovi vjeruju u druge – na negativno ponašanje, kritiku ili ljudske slabosti ne reagiraju pretjerano, a kada u nekome otkriju slabosti, ne osjećaju se nadmoćnima. Oni ne etiketiraju, ne obilježavaju ih stereotipnim oznakama i ne osuđuju unaprijed.
Da bi šef bio dobar, vrlo je važno da ga u odnosu s kolegama ne koče frustracije. To znači da on mora voditi uravnotežen život. Od toga da čita najbolju književnost, do toga da je društveno aktivan i ima brojne prijatelje, do toga da je intelektualno aktivan.
Šef bi trebao imati i zdrav smisao za humor, sposoban da se uspješno šali na svoj, a ne na tuđi račun. Takvi su šefovi u komunikaciji s ljudima otvoreni, jednostavni, izravni i ne manipuliraju. Iskreno se raduju tuđim uspjesima i ne drže da tuđe pobjede njima nešto oduzimaju. Za njih neuspjeh predstavlja iskustvo iz kojeg nisu ništa naučili.
Posebna je komunikacija između poslodavca i radnika
Problem koji imaju svi ljudi u međusobnim odnosima, a šefovi su oni koji se s tom pojavom najčešće susreću, jest taj da ljudi ne slušaju sa suosjećanjem. Šefovi se najčešće postave u ulogu visoke potrebe za nadziranjem. To najčešće izgleda ovako: „Čekaj malo, ja ovdje imam mogućnost nadzora. Nisam došao slušati već govoriti! Kad poželim čuti tvoje mišljenje, dat ću ti riječ“. Sposobnost slušanja zahtijeva suzdržljivost, uviđavnost i poštovanje. A da bi vas drugi shvatili, morate biti odvažni i obzirni. Problem je u tome da kad god se prepustimo svojim apetitima i strastima, počinjemo graditi lažne slike, igrati određene uloge i ovladavati tehnikama manipuliranja. Primjerice, kad je neki menadžer na početničkoj funkciji, vjerojatno će osjetiti želju za ugađanjem nadređenima, kolegama i podređenima. Ubrzo će shvatiti da svaka od tih skupina od njega traži nešto drugo, te da njegova misija da zadovolji sve kategorije, nikada neće moći biti ispunjena. I tada se svaki menadžer počinje baviti igricama i stvarati lažne slike, zato da bi se provlačio, ugađao i zadovoljavao. Rezultat: gubitak samopoštovanja, ali mnogo ranije – gubitak povjerenja od kolega. Također, ovdje veliku ulogu igra ona komunikacija koja se obavlja „iza leđa“. Nijedan pravi vođa bilo kakve poslovne organizacije ne smije nikada blatiti, ogovarati i kritizirati iza leđa. Želi li šef zadržati one koji su nazočni, treba uvijek biti odan onima kojih nema. A kad se pojave poteškoće, vrsni će se šef obratiti izravno toj osobi kako bi ih riješio.
Tri karakterne osobine primarnog vođe
Dosljednost i poštenje – kada jasno odredimo vlastite vrijednosti i svakodnevno proaktivno organiziramo i djelujemo na temelju svojih prioriteta, razvijamo svijest o sebi i dajemo sami sebi vrijednost ako važna obećanja i preuzete obveze održavamo. Nismo li u stanju postaviti i ispuniti obveze, prema sebi, a posebice prema drugima, sva naša obećanja i predanosti gube značenje. Suradnici tada naslućuju našu dvoličnost i postaju vrlo oprezni.
Zrelost – biti zreo znači biti u ravnoteži između odvažnosti i obzirnosti. Nedostaje li čovjeku unutarnje zrelosti i emocionalne snage, čovjek će ju pokušati posuditi od svog položaja, moći ili nadređenosti. I dok se odvažnost može koncentrirati samo na dobivanje krajnjih rezultata, osnovna zadaća zrelog upravljanja je povećati životni standard i samu kvalitetu radne atmosfere.
Mentalitet obilja – uvijek držati da svega ima i više nego dovoljno za sve. Takav mentalitet obilja proistječe iz dubokog osjećaja osobne vrijednosti i sigurnosti. To stvara kreativne nove mogućnosti i alternative i pruža mogućnost za pozitivnu interakciju, razvoj i napredovanje.
Osobe koje su obilježene mentalitetom oskudice teško pristaju na zajedničko uživanje u priznanjima, zaslugama, moći i zaradi. Tada im se i teško iskreno radovati tuđem uspjehu – štoviše, ako netko drugi dobiva neko osobno priznanje, čini im se gotovo kao da im netko nešto oduzima. Tako nastaju trzavice među suradnicima, u krajnjem slučaju i mobing.
Primarni vođe na uvrede odgovaraju ljubaznošću, a strpljivošću na nestrpljivost. U ljudima oko sebe potiču ono najbolje, nastojeći ih hvaliti i uložiti dodatan napor, oprostiti i zaboravljati, te vjerovati u potencijal koji netko od njihovih, trenutno možda ogorčenih, radnika inače posjeduje.
Također, bitna je stručnost. Nemaju li vlasnici i menadžeri dovoljno karaktera i stručnosti, neće drugima nuditi ni moć, ni zaradu, ni priznanja. Jer ako to učine, imaju osjećaj da su se osobno izložili opasnosti. Kao što je vidljivo, šef mora biti stabilan na sve četiri dimenzije ljudske ličnosti: tjelesnoj, mentalnoj, emocionalnoj i duhovnoj. Mora se neprestano razvijati, a tvrdoglavost i samoživost dvije su osobine koje u jednom uspješnom radnom kolektivu nemaju mjesta.
Koliko god to zvučalo teško, a katkad i utopijski, pridržavanje svih tih načela s vremenom će proizvesti jak i zdrav karakter, koji će se odlikovati snažno discipliniranom voljom usmjerenom na pomaganje drugima.
