Naknada za neiskorišteni godišnji odmor

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor

Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna. Broj radnih dana koji se uračunavanju u godišnji odmor radnika kao i dulje trajanje godišnjeg odmora od najkraće propisanog (4 tjedna) utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Tako radnici kojima se subote ne uračunavaju u godišnji odmor ostvaruju zakonsko pravo na minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora, dok radnici kojima subota predstavlja redovan radni dan ostvaruju pravo na najmanje 24 radna dana godišnjeg odmora, jer u konačnici minimum je četiri tjedna.

Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s: 1) kolektivnim ugovorom; 2) pravilnikom o radu; 3) ugovorom o radu.

Radnici imaju pravo koristiti godišnji odmor u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije ne dogovore. Kada radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor treba iskoristiti najmanje dva tjedna. Preostali dio godišnjeg odmora koji radnik nije iskoristio u godini za koju je stekao pravo može prenijeti u sljedeću godinu te ga iskoristiti najkasnije do 30. lipnja te godine.

Godišnji odmor se prvenstveno koristi

Ako radnik nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, a s poslodavcem prekine radni odnos, poslodavac je obvezan radniku isplatiti nadoknadu za neiskorišteni godišnji odmor (čl. 61. ZOR-a). Radniku pripada pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor bez obzira na način prestanka ugovora o radu. Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor, odnosno sporazum o odricanju prava na godišnji odmor je ništetan, te poslodavac ne može radniku umjesto korištenja dana godišnjeg odmora isplatiti nadoknadu plaće (čl. 57. ZOR-a). U slučaju prestanka radnog odnosa poslodavac bi radniku prvenstveno morao omogućiti korištenje godišnjeg odmora, a tek ukoliko to iz nekog razloga nije moguće, poslodavac bi bio dužan isplatiti radniku naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Dakle, kada poslodavac prije prestanka radnog odnosa omogući radniku korištenje pripadajućega godišnjeg odmora, tada naravno ne bi bio obvezan radniku isplatiti nadoknadu. To bi trebalo i biti pravilo.

Pravo na naknadu

U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je obvezan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti nadoknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, što znači da više ne postoji mogućnost prenošenja dana neiskorištenog godišnjeg odmora kod novog poslodavca.

Novi poslodavac treba pretpostaviti da je novozaposleni radnik kod „bivšeg“ poslodavca iskoristio godišnji odmor za tekuću godinu, odnosno da je od „bivšeg“ poslodavca dobio nadoknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Dakle, ako bi radnik započeo novi radni odnos nakon 1. srpnja, novi poslodavac nije obvezan novom radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora za tekuću kalendarsku godinu. No, ako bi radniku prestao radni odnos prije 1. srpnja, novi poslodavac treba pretpostaviti da je radnik imao pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora koji je ili iskoristio ili mu je isplaćena nadoknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora, ali samo u razmjernom dijelu. Stoga bi radnik kod novog poslodavca mogao ostvariti pravo na godišnji odmor za preostali broj kalendarskih dana do punog godišnjeg odmora za tu kalendarsku godinu ako prekid između tih dvaju radnih odnosa nije bio dulji od 8 dana.

Visina i isplata naknade

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor utvrđuje se u visini nadoknade plaće koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.  Naravno ovisi o broju preostalih dana godišnjeg odmora odnosno periodu za koji se isplaćuje. Uzima se u obzir period koji bi još trajao da je radnik mogao koristiti godišnji odmor.

Kada nadoknada nije utvrđena navedenim aktima, utvrđuje se najmanje u visini radnikove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, dakle ona je ustvari ista kao i naknada za korištenje godišnjeg odmora. Plaćom se smatra bruto-plaća, pa se i prosjek isplaćenih plaća u posljednja tri mjeseca treba utvrditi od bruto-plaće radniku isplaćene za redovan rad. Pri utvrđivanju nadoknade uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju plaćanje za rad, odnosno plaću za određeni mjesec, a to mogu biti: dodatci na plaću (za prekovremeni rad, za rad nedjeljom i blagdanom, za rad noću i sl.); postotak povećanja plaće za godine staža (minuli rad); stimulativni dio plaće i sl..

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor smatra se plaćom te podliježe jednakom poreznom položaju kao i plaća. Isplata nadoknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor dospijeva s posljednjim danom trajanja radnog odnosa zajedno s pripadajućom plaćom za redovan rad do posljednjeg dana rada, odnosno s danom odjave s obveznih osiguranja (mirovinskog i zdravstvenog). Može se isplatiti u gotovini i na račun radnika.