Projekt demontaže preuzima se na dva načina:
1) Socijalnom – kao oduzimanje narodu njegove zajedničke imovine, u vidu denacionalizacije,
privatizacije i kolonizacije.
2) Kulturnom – odvajanje naroda od prethodnih vrijednosti i nametanje novih kulturnih obrazaca.
Demontaža naroda” je naziv knjige poznatog ruskog znanstvenika S. G. Kara-Murze (iz 2007. g.). Riječ je o projektu “prepravke” i “redefiniranja” nekoga naroda, koji sprovodi kolonijalna elita.
Cilj je, po Kara-Murzi, izvršiti “političko, ideološko i moralno razoružanjevećine, i njeno pretvaranje u pasivno-nenaoružan objekt tuđe volje”. Od nekih 10% stanovništva, u skladu s projektom demontaže, treba stvoriti novi demos, koji bi, zatim, “preuzeo ne sebe funkciju kontrole nad stanovništvom i civiliziranog predavanja nacionalnog blaga globalnim gazdama“. Konačni zadatak je da se stvori novi narod. Taj novi narod imat će ne samo slabu ili daleko manju državu (s polukolonijalnim statusom), već će ga činiti i daleko uži krug ljudi nego ranije – u njemu će se nalaziti u prvom redu prozapadni vlasnici, prozapadni administratori i opslužujuća inteligencija. Ostali će ljudi biti masa, neobrazovani poslužitelji u ekonomskom podsustavu i konzumenti primitivne mas-kulture, gomila koja povremeno na izborima glasa, ali zapravo ništa ne odlučuje.
Iz Kara-Murzinog štiva lijepo se vidi da je riječ o širokom fenomenu, odnosno da se ista metoda razgradnje nacionalnog identiteta i ponovnog sklapanja novoga primjenjuje prema svim “neprilagođenim” narodima. Isto je, također, i sistematsko podrivanje nacionalnog samopouzdanja neprestanim nabijanjem kompleksa krivice, kroz formu “suočavanja s prošlošću”. Naravno, primjećuje Kara-Murza, Amerikanci ili Britanci, u svojim masovnim medijima, nikada se neće suočavati s prošlošću, tj. nikada sebe neće uznemiravati mnogo ozbiljnijim pitanjima, kao što su genocid nad starosjediocima, masovni zločini nad civilnim stanovništvom u kolonijalnim i drugim ratovima, bacanje atomskih, kasetnih ili napalm bombi na civile, itd.
Ista je propagandna metoda histerije o idealu egzodusa, odnosno o tome da cjelokupno stanovništvo hoće pobjeći iz jedne zemlje, kao nekada mojsijevski Jevreji iz ropstva faraonskog Egipta. “Kao što znate, kada čovjek ode iz Hrvatske, ma gdje, ima jak poriv da se više nikada tamo ne vrati,” kaže jedan “domoljub”.
Idealni model stvaranja “naroda” na Zapadu – nastavak “američkog naroda”
Kara-Murza upozorava da s realizacijom projekta demontaže naroda nastupa stanje u kome “i vlasništvo, i realna vlast u potpunosti pripadaju predstavnicima drugog naroda” u odnosu na većinsko stanovništvo – koje gubi status naroda. Pošto se uspostavljenim sustavom, koji je čvrsto povezan s drugim dijelovima anglosaksonske imperije, unište socijalne, političke, pa i kulturne alternative, većinsko domaće stanovništvo više se “ne može izboriti za svoja prava, niti ih zaštititi, te je osuđeno na izumiranje. Činjenica da u brojčanom pogledu taj bivši narod predstavlja većinu, u zapadnoj demokraciji nema značaja – kao što ni za Anglosaksonce u SAD-u nije imala značaja brojnost Indijanaca prilikom raspodjele vlasništva i političkih prava,” piše Kara-Murza.
Političke i druge elite na istoku Europe, upozorava sociolog Kara- Murza, koje sebe u procesu “tranzicije” samokonstituiraju u jedini (ekskluzivni) narod na svom teritoriju – ne rade ništa drugo nego nastoje povijesno ponoviti idealni i “najčistiji model stvaranja naroda” na Zapadu, tj. nastavak “američkog naroda”. U SAD-u je, uz pomoć velikog etničkog čišćenja, stvoren “prostor be historije”, na kome se mogla realizirati utopija europske prosvijećenosti, izgraditi na praznom mjestu idealna država i naseliti je “sklopljenim narodom”, čije kolektivno pamćenje nije pomućeno vrijednostima tradicionalnog društva.
Ovaj model demontaže naroda, po Kara-Murzi, podrazumijeva da – ukoliko se staro, domaće stanovništvo ne može “integrirati u sustav”, a u stvari ukoliko se ne želi svesti na status opslužujuće, pomoćne radne snage – onda će proći kao Indijanci – bit će zbrisani s lica zemlje.
