MITOVI I ZABLUDE: DOBNA DISKRIMINACIJA – Dobar radnik nema određenu dob

MITOVI I ZABLUDE: DOBNA DISKRIMINACIJA – Dobar radnik nema određenu dob

Na tržište rada sve više dolaze poslovno umreženi radnici, sposobni za obavljanje više zadataka istodobno te naoružani znanjem i vještinama kakve tradicionalisti ne mogu ni zamisliti. Ne mogu zamisliti ne zato što su nesposobniji od novih i mlađih radnika, već zato što su navikli na jedan te isti sistem rada. Razlike između starijih zaposlenika i najmlađih su goleme, zbog čega često nastaju sukobi. U prošlom broju pisali smo o razlici između tradicionalista i novih radnika. One svakako postoje, i jedni i drugi imaju prednosti i mane, pa treba među njima naći idealnu ravnotežu.

Postoje mitovi i zablude o dobnim razlikama, posebno prema starijim radnicima, o čemu govorimo u nastavku.

1.) Stariji ljudi su sporiji radnici?

Jedno od najčešćih mišljenja i jedna od najvećih zabluda među tim istim mišljenjima. Naravno da će mlađi zaposlenici imati brže reflekse ili će teže podnijeti fizičko naprezanje, no takav zaključak nikako ne može biti sveopći. Radnici unatoč godinama i radnom stažu mogu zadržati snagu, svježinu i brzinu, a sve ono što im nije jača strana ili je s vremenom prestala biti jača strana, nadoknađuju iskustvom.

Radni rezultati između starijih i mlađih radnika ne moraju se razlikovati. Kreativnost, iskustvo, znanja i mudrost samo su neke od karakteristika koje pomažu starijim radnicima da drže s mlađima korak u radnom učinku.

2.) Stariji ljudi sporije uče?

Do tog zaključka se može doći ako su metode učenja neadekvatne za starije ljude. Druga stvar koja može navesti na takav stav jest da je u Hrvatskoj koncept „cjeloživotno učenje“ relativno nov, odnosno, da su prije postojali nepisani običaji da se završi škola, zaposli se, i onda se rutinski obavlja posao. No, svi koji su zadržali naviku učenja i čiji je stav da i dalje trebaju usvajati nova znanja, steći će nova znanja i vještine jednako kao i mlađi radnici.

3.) Stariji radnici imaju manje vremena do penzije pa će brzo otići i sve se manje trude?

S obzirom na to kakav je trenutni mirovinski sustav u Hrvatskoj, to i nije neki razlog da se ovaj argument ozbiljnije uzme u obzir.

Isto tako, mlađi radnik će možda željeti promijeniti posao, a s perspektive poslodavca puno je ljepše kad se, nakon što se stari radnik umirovi, novom radniku kaže da je njegov prethodnik na ovom mjestu dočekao penziju, nego kad se kaže da je novi radnik otišao „negdje drugdje“. Mlađi će radnici također možda htjeti manje vremena provesti u istoj firmi jer misle da mogu bolje ili iz jednostavnog razloga što žele više različitog iskustva, a lojalan radnik koji je negdje zaposlen već godinama i navikao je na posao, kolege, svakodnevicu koja mu je postala život – neće samo tako dati otkaz i otići, a to koliko će se truditi ovisi isključivo o njegovoj osobnosti. Na kraju mnogi mlađi radnici imaju više aktivnosti, malu djecu i veće obiteljske obveze te je mnogima od njih teže biti fleksibilan prema potrebama poslodavca.

Svi imamo dane kad nam se da i ne dade raditi. Velike korporacije kao što su IBM i Xerox, osim što starijim radnicima daju primjerenije radne zadatke, čak njeguju kulturu da starijim ljudima pomažu u privikavanju na mirovinu pomažući im da organiziraju svoj život, čak im i financiraju tečajeve iz djelatnosti kojima se žele baviti kad se umirove (ovo nama zvuči kao znanstvena fantastika, da, ali samo je dokaz da se kvalitetne radnike treba cijeniti po tome kako rade, a ne koliko su stari ili mladi).

4.) Stariji ljudi češće izostaju s posla?

Mlađi ljudi imaju više izostanaka s posla, a stariji ljudi imaju više izgubljenih radnih dana. Za poslodavca to znači da su mlađi radnici skloniji češćim i kratkotrajnijim izostancima, dok stariji radnici izostaju rjeđe, ali dugotrajnije (relativno rečeno) – veća je šansa da će mladi radnik izostati 5 puta po jedan dan, dok je vjerojatnije da će stariji radnik izostati 5 dana „u komadu“. Ovu činjenicu treba uzeti u obzir vodeći računa o specifičnim poslovima. Nekim je poduzetnicima lakše organizirati zamjene kad radnika nema dulje kontinuirano vrijeme, nego kad radnika „malo ima, a malo nema“.

To su nekakve prosječne statistike, no prema iskustvu mogu reći da stariji ljudi ne vole izostajati s posla. Nije im to navika, jer su se jednostavno naviknuli dolaziti na posao na vrijeme (ne vole kasniti) i prema svojim životnim vrijednostima ne smatraju u redu bespotrebne izostanke, jer znaju da će tada netko drugi morati obaviti njihov posao. Dakle, ponovno je to vrlo individualno. Ako poslodavca muči zdravstveno stanje pojedinog radnika jer previše izostaje, uvijek može organizirati kod liječnika specijalista medicine rada pregled na temelju kojeg bi liječnik utvrdio zadovoljava li radnik zahtjeve radnog mjesta ili ne, kako bi ga se moglo premjestiti na neko drugo radno mjesto, odnosno utvrditi da se ne radi o čistom primjeru lijenosti.

5.) U istraživanjima je uočena manja sklonost riskantnim odlukama kod starijih radnika?

Kod starijih radnika je uočena veća lojalnost radnoj organizaciji i jače izražen pozitivan stav prema njoj. To je možda nekad izvor toga da oni koji su duže zaposleni ne žele samo tako donositi odluke koje im se čine naprečac. No, sklonost riziku uvelike ovisi o samopouzdanju i vjerovanju u to koliko dobro obavljate svoj posao. Mlađi ljudi mogu biti manje skloni riziku jer osjećaju da ne vladaju dobro materijom ili jednostavno po prirodi nisu skloni ničemu osim igranju na sigurno.

Sklonost riziku je ponovno opća karakteristika osoba – i stariji i mlađi radnik donijet će riskantnu odluku ako vjeruje da je ona na dobrobit firme u kojoj je zaposlen.

Surađujte bez obzira na dob

Životno i radno iskustvo radnika je podcijenjena kategorija. Ono se ne može izmjeriti, ali je neupitno da može u svaku firmu donijeti kvalitetu više bilo kroz praktične vještine, bilo kroz vještine rješavanja „šumova“ u međuljudskoj komunikaciji, a pogotovo učeći mlađe radnike primjerenijem rješavanju problema.

Pomoću napredne tehnologije olakšan je teret rada, ali mlađim generacijama treba usaditi zdravu radnu etiku. Voljeli svoj posao ili ne, starije kolege treba poštovati i od njih treba učiti. Isto tako, stariji kolege trebaju biti voljni prestati raditi na način na koji se radi godinama – jer to ne znači da je taj način najbolji, već samo uvriježen. Stvari se mijenjaju, proizvodnja se razvija, ljudi se MORAJU prilagođavati.

Komunikativnost, pristupačnost, snalažljivost, timski rad, trud, poznavanje tvrtke, profesionalnost, točnost, ljubaznost i poznavanje jezika – to su karakteristike idealnog prototipa, idealnog zaposlenika – imaju li ove karakteristike dob? Naravno da nemaju. Učite jedni od drugih, dopustite si da utječete jedni na druge i saslušajte onog drugog ako želi uvesti nešto drugačije u vaš način rada.

Također, posao danas više nije izvršavanje onoga što nam poslodavac kaže – posao danas je inicijativa, poduzimanje, akcija, reakcija. Sve češće je nužno da budete sam svoj menadžer i da sami kontrolirate svoje živote i karijere, pa je nužno da i sami razmislite što je to što zapravo radite i razvijate li se pritom dok to obavljate.

Negativan utjecaj na efikasnost i kvalitetu rada najviše stvaraju loši međukolegijalni odnosi, a problem je i u tome što učimo zaposlenike da se odnose prema šefovima na vrlo određen način: saznaj što šef želi i napravi to, ali se nemoj previše mučiti. S kolegama budi OK, ali ništa pretjerano jer ćete inače to koštati privatnog života, što za posao nije potrebno.

Svatko ima pravo posložiti si prioritete onako kako mu odgovaraju, međutim, ako već ne zbog međuljudskih odnosa, onda zbog poslovanja, s kolegama trebate moći dobro surađivati. Osim što to mnogo govori o vama, to također utječe i na odnos s vašim poslodavcem kojeg neće zanimati zašto nešto nije napravljeno ako niste poštovali rok. Pomažite si međusobno bez obzira tko je stariji a tko mlađi, jer će vam biti mnogo ugodnije raditi i bit će mnogo manje sukoba.