Donošenjem novog Zakona o radu institut noćnog rada doživio je značajne promjene. Načelna zabrana noćnog rada žena u industriji više ne postoji, definira se tko se smatra noćnim radnikom, te se određuju obveze poslodavca s aspekta zaštite sigurnosti i zdravlja na radu.
Periodi noćnog rada
Što se tiče vremenskog perioda koji se smatra noćnim radom, Zakon o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, dalje u tekstu i kao: Zakon ili ZOR) nije se previše izmijenio u odnosu na prethodni. Tako članak 48., stavak 1. Zakona određuje: Noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno. Koje se djelatnosti smatraju industrijom propisuje ministar nadležan za područje rada (čl.48., st2. ZOR-a).
Dakle, u industriji svaki rad koji se obavlja između uvečer 22,00 i 6,00 ujutro smatra se noćnim radom. Ovaj period u praksi se poklapa s tzv. trećom smjenom. No, moguće je i da samo jedan dio smjene ili radnog dana radnika spadne pod noćni rad. Na primjer, ako radnik radi od 17,00 sati do 01,00 sat idućeg dana tada će se noćnim radom smatrati 3 sata koja je odradio od 22,00 do 01,00 sati, a ostali dio ostvarenih sati nije noćni rad. Zakon ostavlja mogućnost da se drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća drugačije odredi period noćnog rada, no valja napomenuti da ne bi bilo u duhu ovog instituta kada bi se tim aktima odredilo da noćnog rada nema uopće, nego bi se vjerojatno mogle odrediti određene specifičnosti vezano za njegovo trajanje – početak i kraj dnevnog perioda.
Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između devetnaest sati uvečer i sedam sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom, a za maloljetnike zaposlene izvan industrije od dvadeset sati uvečer do šest sati ujutro idućega dana (čl.48., st.3.i4. ZOR-a). Dakle za maloljetnike koji su u radnom odnosu (donja granica zapošljavanja je 15 godina) noćnim radom smatra se duži period tokom noći, imajući u vidu dodatnu zaštitu tih mladih osoba.
Tko je noćni radnik
Novina u Zakonu o radu jest da se određuje koji radnici se smatraju noćnim radnicima, te da oni kao takvi imaju određena prava i zaštitu. Članak 48. Zakona u stavku 5. određuje: Noćni radnik je radnik, koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnoga rada.
Dakle, noćnim radnikom smatra se onaj kojem u njegove redovite radne smjene ulazi najmanje tri sata noćnog rada – on svaki dan radi barem tri sata noću. Noćnim radnikom se smatra i onaj koji pak u kalendarskoj godini ostvari odnosno faktički odradi najmanje 1/3 radnih sati noću, a tu nije presudan dnevni raspored njegovog radnog vremena, nego ostvareni sati jer je moguće i da veći broj radnih dana on radi isključivo po danu, ali da ipak 1/3 radnog kalendara odradi cijele noćne smjene odnosno ostvari preko 1/3 sati noćnog rada.
Granice radnog vremena
Članak 48. stavak 6. Zakona postavlja granicu trajanja noćnog rada određujući da je poslodavac pri utvrđivanju rasporeda radnog vremena dužan voditi računa da rad noćnog radnika ne smije trajati duže od osam sati dnevno, odnosno po radnom danu. Dakle, za one kategorije radnika koji spadaju u noćne radnike radno vrijeme u pravilu ne smije trajati više od osam sati, pri čemu nije bitno radi li se o radu noću ili dnevnom radu. Bitno je da li radnik spada u kategoriju noćnog radnika, a ne kada konkretno radi u pojedinom danu.
Ova odredba, iako predstavlja svojevrsnu zaštitu noćnih radnika, uzrokovala je mnogo negodovanja, pa čak i na strani radnika. Naime, iz nje proizlazi da nisu moguće duže smjene noćnih radnika koje su oni često imali u trajanju od 12 sati (npr. u zdravstvu na dežurstvima). Stoga je posljednjim izmjenama Zakona, u svibnju ove godine, određeno da rad noćnog radnika može trajati duže od osam sati, ali ne duže od dvanaest sati dnevno, pod uvjetom da je isto ugovoreno kolektivnim ugovorom. Dakle kolektivnim ugovorom može se ugovoriti iznimka da rad noćnog radnika traje i do 12 sati dnevno, što je očekivano s obzirom da to mnogim radnicima odgovara zbog dužih perioda dnevnih i tjednih odmora, odnosno slobodnih dana, koji slijede kao posljedica veće koncentracije radnih sati u jednom danu.
Zabrana noćnog rada
U pogledu zabrane noćnog rada, novi je Zakon o radu unio temeljnu izmjenu. Naime do novog Zakona odnosno početka 2010. godine, starim Zakonom o radu načelno je bio zabranjen rad (svih) žena u industriji. Iznimno se moglo na razini industrijske grane dogovoriti da je moguć rad žena, a u praksi je bila češća iznimka da poslodavac traži posebno odobrenje od strane inspektora rada za rad žena noću.
Više je razloga ukidanja zabrane noćnog rada žena u industriji, odnosno dozvoljavanja takvog rada. Osnovni je izjednačavanje položaja žena i muškaraca u sferi rada, ali i poziciji društvenog i obiteljskog života, što je potaknuto i Direktivama Europske unije odnosno usklađivanjem našeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Drugi razlog je što je ova “zaštita” žena s druge strane imala i kontra-učinak na njihovu poziciju na tržištu rada, jer, u poziciji da ne mogu rasporediti žene u slučajevima potrebe noćnog rada poslodavci radije zapošljavaju odnosno zadržavaju muške radnike.
Ipak i dalje su ostale zaštićene određene kategorije radnika koje samo iznimno mogu raditi noću. Takva zaštita ostala je u odnosu na trudnice i maloljetnike.
Tako članak 49. novog Zakona određuje da poslodavac ne smije odrediti noćni rad trudnici, osim ako trudnica takav rad zatraži i ako je ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili zdravlje djeteta.
Također, zabranjen je noćni rad maloljetnika, osim ako je takav rad privremeno prijeko potreban u djelatnostima koje su uređene posebnim propisima, a punoljetni radnici nisu dostupni, u kojem slučaju isti ne može, u razdoblju od dvadeset četiri sata, trajati duže od osam sati, niti maloljetnik smije raditi u razdoblju od ponoći do četiri sata ujutro. Ako bi to takvog rada i došlo on se mora obavljati pod nadzorom punoljetne osobe.
Inspektor rada zabraniti će noćni rad trudnice odnosno maloljetnika ako ne postoje uvjeti za navedene iznimke.
Obveze poslodavca
Osim navedenih ograničenja noćnog rada, novina u Zakonu je pojačana zdravstvena zaštita i zaštita na radu za noćne radnike, a koja se treba ostvariti dodatnim obvezama poslodavca prema tim radnicima.
Članak 51. Zakona određuje. Poslodavac je pri organizaciji noćnog rada dužan voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja noću. Poslodavac je dužan noćnim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i sredstva zaštite i prevencije koja odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupne su u svako doba. Noćnom radniku prije započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, poslodavac je dužan omogućiti zdravstvene preglede sukladno posebnom propisu, u trošku poslodavca. Ako se zdravstvenim pregledom utvrdi da noćni radnik zbog noćnog rada ima zdravstvenih problema, poslodavac mu je dužan rasporedom radnog vremena osigurati obavljanje istih poslova izvan noćnog rada. Ako poslodavac ne može radniku osigurati obavljanje poslova izvan noćnoga rada, dužan mu je ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova izvan noćnoga rada za koje je sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Poslodavac je dužan noćnom radniku koji je u radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati u razdoblju od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.
Naknada za noćni rad
Zakon o radu u članku 86. nabraja kada radnik ima pravo na povećanu plaću, pa između ostalog određuje da pravo na povećanu plaću radnik ima i za noćni rad. To znači da vrijednost sata radnika za rad noću treba biti povećana u odnosu na redovnu vrijednost sata radnika, odnosno da će vrijednost sati odrađenih noću biti uvećana za određeni postotak. Postotak uvećanja plaće nije određen zakonom nego se on najčešće ugovara kolektivnim ugovorima ili individualnim ugovorima o radu, te se u praksi najčešće kreće oko dodatnih 30%.
