Razlozi zbog kojih ljudi godinama ostaju u istoj firmi, vrlo su različiti: sigurnost radnog mjesta, radna kultura koja prepoznaje važnost usklađivanja posla i osobnog života, dobivanje priznanja za dobro obavljen posao, fleksibilno radno vrijeme ili osjećaj pripadnosti, a ovih godina i kriza koja nas veže za jedno radno mjesto jer je pojačan strah i neizvjesnosti od odlaska drugdje.
RADNIKE MOTIVIRAJU ISTE STVARI:
Ponos organizacijom za koju rade – biti dio tvrtke koja na čelu ima vješte i snalažljive vođe, tj. vrhunski menadžeri koji imaju jasnu viziju budućnosti tvrtke i mogu osmisliti strategije za uspjeh i motivirati radnike za taj cilj.
Cijenjen neposredni šef – od prve točke mnogo je važniji odnos zaposlenika i neposredno nadređenog. Veća je vjerojatnost da će ljudi ostati ako poštuju svog nadređenog i od njega dobivaju podršku.
Primjerena kompenzacija – ljudi vole raditi za tvrtke koje nude primjerene kompenzacije. To se ne odnosi samo na dobre plaće i beneficije, nego i na mogućnosti u obliku učenja i postignuća (seminari, dodatna školovanja).
Povezanost – mnogim je ljudima važno raditi s kolegama koje cijene i s kojima osjećaju neku povezanost.
Sadržajan posao – ljudi žele raditi za tvrtke koje im omogućuju raditi one vrste poslova koji ih ispunjavaju. Svakoj osobi dosadi nekreativan i uvijek isti posao, koji ih godinama drži na istoj razini.
ZAŠTO LJUDI ODLAZE:
Vodstvo tvrtke se promijenilo – ili je pala kvaliteta u odlučivanja ili su vodstvo preuzeli novi vođe, a zaposlenici u njih imaju manje povjerenja, ili nemaju uopće.
Sukob s neposredno nadređenim – ljudi često odlaze kada odnos sa šefovima postane problematičan. Tada ili ne vide druge mogućnosti u tvrtki ili jednostavno nisu voljni raditi u negativnoj atmosferi.
Odlazak bliskih prijatelja – kad tvrtku napušta jedan ili više kolega koje djelatnik voli ili poštuje, s njima odlazi i povezanost koja je tom radniku važna. Ipak, ovo je najrjeđi razlog odlaska radnika – posebice u trenutno vrijeme.
Nepovoljna promjena zadaća i odgovornosti – zadaće i odgovornosti radnog mjesta se mijenjaju i posao prestaje zadovoljavati najdublje interese djelatnika te više ne djeluje stimulativno.
Najveći je problem što ljudi često odlaze a da zapravo ne razumiju zašto su nesretni svojim poslom, niti koje mogućnosti postoje unutar tvrtke. Tako skaču iz jedne u drugu i svaki put počine istu grešku.
OBRAZOVANJE SE ISPLATI
Ulaganje u obrazovanje djelatnika donosi pozitivne rezultate – povećava produktivnost radnika, posebice u uslužnim djelatnostima, što na kraju naravno utječe na imovinu tvrtke.
Vrste obrazovanja su različite, a u inozemstvu je posebno popularan online trening. „Učenje na daljinu“ ima svoje prednosti: niži trošak nabave (nema toliko nastavnog materijala), nema putnih troškova i izgubljenog vremena na radnom mjestu, dostupnost po potrebi i odgovara svakoj razini potražnje. Ipak, najbolje obrazovanje je ono koje donosi osobni kontakt i interakcija, do koje dolazi u okruženju učionice ili treninga na radnom mjestu.
UTJECAJ RADNOG OKRUŽENJA
Kultura je važna kao jedna od čimbenika koji određuju privlačnost organizacije. Ako je recimo kultura tvrtke previše ležerna, onda bi tvrtka mogla imati problem s privlačenjem i zadržavanjem profesionalaca – takvo okruženje za njih je nedovoljno ozbiljno i štetno za karijeru.
Opet, radna okolina ne smije biti niti previše formalna i kruta, jer se mladi i kreativni tipovi neće osjećati ugodno. Ako kolege nisu srdačne prema ženama i manjinama, opet neće dobro proći, a jedna od najgorih vrsta okruženja je ona u kojoj vladaju sukobi, klanovski ratovi, najviše rukovodstvo ne funkcionira ili je previše hijerarhijskih poslastica.
„IZGARANJE“ NA POSLU
Izgaranje (tzv. „burnout“) pojam je za krajnju iscrpljenost na poslu – ponekad je samoizazvana, ali u većini slučajeva rezultat je radnog okruženja. Do izgaranja dolazi kad smo manje zadovoljni poslom, manje predani organizaciji, a kad je više želje da se učini nešto drugačije. Znakovi koji kolege mogu međusobno jedan na drugome prepoznati, su:
– smanjeno samopoštovanje (kada radnici počnu okrivljavati sebe, čak i u situacijama kada se radi samo o tome da imaju previše posla);
– slabi osjećaj sposobnosti i postignuća;
– distanciran ili negativan stav prema kolegama, klijentima i strankama.
Do toga često dolazi ne samo zbog prevelikog broja radnih sati, već i problema u okolini.
Ako radnik dobiva konfliktne zahtjeve, nejasne ciljeve, monotone radne zadatke, ako je suočen s međuljudskim sukobima, ne dobiva nagrade i nema jasan osjećaj uspjeha, to će uzrokovati pravu iscrpljenost, a ne raspored. Ljudi mogu biti motivirani čak i kada tjednima rade prekovremeno, jer ljudi uglavnom „pucaju“ onda kada je stres veći nego potpora koju očekuju.
Kako si radnik u toj situaciji može pomoći:
– Ne smije se dopustiti da vas bilo koji šef uzima „zdravo za gotovo“.
– Razmotrite raspodjelu osoblja – ako smatrate da nešto ne štima, nabavite valjan dokaz
(u vidu rasporeda, broja radnih sati) i prikažite je šefu.
– Napravite prioritet radnih obaveza – ako vaš odjel ima premalo ljudi, tu ne možete ništa promijeniti, ali sigurno radite neke stvari koje isu nužne za vaš dio posla, samo toga niste dovoljno svjesni.
– Sami sebi osigurajte raznolikost; osigurajte si mjesto na različitim projektima, pa čak i različitim kolegama. Nekad je bolje raditi s nekim s kim još nismo imali prilike odmjeriti snage, nego nastaviti raditi s kolegom koji konstantno zabušava, ali ste na njega navikli i uhodani ste u određeni tempo.
– Krajnja točka, koja je najkompliciranija – zatražite premještaj. Ako mislite da bi vam u drugom odjelu bilo bolje ili lakše, imate potpuno pravo predložiti to svojem šefu. Ako ste dobar radnik i pri tom istaknete polja na kojima bi vaše znanje dobro došlo u drugom odjelu, nema razloga da vas se gleda s prijekorom, čak i ako premještaj ne dobijete.
USKLAĐENOST POSLOVNOG I PRIVATNOG ŽIVOTA
Razdvojenost od obitelji zbog posla slabi ciljeve poslovanja, zaposlenih, a na kraju i produktivnost i na poslu i kod kuće. Usklađivanje ta dva segmenta jedan je od najvažnijih načina za zadržavanje radnika. Zbog povećanog broja radnih sati, ljudi se počinju osjećati izrabljeno. Nalaze se u pat poziciji – na kojem polju moraju zakinuti? U karijeri ili zanemariti privatni život?
Sve je veći udio udanih žena među zaposlenima – kad oboje supružnika radi, teško je održavati kućanstvo. Ako oboje rade puno radno vrijeme, gube vrijeme na putovanje na posao i s posla i onda još dobiju prekovremene – sklad poslovnog i privatnog života ne postoji.
Stoga nije pogrešno ako radnik svom šefu kaže da vikendom ne želi odgovarati na službene mailove ili pozive, osim ako su stvarno nužni. Posao je posao i onda kada ne radimo, ali po toj logici – on onda nikada ne prestaje. Ni na praznicima, ni vikendom, ni u posebnim prilikama.
Treba postaviti granice – šefovi bi trebali sve svoje hitne zadatke postaviti radnicima do petka, a zaposlenici bi se vikendom trebali isključiti i ne biti na raspolaganju 24 sata dnevno na mobitelu, laptopu ili mailu. Ponekad čak i nismo dužni sudjelovati toliko u poslu, ali zbog osjećaja da moramo, opterećeni smo psihički i na kraju naše nadređene zapravo naviknemo da smo im stalno dostupni.
NE ZATVARAJTE SI VRATA PRI ODLASKU
Poželjno je sa šefovima ostaviti dobre odnose čak i kada odlazimo. Naravno, postoje situacije u kojima je mir teško ostvariv, ali treba imati na umu da dosta rukovoditelja ima na umu da bi bivši radnik jednom opet mogao postati sadašnji.
Razloga je mnogo – radnik je bio dobar u svom poslu, ne da im se trenirati nekog novog i čekati par godina da skupi iskustvo ili jednostavno, dobivaju prednost time jer im se radnik već upoznat s načinom poslovanja, vraća pun dodatnog iskustva i novim vještinama.
To je tzv. „bumerang“ efekt. Zašto se ljudi vraćaju?
Nekada shvate da su uvjeti u novoj firmi isti ili lošiji nego u prošloj, nedostaje im bivši posao jer je bio kreativniji ili osobi bliži, imaju mogućnost povišice jer barataju novim znanjima pa s bivšim šefovima mogu pregovarati. Stoga se pri odlasku zaposlenika često radnicima daju intervjui u kojima moraju odgovarati na određena pitanja poput: što vas je privuklo firmi, koliko ste bili zadovoljni na ljestvici od 1 do 5, zašto odlazite…u njima je zapravo preporučeno biti iskren jer to daje informaciju i vama i šefu.
Zadržati dobre odnose s bivšim kolegama nikada nije nepotrebno. U krajnjem slučaju, tko zna gdje ćete vi sami završiti – možda ćete u tim redovima u budućnosti tražiti svoje djelatnike. Treba imati i dobru preporuku od vaših kolega ili šefa, jer također nikad ne znate tko koga u poslovnom svijetu poznaje.
Pametnog savjeta kako si stvoriti idealne uvjete za rad nema – šefovi bi se trebali brinuti za većinu vanjskih faktora, a oni unutarnji su na vama. Pripazite na odnose s kolegama, povećajte ponekad prag tolerancije jer na kraju, vi ste ti koji će na radno mjesto dolaziti ili s grčem ili s osmijehom.
Firme se većinom trude, pogotovo u krizi, zadržati dobrog radnika. Stoga prije nego napustite sadašnji posao, dobro odmjerite uvjete koji vas čekaju negdje drugdje i nemajte straha pitati svog šefa za neku vrstu nagrade za vaš trud, ako imate argumente da to zatražite. Što je najgore što možete čuti? Odbijenicu. To ste se sasvim sigurno u godinama vašeg rada, već i iskusili.
