U svakom životopisu naći ćete pojmove: timski i savjesni radnik, a u etičkim kodeksima određenih firmi naći ćete to i u odrednicama u kojima piše što poslodavci žele od svojih radnika. Savjestan radnik međutim u vrijeme krize, postaje onaj koji na poslu ostaje duže, koji radi i na slobodan dan i koji zaboravlja na činjenicu da mu je radno vrijeme 8 sati i tu postaje vrlo fleksibilan prema svima, osim prema samom sebi.
OPĆA PRAVILA PREKOVREMENOG RADA
Radnik je dužan na zahtjev poslodavca raditi prekovremeno, ali uz prethodno pripisane uvjete što se često zaboravlja. Za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, ali zakon ne određuje iznos povećanja, već upućuje da se to pitanje uredi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Prekovremeni rad i preraspodjela radnog vremena su iznimke u odnosu na režim redovnog odvijanja procesa rada. Zakonom o radu propisana su ograničenja pri uvođenju prekovremenog rada i pri donošenju odluke o preraspodjeli radnog vremena. Cilj tih ograničenja je da se prekovremeni rad svede na najmanju moguću mjeru, odnosno da bude iznimka u slučaju izvanrednih okolnosti. Svi sudionici tržišta rada imaju interesa ograničavati prekovremeni rad, iako je u pojedinačnim slučajevima prekovremeni rad prividno isplativiji od novog zapošljavanja.
Najveći problem leži u padu broja zaposlenih, zbog čega sav teret rada pada na preostali broj zaposlenika – profit u krizi postaje još veći prioritet. Na žalost, dolaskom EU ne očekuju se prevelike promjene u tom području, pogotovo ne u kratkom vremenu.
Za početak bi poslodavci trebali početi poštivati zakone pa bismo mogli imati normalno radno vrijeme za svakog radnika, kao što je recimo u Austriji i Njemačkoj – kod njih je radno vrijeme strogo regulirano, a nedjeljom i blagdanom se ne radi. Nije li u Hrvatskoj to trenutno nezamislivo? Zato bi trebalo uvesti pojačani nadzor i sankcije za poslodavce koji to krše.
PREKOVREMENI RAD UGROŽAVA ZDRAVLJE
Analiza čak 12 studija, od kojih neke datiraju još i iz 1958. godine te su obuhvatile čak 22 tisuće ljudi iz cijeloga svijeta, ustvrdila je da radni dan dulji od osam sati izlaže tisuće zaposlenika većem riziku od srčanog i moždanog udara. Analiza koju su proveli znanstvenici na finskom „Institute of Occupational Health“ otkrila je da osobe čiji radni dan traje više od tradicionalnih osam sati, imaju od 40 do 80 posto više šansi za oboljenje od srčanih bolesti. Prvi uzrok tome je dulja izloženost stresu, a ostali okidači mogu biti loše prehrambene navike te nedostatak vježbanja zbog ograničenog slobodnog vremena.
Analiza je pokazala da sredovječni radnici koji na poslu tjedno provedu 55 ili više sati, imaju lošiju funkciju mozga, uključujući niže rezultate na testovima za mjerenje inteligencije te kratkoročnije pamćenje od onih koji tjedno na poslu provedu do 40 sati. Isti tim znanstvenika 2009. godine otkrio je da dugo radno vrijeme povećava rizik od demencije u kasnijoj dobi.
Takav rad zna biti i 11 sati dnevno. Većina ljudi ionako provede radni dan sjedeći ili za kompjuterom, bez puno micanja. Također, osobe koje mnogo sjede na svom radnom mjestu mogu razviti niz zdrastvenih problema s kralježnicom, ali isto tako povećati rizik od dijebetesa, srčanog udara, raka ili gojaznosti.
S druge strane, poslodavac će valjda imati o Vama bolje mišljenje kao radniku, ali za zdravlje je to pogubno pa se treba zapitati: je li vrijedno toga?
Između ostalog, isto to istraživanje pokazalo je da prekovremeni rad udvostručuje rizik od pojave depresije. A možda najzanimljivije od svega: prekovremeni rad ZAGLUPLJUJE jer se moždane stanice usporavaju, budući postaju preopterećene količinom posla. Tu je i utjecaj na ljude oko sebe, a samim time na vaš cjelokupni život.
Ukoliko provodite više od 11 sati dnevno na poslu i pritom zanemarujete svoju obitelj, druženje s prijateljima i logično nemate vremena za sebe i svoje hobije, neizbježno je da ćete postati nezadovoljni svojim životom i pasti u depresiju. Naravno, ukoliko previše radite, onda se sasvim sigurno nećete dovoljno naspavati, jer većina osoba koja radi više od 50 sati tjedno spava manje od 6 sati. Tu su i kardiovaskularni problemi, bolesti srca, srčani udar i visoki krvni tlak, stres te problemi s vidom koji nastaju uslijed dugog naprezanja ispred računala. Problema zbog prekovremenog rada je hrpa:
POREMEĆAJI NAVIKA SPAVANJA
Kvantiteta i kvaliteta spavanja je često ometena kad je vrijeme spavanja pomaknuto s noći na dan. Dnevno spavanje je rijetko tako duboko i regenerirajuće kao spavanje tijekom noći. Kao posljedica poremećaja spavanja, često se javljaju kroničan umor i insomnia, trajna anksioznost, depresije i povećana pobuđenost.
POREMEĆAJI NAVIKE UZIMANJA HRANE I GASTROINTESTINALNI POREMEĆAJI
Radnici koji rade u smjenama, naročito radnici u noćnim smjenama, imaju veći broj gastrointestinalnih poremećaja nego radnici koji rade danom. Česti problemi zbog poremećaja uzimanja hrane su zatvor, žgaravica, bolovi u trbuhu, gubitak apetita, čirevi, dijareja. Ovi se poremećaji javljaju zbog promjene vremena uobičajenog objedovanja, problema toplog obroka (naročito u noćnoj smjeni) i izostanka socijalnih kontakata s obitelji ili prijateljima tijekom objedovanja. A vi sad malo razmislite koliko puta tjedno ručate sa svojom obitelji?
KARDIOVASKULARNI PROBLEMI
Rad u smjenama nije direktno povezan s kardiovaskularnim bolestima, ali krvni tlak i otkucaji srca prate ritam koji je poremećen kod radnika koji rade u smjenama te djeluju kao moderatori na putu prema kardiovaskularnim bolestima. Jedno je istraživanje provedeno na Šveđanima s povijesti srčanog udara, pokazalo da su značajnije vjerojatnije bili radnici u smjenama nego oni koji su bili bez srčanih udara.
PSIHOSOCIJALNI ASPEKT
Važnost ovog pitanja se očituje u povezanosti kvalitete socijalnih interakcija s fizičkim i psihičkim zdravljem. Sudjelovanje u sportovima ili bilo kakvim drugim organiziranim aktivnostima vrlo je teško, jer su one obično organizirane prema normalnom dnevnom rasporedu. A vaš prekovremeni to nije, tako da mjesta nema. Nedostatak redovnih socijalnih kontakata može dovesti do osjećaja usamljenosti i izolacije.
ISPLATI LI SE RADITI PREKOVREMENO?
Čak 83 posto ispitanika svakodnevno ili povremeno ostaje raditi prekovremeno, što ne iznenađuje uzevši u obzir sve veću konkurenciju na tržištu te sve veću zastupljenost poslova koji nemaju fiksno radno vrijeme. Zastrašujuće je da tek 16 posto ispitanika za taj rad dobije financijsku naknadu. Njih sedam posto dobije ju samo ako odradi određeni broj prekovremenih sati, dok 60 posto ispitanika svoj prekovremeni rad odradi besplatno.
Isplati li se tako raditi? Mnogi su mišljenja da osim ako ne ulažeš u vlastiti biznis, najčešće ti se ne vraća sav dodatni trud koji ulažeš na poslu. Dok ako recimo zakažeš u obitelji, to ti se odmah vrati, baš kao i svaki pozitivan napor. Na poslu ponekad možeš i malo “zakazati”, no to ne znači da ćeš dobiti otkaz. S druge strane, danas se sve češće događa da radnik malo po malo zakazuje, jer su ljudi obeshrabreni i rade sve više, a imaju sve manje financijskih sredstava.
Izvanredne situacije postoje i zato ne mogu reći da sam apsolutno protiv prekovremenog rada, ali treba ga dozirati i u vlastitom slučaju, procijeniti koliko se isplati, kod vašeg poslodavca. Posao koji radiš moraš voljeti da bi ga obavljao dobro, ali i za njega biti adekvatno plaćen. Radnik je uvjeren da će se njegove „izvanškolske aktivnosti“ vrednovati i nagraditi, da bi na kraju istog toga radnika određeni poslodavac (ne svaki!) uvjerio da je sasvim normalno da se njegov prekovremeni rad ne treba nagraditi novčano jer je on ionako u tom trenutku, bio nužan za dobrobit firme i posla. Problem je u tome što kad se čovjeka (i poslodavca i radnika) navikne da radi više od onog što mu piše na papiru, teško će mu biti prestati – radniku s radom, a poslodavcu s očekivanjem od radnika.
PREKOVREMENI RAD JE GRATIS RAD?
Kad čovjek obavlja posao koji zaista voli možda mu neće biti teško raditi ni 14 sati na dan, ali to ne znači da je to normalno, jer onda ili uopće nema privatni život, ili je postao ovisan o poslu. Rad definitivno može pridonijeti da se ljudi osjećaju dobro fizički i psihički, ali prekobrojni prekovremeni sati vode jedino u zdravstvene probleme. Nije u Hrvatskoj samo tako nego svugdje u svijetu. Da ne govorimo kako većina ljudi s poslom ne prestaje ni dok je na godišnjem odmoru. Ako ništa drugo, telefon nam je upaljen konstantno.
Poznati filozof Aristotel je jednom rekao da će „ropstvo biti vječno“. Kad se malo bolje razmisli o toj teškoj tvrdnji, nije li to istina? Je li čovjek uopće prestao biti rob? Iako danas mnoge naše djelatnosti zamjenjuje tehnologija i ne moramo puno toga više raditi ručno, to ne znači da mi manje radimo. Radimo često i više nego prije, samo smo preusmjereni na druga područja. U Japanu čak postoji naziv „karoshi“ – smrt zbog pretjeranog rada. Ako smo došli do toga da takav pojam možete naći u rječniku, onda to govori puno o današnjem čovjeku i njegovu odnosu prema radu.
Gdje griješi radnik? većina radnika uopće nije upoznata s regulacijom prekovremenog rada u Hrvatskoj, odnosno zna neke osnovne informacije za koje uopće nisu sigurni jesu li točne. Zašto sami sebi odmažemo? Trebamo se raspitati o svojim pravima da bi imali na temelju čega pregovarati. Znanje uvijek može samo pomoći, pa čak i da nas neke činjenice razočaraju.
Isplati li se pošten rad? Definitivno. No, isplati se i ne biti naivan, iskoristiti svaku priliku koja nam se pruža, ne navikavati šefa na to da vas može iskorištavati i prije svega: naučiti se samopromociji. Tada ćete mnogo lakše podnositi ljude koji na temelju iste te samopromocije dobivaju dobra mjesta i shvatiti da nije nužno da vam posao postane život, da bi vas poslodavac počeo cijeniti. Više se istaknite i budite napadniji. Nije li to lakše nego provoditi na poslu 11 sati i biti frustiran? Bit je dobro se postaviti i CIJENITI SVOJ RAD. I tada prekovremeni rad više neće tako lako postajati gratis.
