Dopuštanjem da tisuće predmeta ode u zastaru, iz godine u godinu se ispuštaju milijunski prihodi propuštene naplate novčanih kazni, a koji su više nego dostatni za povećanje kapaciteta i inspektora rada i prekršajnih sudova.
Dana 29. rujna 2010. godine u organizaciji Ministarstva pravosuđa održan je sastanak po pitanju Prekršaja s područja radnih odnosa, a kojem su prisustvovali predstavnici Ministarstva pravosuđa, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Državnog inspektorata, Prekršajnih sudova te Socijalnih partnera – Sindikata, Poslodavaca i Vlade RH.
Odmah na početku sastanka iskristaliziralo se da će se razgovori prvenstveno voditi po pitanju efikasnosti kažnjavanja i suzbijanja mnogih prekršaja iz područja radnih odnosa. Broj prekršaja je i dalje izuzetno velik, a poslodavci koji posluju suprotno zakonu predstavljaju nelojalnu konkurenciju onima koji poštuju propise.
Istaknuta je važnost prevencije i obrazovanja socijalnih partnera, poslodavaca i radnika, što je bitno za suzbijanje prekršaja i podizanja razine legalnog poslovanja (posebice na području zaštite na radu).
Izostanak pravovremene sankcije
Velik problem čini neefikasno sankcioniranje počinitelja prekršaja, s obzirom da kazne za prekršaje dolaze tek nakon nekoliko godina, pa kazna nije pravovremena i nema učinak na počinitelja koji bi imala da je kažnjen odmah nakon počinjenja prekršaja. Iako su produženi rokovi za zastaru i dalje znatan broj predmeta odlazi u zastaru, pa počinitelji uopće ne bivaju kažnjeni. Prema riječima predstavnika prekršajnih sudova u zastaru su odlazili još samo “stari” predmeti, dok noviji predmeti više ne ulaze u zastaru nakon što su produženi rokovi za zastaru.
Državni inspektorat odrađuje veliki posao i radi tisuće nadzora i utvrđuje tisuće prekršaja, no njegove ovlasti u kažnjavaju počinitelja su još uvijek očito (pre)malene. Inspektori mogu izdati mandatnu kaznu odnosno nalog za plaćanje prekršajne kazne, no unatoč tome prekršitelj to može odbiti pa predmet ponovno završava na prekršajnom sudu. Stječe se dojam da inspektori rada i prekršajni sudovi rade najbolje što mogu, ali kao da rade dvostruki posao; inspektori na terenu detaljno utvrđuju prekršaje i činjenično stanje no ne mogu efikasno izricati kazne, pa većinu predmeta kroz prijedloge za pokretanje prekršajnih postupaka usmjeravaju na prekršajne sudove a koji su očito pretrpani i usporeni proceduralnim preprekama.
Kako se sastanak kretao prema kraju, s početne idilične slike o suradnji državnog inspektorata i prekršajnih sudova njihovi predstavnici istaknuli su konkretne probleme u njihovoj međusobnoj suradnji, što je ustvari vrlo dobro jer su mnoga tehnička pitanja i otklonjiva, samo se trebaju aktualizirati.
Iako svi rade svoj posao, sustav detekcije i kažnjavanja prekršaja mora postati efikasniji. Potrebno je naći nova rješenja i uspostaviti nove odnose. Dogovoreno je da svi dostave svoje prijedloge što bi se to moglo promijeniti u sustavu otkrivanja i kažnjavanja prekršaja, bolje reći u ovlastima i odnosima ovlaštenjima inspektorata i prekršajnih sudova.
Mnoge mogućnosti za efikasnije kažnjavanje
Sa strane našeg viđenja moguće je povećati ovlasti inspektora rada i time povećati broj predmeta koji će završiti već postupanjem inspektora rada (dati inspektoru šire ovlasti kod izricanja mandatnih kazni, onemogućiti poslodavcu da nakon izricanja mandatne kazne bira hoće li je platiti ili odgoditi kaznu pokretanjem prekršajnog postupka, dati inspektoru ovlasti da poslodavcu naloži otklanjanje protupravnog postupanja te da u slučaju upornog odbijanja od strane poslodavca kazna bude rigoroznija i sl.). Ovim i sličnim mjerama mogao bi se promijeniti odnos okončanih predmeta u korist državnog inspektorata i tako smanjiti priljev novih predmeta i opterećenje prekršajnih sudova. Također treba osigurati i jačati koordinaciju u radu između inspektorata i prekršajnih sudova tako da se sva tehnička pitanja i problemi u praksi promptno rješavaju. Treba i preispitati da li je svjedočenje inspektora u prekršajnim postupcima nužno, s obzirom na postojeće činjenične navode iz optužnih prijedloga.
Potrebno je i moguće povećanje kadrovskih kapaciteta inspektora rada i prekršajnih sudova, a sredstva za povećanje kapaciteta dostupna su u samom povećanju efikasnosti kažnjavanja (Kazne prema Zakonu o radu kreću se od 10.000 do 100.000 kuna. Da se za samo 1000 premeta koji su završili u zastari naplatilo kazne, to bi iznosilo od 10 do 100 sto milijuna kuna! Godišnje u zastaru ode nekoliko tisuća predmeta, odnosno deseci pa i stotine milijuna kuna! S aspekta troška jednog prekršajnog suca – dovoljno je da se izvrši kazna iz jednog okončanog postupka od 50.000,00 kuna u korist proračuna, pa da time bude pokrivena plaća suca za par mjeseci. Dakle, efikasno prekršajno pravosuđe moglo bi bez problema opravdati svoje postojanje, čak i iz financijskog aspekta. Isto vrijedi i za inspektore rada, s obzirom da su prekršaji koje oni uspiju utvrditi poput vidljivog vrha duboke sante leda.
