Može i bez sindikata?

Francis Fukuyama jedan je od svjetskih lidera neoliberalizma. Prema njegovom mišljenju, propašću komunizma definitivno je pokazana sva opravdanost liberalnog kapitalizma, odnosno činjenice da tržište na najbolji i najučinkovitiji način regulira odnose u gospodarstvu i društvu. Intervenciju države u gospodarstvo smatra  praktički nepotrebnim. Na temelju tih pretpostavki, ono govori o tome da je povijest završena, a nama je  da uživamo u plodovima  liberalnog kapitalizma.

 U tom svijetu u kojem je povijest završena, djelovanje sindikata smatra suvišnim. U knjizi «Povjerenje» navodi primjer jedne tvrtke koja se našla u teškoćama. Zahvaljujući povjerenju između poslodavca i radnika, koji su pristali na smanjenje plaća i činjenici da u toj tvrtki nije djelovao sindikat, ta tvrtka se, prema njegovim riječima, izvukla iz teškoća.

 Svjetska ekonomska kriza ozbiljno je poljuljala tu njegovu neoliberalnu samouvjerenost. Liberalni kapitalizam se našao pred propašću i samo zahvaljujući snažnim državnim intervencijama izbjegnut je potpuni kolaps. Dakle, povijest nije završena

 Što povezuje Francisa Fukuyamu i našu tvrtku «Pevec». To da je prije nekog vremena vlasnik te tvrtke bahato govorio kako nema potrebe da se u njegovom poduzeću organizira sindikat, jer se on brine o svojim radnicima. Svi mi, a pogotovo radnici «Peveca» znamo kako je ta priča završila. Tvrtka je propala a ljudi se našli na ulici. Jedna od tih nesretnika rekao je:

– Što ću sada? Da na komad papira nacrtam puricu i stavim ga na stol za Božić?-

 I u «Pevecu su smatrali da je sindikat nepotreban.

 Vjerojatno tako misli i novi ministar gospodarstva Đuro Popijač. Govoreći u Saboru, pozdravio je predstavnike sindikata koji su se nalazili na galeriji a odsustvo poslodavaca opravdao je činjenicom da oni za to vrijeme “rade”. Naravno, ministar se za tu omašku ispričao, no znamo da se omaške rijetko kada događaju slučajno.

 U stvari, sve je jasno. Naravno da su poslodavcima sindikati trn u oku. Oni su im prepreka u tome da sebi prigrabe cjeli kolač, a da radnicima bacaju samo mrvice sa stola. Sve to govori da je sindikat itekako potreban jer položaj radnika ne može ovisiti o milosti poslodavaca. Oni  o radnicima govore kao o «trošku rada». Slično trošku materijala ili trošku energije a  sve to treba smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri.