“Nedostaju nam radnici” kukaju poslodavci. Patetično! Eto, zbog nedostatka radnika će sada zatvarati birtije, uz pompu kao da se zatvaraju kazališta, muzeji, a ne ugostiteljski objekti kakvih ima na tisuće.
Uz ugostitelje kukaju i drugi, pa i u našoj branši, jer, eto, jadni nisu navikli da je tržište rada – tržište u kojem se nalaze poslodavac sa svojom ponudom i radnik sa svojim zahtjevima, pa ako se dogovore, dogovore se, ako ne, svatko na svoju stranu. Tržište rada nije kada 1.000 jadnika moli posao za minimalac, a s druge strane bahati tip nadmeno ponavlja: “Ako nećeš ti, ima tko hoće!”
Pomognimo poslodavcima!
Pomognimo poslodavcima s nekoliko tipičnih fraza kojima mogu privući radnike: Umjesto: “Kod nas se radi dok ima posla!”, treba reći: “Nakon 8 sati se upisuju prekovremeni sati koji se plaćaju 50% više!” Umjesto: “Porezi na plaće su veliki!”, treba reći: “Platit ćemo vam prijevoz i treći mirovinski stup, to je neoporezivo, a naravno, tu su i regres, božićnica i dar za djecu!” Umjesto: “Ugovor je na određeno!”, treba reći: “Platit ćemo dodatno obrazovanje i s ugovorom na neodređeno vrijeme!” Umjesto: “Posao je dinamičan i nema radnog vremena!”, treba reći: “Neću ti lagati, treba mi čovjek 100% vremena, ali plaća je tri prosječne, imaš službeni auto 24 sata, mobitel, karticu za troškove i da si tu kada god treba!”
Dragi poslodavci, da nije možda problem u vama?
Jednostavno je, zar ne? Vidite, dragi poslodavci, na zajedničkom tržištu na kojemu je više od 250.000 ljudi spremno raditi, ako vam se nitko ne želi javiti, da nije možda problem u vama, a ne u tih četvrt milijuna ljudi? Da niste negdje nešto pogrešno izračunali? Uplate poput prijevoza ili uplata u treći mirovinski stup ili regres, do nekog se iznosa ne oporezuju – pa ih počnite isplaćivati. Možete početi plaćati ljude kao u Njemačkoj pa neće odlaziti. Stvar dogovaranja posla i stvar dogovaranja cijene posla, što je tu nejasno? Ako radnik može negdje dobiti više – onda će ići tamo gdje dobiva više. Ne prodajete ni vi pivo po 8 kuna ako ga možete prodati po 14.
“Ali porezi su veliki, teško se posluje, puno je parafiskalnih davanja!”, zavapit će poslodavci. Slažemo se. Apsolutno su porezi previsoki i za njih dobivamo premalo (druge zemlje velikih poreza, imaju i bitno višu razinu javnih usluga). Ali evo 20 i nešto godina svjedoci smo raznih skupova, konferencija, seminara i ostalih događaja koje organiziraju poduzetnici/poslodavci, i znate što? Nikada nitko od tih vrlih poduzetnika, koji se danas bune, nije zagrmio i otvoreno izrazio svoj stav. Nikada riječ kritike političaru pa makar i kakvom običnom potrčku iz izvršne vlasti!?
Na svim tim događanjima nagledali smo se samo uvlačenja i dodvoravanja svakoj političkoj faci, svakom politički imenovanom uhljebu, nagledali smo se svih oblika “ljubljenja bika među rogove”.
Traže pokroviteljstvo onih koji su uništili državu
Nađu se gospodarstvenici/privrednici/poduzetnici, ovi koji se sada žale da nema radnika, unutar svoje udruge, komore, gospodarske, obrtničke, neke treće i znate što im je prvo? Tko će dobiti kakvo političko pokroviteljstvo i tko će dobiti pola sata ministra da pročita govor koji su mu drugi pripremili.
Dvadeset i nešto godina gledamo i slušamo kako se vlasnici firmi i direktori uprava smiješe svakoj političkoj faci, klanjaju svakom uhljebljenom načelniku, gotovo pa ljube ruku svakog ministra – upravo onih ljudi koji im nabijaju poreze, prireze, parafiskalne namete. Možemo samo nagađati što se tek događa na lokalnoj razini: “Treba gospon načelnik piće, ručak, plakate za izbore, posao za nećaka?”
Bude ljigavo kada par sati nakon takvih “eventa” navodni veliki kritičari režima ponosno stavljaju po Fejsu fotografije na kojima su kraj pomoćnika ministra, državnog tajnika ili (to je tek ulov!) ministra. Umjesto da su te političare ismijali, da su njihovu glupost i ekonomske programe koji se temelje samo na nabijanju poreza upravo pred tim istim političarima proglasili glupošću, umjesto da su stranačkim čelnicima uredno rekli da su totalni nesposobnjakovići – stotine poduzetnika u ovoj zemlji klanja se svakoj političkoj šuši nadajući se kakvoj pinki, maloj nabavi ili barem bagatelnoj nabavi i medijskoj pozornici.
Sami ste si krivi
Kao što su radnici, koji su sami dopustili da ih se masovno prijevremeno umirovi prije 20 godina, uvelike krivi za svoje mizerne mirovine, kao što su radnici koji su kao vlasnici dionica pustili raznim nesposobnjakovićima da im upravljaju firmama uvelike krivi za propast tih firmi – tako su i hrvatski poslodavci uvelike sami krivi za ono što im se događa.
Oni koji su trebali biti glasni – poslodavci, obrtnici, dioničari – šutjeli su i time jasno odobravali suludu politiku nesposobnih političara ove zemlje. Ne samo da su šutjeli, već su i dobrano pljeskali. Pa sada, dragi poslodavci, sami konobarite, vozite dostavu, pišite ugovore, postavljajte laminate i varite ograde, tiskajte na rotacijama – samo je par postotaka vas vikalo protiv porezne presije i državne pljačke, ostali su šutjeli čekajući neku pinku. Kada ste tako pametni, ili osigurajte plaće i uvjete rada kakvi su u Austriji ili Njemačkoj, ili radite sami. I ne kukajte nam više, dosadni ste i predvidljivi.
Naravno, cijela priča se ne odnosi na onih nekoliko poslodavaca koji se nisu prodavali političarima za osmijeh i nadu u kakav poslić, no njima je i samima jasno kako stvari stoje i tko je odgovoran. Ova skupa i neefikasna država, dragi poslodavci, djelo je i vašeg defetizma i uvlačenja svakoj političkoj šuši, djelo je jeftine prodaje politici za mogućnost kakvog sitnog osobnog interesa. Takav ste svijet stvorili pa sada i uživajte u njemu. Naivaca koji će raditi za vaš sitniš više nema.
