Na snagu je stupila mirovinska reforma koja prema njenim tvorcima znači preokret u odnosu na dosadašnje stanje. Osigurat će se, navodno, stabilnost mirovinskog sustava i povećat će se mirovine. Kao što često biva, jedno su želje, a drugo stvarnost. Mjere koje donosi ta reforma ni po čemu ne mogu poboljšati jadan položaj najveće većine od milijun i dvije stotine tisuća umirovljenika u Hrvatskoj jer ni na koji način ne povećavaju količinu sredstava za mirovine. A sve ostalo, bez tog povećanja, je prelijevanje iz šupljega u prazno.
Broj radnih mjesta fiksiran
Famozna mirovinska reforma, o kojoj se u posljednje vrijeme diglo toliko prašine, svodi se na pomicanje dobne granice za odlazak u mirovinu na 67 godina i povećanje penalizacije za prijevremeni odlazak. Teoretski, to rješenje izgleda primamljivo, ali je problem u tome što ono ne znači ništa u hrvatskoj stvarnosti. Naime, broj radnih mjesta u Hrvatskoj je, s obzirom na stupanj gospodarskog razvoja, fiksiran. Broj nezaposlenosti se u posljednje vrijeme smanjuje, ali ne zbog povećanja broja zaposlenih, koji ostaje na istoj razini, već zbog odlaska, prije svega mladih, u inozemstvo. Drugim riječima, time što će stariji zaposlenici raditi još dvije godine, ako će raditi, broj zaposlenih se neće povećati niti će njihovi doprinosi puniti fond mirovinskog sustava, već će se kontingent mladih koji odlaze u inozemstvo povećati. Za njih će biti još manje mjesta u Hrvatskoj nego do sada.
Dodajmo tome da je i dalje ustaljena praksa da se stariji radnici milom ili silom tjeraju u mirovinu, bez obzira na ovakve ili onakve odredbe u mirovinskom zakonu, odnosno poslodavcima je svejedno je li dobna granica povećana sa 65 godina na 67 ili nije. Drugim riječima, mi našim izmišljotinama pokušavamo mijenjati stvarnost, a bez radikalnih promjena u toj stvarnosti nema i poboljšanja položaja umirovljenika.
Stvarna mirovinska reforma se mora temeljiti na stvarnom gospodarskom razvoju, a ne na simboličnom kakav je sada. Taj razvoj mora donijeti otvaranje novih radnih mjesta na kojima će moći raditi kako mladi tako i stari i svojim doprinosima puniti mirovinski fond. Sve ostalo je samo bacanje prašine u oči i stvaranje privida da se nešto poduzme u poboljšanju položaja umirovljenika. Mirovinska reforma kakva je sada znači daljnje pogoršanje položaja umirovljenika pa će se udio mirovine sa sadašnjih 38 posto prosječne plaće dodatno smanjiti, a umirovljenici i dalje ostati najbjedniji dio našega društva. To nas ne treba čuditi jer se u Hrvatskoj ne može ili ne želi riješiti ni jedan stvaran problem.
