Sukladno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije Pučki pravobranitelj je Hrvatskom saboru podnio Izvješće o pojavama diskriminacije u 2010. godini.
Naime, stupanjem na snagu navedenog Zakona 1. siječnja 2009. godine pučki pravobranitelj postao je središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, a jedna od njegovih obveza jest i podnošenje navedneog izvješća. Ovo izvješće je drugo izvješće te vrste.
Tijekom 2010. godine u Uredu pučkog pravobranitelja je bilo u radu 186 predmeta, od čega 144 pritužbe zaprimljene 2010. godine, a ukupno je dovršeno njih 129. Kao i tijekom 2009. godine i u 2010. godini najviše pritužbi podnijele su fizičke osobe. Riječ je o 82 (56,94%) od ukupno 144 zaprimljene pritužbe. Slijede nevladine udruge s ukupno 15 pritužbi te prvne osobe s ukupno 12 pritužbi.
Kada govorimo o učestalosti osnova diskriminacije, koje su građani prijavljivali u 2010. godini, vidljivo je da su rasna ili etnička pripadnost, boja kože, nacionalno podrijetlo najčešće prituživane osnove, koje se spominju u čak 41,66 % pritužbi, u 7 slučajeva (4,86%) građani su smatrali da su diskriminirani temeljem članstva u sindikatu.
Kada je riječ o područjima diskriminacije, Izvješće navodi da je diskriminacija na području rada i radnih uvjeta najučestalija u 2010. godini. Od ukupno 144 zaprimljene pritužbe, njih 57 se odnosi na područje rada i radnih uvjeta.
Ugovor o radu na određeno vrijeme diskriminira žene
Kada je riječ o diskriminaciji po spolu u području rada i zapošljavanja, pravobraniteljici za ravnopravnst spolova je tijekom 2010. godine upućeno dosta pritužbi koje su se odnosile na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, a podnoslile su ih isključivo žene koje su na svom radnom mjestu bile svakodnevno izložene uznemiravanju i spolnom uznemiravanju radnih kolega.
Najčešće se radilo o neprimjerenom obraćanju, omalovažavanju, različitim oblicima ucjenjivanja, ali i neželjenim dodirima koji graniče s fizičkim nasrtajem. Nadalje je zamijećeno da poslodavci ne poštuju obvezu postupanja povodom pritužbe radnika radi povrede dostojanstva, pa neki od njih nisu imenovali povjerenika za to pitanje, ili nisu odredili način provođenja postupka radi zaštite dostojanstva radnika.
Žene su još uvijek često izložene diskriminaciji na osnovi trudnoće, a zamjećeno je da i zakonske odredbe o ugovoru o radu na određeno vrijeme imaju moguć diskriminatrni učinak na položaj žena na tržistu rada, pogotovo kada se radi o trudnicama odnosno ženama koje se nakon poroda trebaju vratiti na posao. Prema podacima HZZO-a u vremenu od 2008. do 2010. godine pokazuje se sve veći trend povećanja broja radnika zaposlenih na određeno vrijeme (2008. 81% a 2010. 89,9%), a udio žena u broju zaposlenih na određeno vrijeme bio je 54,5%.
Sudski postupci
Kada je riječ o sudskoj zaštiti u području diskriminacije, podaci Ministarstva pravosuđa pokazuju da se tijekom 2010. godine vodilo 39 parničnih postupaka radi diskriminacije, od toga se njih 17 odnosilo na utvrđivanje diskriminacije, njih 7 na zabranu ili otklanjanje diskriminacije, a podnijeto je 12 tužbi radi naknade štete. Kada je riječ o kaznenim predmetima, tijekom 2010. godine vođeno je 14 kaznenih postupaka povezanih s diskriminacijom, dok je ukupno vođeno 15 prekršajnih postupaka, od kojih ih je četiri pravomoćno okončano.
Razlozi za neprijavljivanje diskriminacije
Kao razlozi zašto građani ne prijavljuju diskriminaciju navode se neosviješetnost žrtava o pravima i zabrani diskriminacije; nepoznavanje sustava zaštite od diskriminacije i raspoloživih sredstava zaštite; nepovjerenje u sustav zaštite jer građani smatraju da se niti po prijavi neće ništa dogoditi; diskriminatorna postupanja percipiraju se kao normalna; te strah od negativnih posljedica i daljnje viktimizacije te provociranja daljnjih neugodnih situacija.
Zaključno u Izvješću se navodi da unatoč poboljšanju stanja, pojave diskriminacije su prisutne u RH. Posebice valja izdvojiti problem diskriminacije u odnosu na nacionalne manjine, žene, seksualne i rodne manjine, osobe s invaliditetom, starije osobe i osobe slabog imovnog stanja. U tome smislu pučki pravobranitelj u Izvješću predlaže brojne mjere u cilju poboljšanja stanja na tom području, međutim, činjenica je da nadležne državne institucije, koje su zadužene za iniciranje zakonodavnih promjena i dalje nemaju za to sluha te se zakonodavne promjene sporo događaju u tom području.
