Jedna od najvažnijih poluga gospodarskog razvoja u dosadašnjem razdoblju bilo je obilje financijskog kapitala. U dobrim starim vremenima on se dijelio šakom i kapom. Zahvaljujući toj povoljnoj financijskoj podršci radilo se i gradilo na sve strane. Nije stvar samo u o tome da je financijski kapital rastao uporedo s porastom stvarnog bogatstva. Zahvaljujući kojekakvim financijskim derivatima, došlo je do toga da je finacijski kapital rastao nekoliko puta brže od realnog sektora. Bilo je lijepo dok je trajalo. Taj umjetni finacijski balon morao je jednog dana puknuti i on je puknuo. Od ključnog pokretača tržišnog gospodarstva, financijski kapital pretvorio se u njegovog grobara. Financijski i realni sektor su u raskoraku. Svi dosadašnji pokušaji da se taj problem riješi, do sada nisu dali nikakav rezultat.
Doljevanje ulja na vatru
Europska unija nije riješila problem Grčke, a već se javlja problem Španjolske. U Grčku se godinama upumpavao ogroman novac koji je usmjeren u potrošnju. Grci jednostavno ne mogu vratiti te kredite jer praktički nemaju proizvodnju. Razvoj Španjolske se godinama temeljio na građevinarstvu u koji su banke investirale veliki umjetni novac. Pokazalo se da te silene nekretnine jednostavno nema tko kupiti, jer realni sektor svojim zaposlenicima ne može osigurati odgovarajuće plaće. Banke su se tako našle u gubitku koji se mjeri stotinama milijardi eura.
Na europskoj razini iz dana u dan se sastanči, traže se rješenja, no nakon jedne dobre vijesti slijede dvije loše. Problem se ne rješava. On se ni neće riješiti jer sve što se do sada poduzima samo je doljevanje ulja na vatru. Problem nije manjak financijski sredstava već upravo njihov višak. I umjesto da se radi na ravnoteži realnog i finacijskog sektora, u banke se ubrzigavaju nove ogromne količine novca i na taj način se jaz financijskog i realnog sektora dodatno povećava. Grčkoj se navodno pokušava pomoći u rješavanju njenog duga tako da se taj dug daljim kreditima dodatno povećava. Naravno da je to i dovelo do posrtanja kompletnog grčkog gospodarstva i ako se nastavi sa takvim „pomaganjem“ slom Grčke je neizbježan.
Crne prognoze nisu realne
Hrvatska i njeni građani na svojoj koži su osjetili sve blagodati lako dostupnog kapitala. Godinama se uzimalo šakom i kapom sve što se nudilo. Stvorio se uvjerenje da je glupo bilo što proizvoditi kada se mnogo lakše uzeti kredit i sve ono što je potrebno uvesti. Kao i mnoge druge zemlje, Hrvatska je tako dovedena do ruba propasti. Sve ono što se do sada u Hrvatskoj poduzelo u rješavanju problema, nije dovelo do nikakvog pomaka. Nije otvoreno ni jedno novo radno mjesto, a na tisuće ih je zatvoreno Mladi i obrazovani odlaze iz Hrvatske. S jedne strane svakodnevno se gase proizvodne tvrtke, jer nitko nije u stanju osigurati njihovo retnabilno poslovanje. U isto vrijeme, banke u Hrvatskoj izvrnsno posluju, ostvarujući pronos od 7 posto na uloženi kapital. Gašenje proizvodnje s jedne strane i dobra zarada banka s druge Hrvatskoj neće donijeti ništa dobro.
Situacija je u Europi teška, no nikako nije bezilazna kako govore zloguki proroci opčineni velikim gubitcima financijskog sektora. Govore o propasti eura, o propasti Europske unije, gotovo o dolasku novog ledneog doba. Istina je nešto drugačija.
Realni sektor nije u krizi. Njegova zdrava jezgra i dalje postoji, a u krizi je financijski sektor koji je svojim nekonotroliranim i neralnim razvojem doveo do sadašnjih problema.
Zbog svega toga, izlaz iz situacije ne leži u kojekakvim restrikcijama u realnom sektoru, počevši od famoznih mjera štednje pa na dalje. Rješenje leži u velikom pospremanju u finacijskm sektoru kako bi se on uskladio sa realnim sektorom.
Vrlo teška zadaća zbog moći finacnijskog kapitala koji u svojoj šaci drži cijeli svijet. No, do tog pospremanja će morati prije ili kasnije doći kako se stvarni svijet ne bi stvarno sunovratio u provaliju.
