Mobing (engleski: mobbing) je riječ koja je označavala ponašanje nekih vrsta životinja koje se udružuju protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, tjerajući ga katkad i u smrt. Uvelike slično ponašanje uočeno je u radnoj sredini i nazvano je mobingom.
U svijetu se već davno pojavila svijest da zdravlje radnika može biti narušeno ne samo tradicionalnim uzrocima kao što su kemijski, fizički i biološki, već i psihosocijalnim uzrocima. Još 1976. godine psihijatrica Carrol Brodsky prepoznala je nekoliko slučajeva psihičkih zlostavljanja na radnome mjestu i kategorizirala ih kao profesionalne bolesti.
Psihičko zlostavljanje na radnome mjestu ili jednostavno
mobing
(engleski: mobbing) sigurno nije nov fenomen. Postojao je u svim radnim organizacijama kako u onima ranije, tako i u današnjim modernijim tvrtkama. Mobing postoji otkad postoji ljudski rod i želja pojedinaca za vlašću, potreba za ponižavanjem drugih, osjećaji ljubomore, zavisti i mržnje.
Postoji i veliki broj termina kojima se mobing pokušava prevesti na hrvatski jezik: psihičko zlostavljanje, psihičko maltretiranje, psihički teror, moralno zlostavljanje i dr.
Prvi znanstvenik koji je počeo istraživati taj fenomen na znanstven i sustavan način bio je njemački psiholog
Heinz Leymann
. Prvi je upotrijebio naziv mobing za određena ponašanja na radnome mjestu, odredio njegova obilježja, posljedice za zdravlje a osnovao je i kliniku za pomoć žrtvama mobinga. Tom je riječi prije nazvano i ponašanje nekih vrsta životinja koje se udružuje protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, tjerajući ga katkad i u smrt. Slično ponašanje u radnoj sredini je onda nazvano mobingom.
Postoji više definicija:
–
mobing je ponašanje kojemu je cilj podcijeniti i degradirati ljudska bića preko „zlonamjernog govora“ i preko prikrivenih okrutnih djela koja postupno podrivaju samopouzdanje i samopoštovanje osobe, i/ili
– mobing je psihičko maltretiranje što se ponavlja putem akcija kojima je cilj ili posljedica degradacija radnikovih radnih uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati žrtvinu profesionalnu budućnost.
Mobing nastaje
promjenom u radnoj klimi
, emocionalnom prostoru koji okružuje žrtvu, određene senzacije, osjećaje, percepcije i različite akcije.
Postoje različite kategorije akcija koje predstavljaju mobing:
– napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja
– napadi na mogućnost održavanja socijalnih odnosa
– napadi na osobnu reputaciju
– napadi na kvalitetu rada
– napadi na zdravlje žrtve.
VRSTE MOBINGA
Prema smjeru postoje dvije vrste mobinga: vertikalni i horizontalni.
O
vertikalnom mobingu
se radi kada pretpostavljeni mobizira podređenog radnika, ili serijskom mobingu kada to radi jednom pa drugom, pa trećem radniku sve dok se ne uništi cijela grupa.
O
horizontalnom mobingu
govorimo kada se mobizirajuće akcije događaju među radnicima koji su na jednakom položaju u hijerarhijskoj organizaciji.
Podjela može biti i na
strateški i afektivni
ili emotivni mobing. Uzrok emotivnog mobinga može se nalaziti u ličnosti zlostavljača, ali i žrtvi mobinga.
ZLOSTAVLJAČI
Zlostavljači su često osobe s ozbiljnim poremećajima ličnosti koje maltretiraju žrtvu zbog osjećaja antipatije, ljubomore, zavisti, straha ili želje za vlašću. Zlostavljač je osoba koja psihološki maltretira svoju žrtvu napadima usmjerenim na ličnost radnika, na njegov rad i sl.
On može biti:
– Nadređeni koji sam ili uz pomoć svojih najbližih suradnika mobizira jednog ili više radnika
– Nadređeni koji zbog osjećaja ugroženosti, ljubomore, zavisti ili želje za vlašću maltretira radnika ili grupu radnika
– Grupa radnika koja maltretira svog nadređenog
– Radnik koji maltretira svog kolegu na istom položaju
– Grupa radnika koja prema jednoj žrtvi vrši mobing.
ŽRTVE MOBINGA
Svatko se može naći u jednoj od kategorija što znači da ima šanse da bude mobingiran.
– „Poštenjaci“ – to su osobe koje su prijavile nepravilnosti u radu, nepoštivanja pravila rada ili nepoštivanje zakonskih odredbi;
– Fizički invalidi;
– Mlade tek zaposlene osobe
– Osobe koje traže neke promjene, bolja sredstva za rad.
Također žrtve mobinga mogu postati i osobe koje pripadaju manjinskim grupama zbog:
– Drugačije ideologije
– Drugačijeg etničkog i regionalnog podrijetla
– Različitog spola
– Različite seksualne orijentacije
– Ekscentrične osobe
– Bolesne osobe i dr.
POSLJEDICE MOBINGA
Posljedice mobinga su višestruke: oni
šteti zajednici, organizaciji i pojedincu.
Žrtve mobinga zbog psihosomatskih posljedica vrše
skupe specijalističke preglede i duge terapije.
Ove intervencije povećavaju troškove već oslabljenog nacionalnog zdravstvenog sustava. Osim gubitaka u zdravstvenom sustavu, mobing dovodi i do gubitka u mirovinskom sustavu. Žrtve mobinga često se odlučuju na
prijevremenu mirovinu
, nekada su zapravo i prisiljeni budući da je mobing prouzročio i značajan stupanj invalidnosti.
Organizacija prije svega
gubi novac za odvjetnike i eventualne odštete. Mobing stvara negativnu radnu klimu
, smanjenje efikasnosti i produktivnosti, pad motivacije, zadovoljstva, kreativnosti i dr.
Mobing ostavlja velike posljedice na zdravlje radnika. Najčešće, zdravstvene smetnje uzrokovane mobingom svrstavaju se po dijagnozama:
1. Poremećaj prilagodbe
2. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
Posljednjih dvadesetak godina 20. stoljeća promijenjena je koncepcija odnosa prema radniku i radnim odnosima.
Velika konkurencija na tržištu, globalizacija, organizacijske promjene (privatizacija, spajanje, restrukturiranje, informatizacija, ekonomska kriza, nesigurnost radnih mjesta i očekivanje fleksibilnosti radnika) doveli su do povećanja učestalosti mobinga.
Psihička maltretiranja su postala uočljivija i učestalija nego ikada prije.
Mobing je društveni problem.
On nije samo problem pojedinca, jednog radnika – žrtve mobinga i njegove obitelji ili samo sindikata koji se tijekom povijesti bori za radnička prava.
Poslodavci su također počeli shvaćati da je mobing crv u njihovoj organizaciji kojim stvara velike troškove, odnosno gubitke
Svi se slažemo da zbog mobinga svi gubimo i da je jedino pravo oružje protiv mobinga
prevencija
i to na različitim razinama. Mora se početi od
informiranosti
radnika, sindikalista, poslodavaca, odgovornih za upravljanje ljudskim potencijalima sve do
profesionalnih osoba koje se bave žrtvama mobinga
kao što su psiholozi, psihijatri, liječnici medicine rada i odvjetnici.
Da bi se izbjegao mobing potrebno je
stvarati zdrave ličnosti, zdravo društvo, pozitivan sustav vrijednosti te humaniji odnos među ljudima.
U našem pravnom sustavu nažalost još ne postoji efikasna zaštita od mobinga. Naime, uznemiravanje i spolno uznemiravanje je zabranjeno, ali vezano je uz desetak pobrojanih temelja (spol, dob, vjera…) za koje je zabranjena diskriminacija. Kao što je vidljivo mobing izvire iz subjektivnih razloga najčešće poremećaja ličnosti na strani zlostavljača, a često je potenciran nekim specifičnostima na strani žrtve. Dakle, radi se o nepredvidivim i složenim odnosima čije uzroke nije moguće unaprijed pobrojati.
Pravosuđe je sporo i neefikasno a sudska praksa je tek u povojima, pa zaštitu tražimo u naporima da se harmoniziraju odnosi između sukobljenih osoba, ili da se, ako nema drugog izlaza, među njima onemoguće daljnji odnosi koji bi vodili u nastavak maltretiranja (što ne bi smjelo ići na štetu žrtve).
