Nakon više mjeseci traženja kompromisa u pogledu izmjene Direktive o radnom vremenu, za koju su se sindikati u EU nadali da će smanjiti najveći dopušteni broj sati rada u tjednu, predstavnici Europskog parlamenta i Vijeća nisu se uspjeli dogovoriti oko najdužeg broja sati rada tjedno u EU.
Naime, prema postojećoj Direktivi o radnom vremenu, s kojom se trenutno usklađuje i hrvatsko radno zakonodavstvo, radnik ne može u jednom tjednu raditi više od 48 sati. Međutim, Direktiva dopušta državama članicama odstupanje od tog pravila, pa tako države članice mogu nacionalnim zakonodavstvom dopustiti rad dulji od 48 sati tjedno, ali ne dulje od 60 sati, i u tom slučaju radnik mora dati pisanu suglasnost za rad dulji od 48 sati.
Takvu mogućnost rada do 60 sati predlaže u ZOR ugraditi i Vlada RH, čime bi se RH, svrstala u mali krug država članica EU-a u kojima je dopušten rad dulji od 48 sati tjedno.
Europski parlament na strani radnika
Kako Europski parlament u postupku izmjene Direktive o radnom vremenu, zastupa stav da bi u EU trebalo isključiti mogućnost rada duljeg od 48 sati tjedno, Vijeće EU (kojeg čine nadležni ministri država članica EU), koje suodlučuje od donošenju Direktive, bilo je za daljnju liberalizaciju u reguliranju organizacije radnog vremena. Kako bi predmetna Direktiva bila usvojena dvije navedene institucije moraju iznaći konsenzus.
U posljednjem krugu pregovora oko konačnog teksta izmjene Direktive, dvije institucije nisu uspjele postići konsenzus niti kada je riječ o reguliranju vremena pripravnosti (tj. na koji način će se vrijeme dežurstva i pripravnosti smatrati radnim vremenom), kao niti o najdužem broju sati rada radnika koji rade za više poslodavaca, dok je stav Europskog parlamenta bio da se radno vrijeme računa po radniku, Vijeće smatralo da bi se radno vrijeme trebalo računati po ugovoru.
Koliko se radi o važnoj temi u EU potvrđuje i činjenica da je od 1999. godine, ovo prvi slučaj da se nije uspio postići konsenzus oko jedne teme.
S obzirom da nema dogovora u vezi konačnog prijedloga teksta izmjena i dopuna Direktive o radnom vremenu, i dalje ostaje na snazi važeća Direktiva, dok Europska komisija ne izradi potpuno novi prijedlog nacrta Direktive.
