Sudeći prema posljednjem razvoju pregovora socijalnih partnera s Vladom RH, dalo bi se zaključiti da će se uskoro započeti s procesom novih izmjena Zakona o radu, u cilju “olakšavanja tereta gospodarstva”. Hrvatska udruga poslodavaca već je uputila Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva svoje prijedloge za izmjenom pojedinih odredbi ZOR-a. U nastavku iznosimo pregled prijedloga izmjena ZOR-a kako ih predlaže Hrvatska udruga poslodavaca.
Rad na određeno vrijeme
Poslodavci predlažu olakšavanje zapošljavanja na određeno vrijeme na način da poslodavac više ne bi morao imati opravdani razlog za zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, već bi s radnikom mogao zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova koji nisu određenog trajanja. Naravno da se vrlo lako može zaključiti kako bi u tom slučaju 100% novozaposlenih, a ne “samo” 85% radilo na određeno vrijeme. Na taj način bi RH kršila pravnu stečevinu EU-a, s obzirom da EU izrijekom zahtijeva da su ugovori o radu na određeno vrijeme iznimka, a ne pravilo.
Preraspodjela radnog vremena
Novim izmjenama ZOR-a omogućeno je da se tijekom razdoblja preraspodjele radnog vremena vremensko razdoblje tijekom kojeg radnik u godini radi dulje, kolektivnim ugovorom produlji sa četiri na šest mjeseci. Dakle, time se omogućava da tijekom šest mjeseci radnici mogu raditi po 48 (ili najviše 56) sati tjedno svaki tjedan tijekom ta četiri (šest) mjeseci. Prijedlog poslodavaca usmjeren je ka produljenju predviđenih šest mjeseci na 12 mjeseci, što bi dakle, za posljedicu moglo imati da radnici tijekom 12 mjeseci mogu raditi svaki tjedan po 48 (ili 56) sati tjedno.
Stanka i raspored radnog vremena
Ponovno se ističe prijedlog da se stanka ne uračunava u radno vrijeme. To bi značilo da bi radnici prema prijedlogu poslodavaca radili i dalje po 40 sati tjedno, ali se pola sata stanke (koju zasigurno velika većina radnika i nema vremena koristiti) ne bi uračunavala u radno vrijeme, niti bi se plaćala. To bi za posljedicu imalo ili da bi radnici dobivali manju plaću, jer se u okviru 40 sati ne bi plaćalo vrijeme stanke, ili bi se radno vrijeme moralo produljiti za pola sata svaki dan.
Nadalje, poslodavci ujedno predlažu da primarnu odluku o rasporedu radnog vremena donosi poslodavac, a tek da se propiše kao mogućnost uređenje rasporeda radnog vremena kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili sporazumom sklopljenim s radničkim vijećem. Važeće uređenje načina donošenja rasporeda radnog vremena je upravo suprotno, i njime se upućuje poslodavca prvenstveno na dogovor sa sindikatom, radničkim vijećem ili s radnikom. Samo u slučaju ako raspored radnog vremena nije na taj način uređen, poslodavac ima pravo donijeti odluku o rasporedu radnog vremena. Uvažavanje prijedloga poslodavaca značilo bi da bi poslodavac imao potpunu slobodu u utvrđivanju rasporeda radnog vremena radnika.
Olakšavanje otkazivanja ugovora o radu
S obzirom da je olakšavanje otkazivanja ugovora o radu cilj poslodavaca, ne iznenađuje činjenica da HUP predlaže omogućavanje lakšeg otkazivanja ugovora o radu zaštićenim kategorijama osoba, kao što su trudnice, zaštićene kategorije radnika za koje postoji obveza poslodavca na suodlučivanje s radničkom vijećem u slučaju otkazivanja ugovora o radu, sindikalni povjerenicima. Pri tome poslodavci predlažu da se za te kategorije radnika omogući otkazivanje u svim slučajevima, osim u slučaju ako im poslodavac otkazuje upravo zbog činjenice da je dotična osoba primjerice sindikalni povjerenik ili član radničkog vijeća. Naravno da otkazivanje ugovora o radu tim osobama u većini slučajeva motivirano upravo funkcijom i položajem tih osoba, iako se vrlo često razlozi nastoje sakriti nekom drugom činjenicom, kao npr. “učestalim kašnjenjem na posao”, “nesposobnošću za obavljanje određenog posla” itd.
Definicija “malog poslodavca”
Poslodavci predlažu redefinirati institut malog poslodavca, tako da bi se “malim poslodavcem” smatrao onaj poslodavac koji zapošljava najmanje 50, umjesto sadašnjih 20 radnika. Upravo o definiciji malog poslodavca ovise određene obveze poslodavca. Ukoliko bi se primjerice prihvatio takav prijedlog poslodavaca to bi značilo da svi poslodavci koji ne zapošljavaju najmanje 50 radnika ne bi bili obvezni donositi pravilnik o radu, imenovati osobu za zaštitu dostojanstva, mogli bi otpuštati radnike bez obveza prekvalifikacije i zapošljavanja radnika na drugo radno mjesto itd.
Ovo su samo neki od prijedloga poslodavaca u širokoj lepezi prijedloga za daljnjom fleksibilizacijom. Vjerujem da će i sindikati biti jednako tako inventivni i maštoviti u izradi svojih prijedloga. Međutim, ono što će u drugoj fazi pregovora oko ZOR-a, ako do nje uopće i dođe, biti problematično, jest činjenica da u ovoj fazi neće biti pravne stečevine, koja bi sindikatima čuvala leđa, već će sposobnost za bolja zakonska rješenja prvenstveno ovisiti o spretnosti i umješnosti sindikata, te volje članova sindikata da ih odgovarajućim sredstvima pritiska podrže u borbi za boljitak radnika u Hrvatskoj.
