Korupcija ili “podmazivanje”

Korupcija ili “podmazivanje”

Procjenjuje se da korupcija Europsku uniju košta oko 120 milijardi eura godišnje, a prema istraživanju Eurostata, čak 74 posto Europljana smatra da je to najveći problem u njihovoj zemlji.

Kada je “slučaj Sanader” eksplodirao i šokirao hrvatsku javnost, jer je to prvi put u povijesti Hrvatske da predsjednik Vlade bude glavni osumnjičeni u širokoj akciji Uskoka da skrši krila kolovođama korupcije, tek su tada na vidjelo izašli korijeni, dimenzije i protagonisti ove teške društvene bolesti. Razočaranje je veliko, a kraj se još ne može sagledati.

Saludos, amigos! (Zdravo, prijatelji)

Prijateljstvo je u krugu politike i biznisa oduvijek bila veoma isplativa aktivnost, nažalost, često protuzakonita. Korupcija je, ipak, pojava na koju je malo koje društvo imuno. Neke su se međunarodne organizacije svojevremeno pozabavile čak i lingvističkom akrobatikom, koja ovo svakodnevno zlo treba učiniti prijemčivijim kroz korištenje eufemizama. tako će se u Kini i mnogim drugim zemljama jugoistočne azije govoriti o ”novcu za čaj”, u Indiji će to biti “slatkiši za djecu”, u Africi “novac za školske knjige”, u Meksiku “griz”, u Francuskoj “ispod stola”, u skandinavskim zemljama “hljeb s putrom”, a u Njemačkoj, kao i kod nas, govori se o “podmazivanju”.

Posljedice

U preambuli kazneno-pravne konvencije o korupciji Vijeća Europe piše da “korupcija ometa ekonomski razvoj i dovodi u opasnost stabilnost demokratskih institucija”. Da može dovesti u opasnost i čitavu državu, uvjerila se Grčka, koja se još uvijek bori s posljedicama ekonomskog kraha, u kome je značajnu ulogu odigrala i korupcija. Tamošnja politička i poslovna elita temeljila je svoj biznis na “podmazivanju”, a neke njemačke firme priznale su da su više od dvije decenije poslovale u Grčkoj, korumpirajući svoje partnere. Menadžeri Simensa optuženi su 2008. da su s više od 1,3 milijarde eura podmićivali službenike u Argentini, Iraku, Libiji, Rusiji i još nekim zemljama. Dvije godine kasnije, Simens je platio vladama SAD-a i Njemačke oko milijardu eura vrijednu kaznu – “naknadu za obustavljanje istrage”. Korupcija je, prema rasprostranjenoj definiciji, “zloupotreba službenog položaja radi privatnog

interesa”, ali je to veoma teško dokazati. Silvio B rluskoni, ekspremijer Italije, sam je izračunao da se njime bavilo 789 tužitelja i suca za prekršaje od 1994. do 2006. godine. on je to okarakterizirao kao “podlu namjeru da se podriju glasovi talijanskog naroda” i požalio se da je njegova “golgota” uključila 577 posjeta policije, 2.500 sudskih rasprava i 174 milijuna eura, koje je platio odvjetnicima.

Izgleda da nema nedužnih

Regionalne razlike su, naravno, velike, pa korupciju u svojoj kući najviše ističu Grci, njih 98 posto, a najmanje Danci, gdje samo 19 posto ispitanika smatra da je to problem u njihovoj zemlji.

Danska je, uz Finsku i Švedsku, najmanje korumpirana država u Europi, a na svjetskoj razini također zauzima visoko drugo mjesto. Građani novih članica EU skloniji su da tvrde da je korupcija ogroman problem u njihovoj zemlji, da je dio poslovne kulture i da postoji tijesna veza organiziranog kriminala i korupcije. Ipak, brojni slučajevi korupcije u tim zemljama i državama kandidatima za EU nerijetko su povezani s velikim europskim tvrtkama. U tom “podmazivanju”, izgleda, nema nedužnih. Pritom padaju glave političara: Njemačka je prije dva mjeseca dobila novoga predsjednika jer je prethodni, Kristijan Vulf, ušao u povijest kao jedini njemački predsjednik koji se morao povući zbog optužbi za korupciju. Glave mu je došlo “prijateljstvo”, jer su mu bogati prijatelji iz poslovnog svijeta plaćali putovanja, davali povoljne kredite, poklanjali automobile. U Poljskoj je jedan od najpoznatijih generala (Gromoslav Čempinjski) u istražnom zatvoru zbog korupcije, i isto se u Češkoj dogodilo šefu praške policije (Vladimiru Kotroušu), itd. Trakavica se nastavlja.