Iako je tijekom postupka pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Republika Hrvatska u potpunosti uskladila nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije, činjenica je da se pravna stečevina stalno mijenja te je nacionalno zakonodavstvo potrebno neprestano usklađivati s novim propisima koji se donose na razini Europske unije, te praksom Suda pravde Europske unije.
Tijekom 2009. godine Republika Hrvatska je Zakonom o radu implementirala Direktivu Vijeća 94/45/EZ od 22. rujna 1994. o uspostavljanju Europskog radničkog vijeća ili postupka u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i grupacijama poduzeća koja posluju na razini Zajednice u svrhu obavješćivanja i savjetovanja s radnicima, ali u međuvremenu su u svibnju 2009. godine Europski parlament i Vijeće 2009. godine usvojili revidiranu Direktivu 2009/38/EZ od 6. svibnja 2009. o uspostavi Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka obavješćivanja i savjetovanja s radnicima kod poslodavaca ili povezanih poslodavaca na području Zajednice, u cilju poboljšanja prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje u multinacionalnim kompanijama o pitanjima transnacionalnog karaktera.
Jasnije definicije obavješćivanja i savjetovanja
Jedna od važnih promjena u odnosu na još uvijek važeće odredbe Zakona o radu jest i promjena utvrđivanja sastava europskog radničkog vijeća, pa se Zakonom, po uzoru na direktive kojom se uređuju radničko sudjelovanje u upravljanju Europskog društva i Europske zadruge, predviđa da radnici iz svake države članice imaju pravo na jedno mjesto u posebnom pregovaračkom tijelu ili u europskom radničkom vijeću na svakih započetih 10% od ukupnog broja radnika koji su zaposleni kod poslodavaca koji posluju na razini Unije, bez propisivanja najvećeg broja članova europskog radničkog vijeća.
Nadalje, Zakonom se jasno utvrđuje o kojim pitanjima se mora provoditi postupak obavješćivanja i savjetovanja s europskim radničkim vijećem, jer upravo zbog nejasne definicije što se smatra pitanjem transnacionalnog karaktera, o kojem poslodavac koji posluje na razini Europske unije, mora provoditi postupak obavješćivanja i savjetovanja, poslodavci su nastojali izbjegavati savjetovanje sa europskim radničkim vijećem, navodeći da odluka poslodavca nema karakter odluke koja bi imala transnacionalni karakter. Prema tome, poslodavci koji posluju na razini Europske unije biti će dužni obavješćivati europsko radničko vijeće, te se s njime savjetovati o onim pitanjima koja se odnose na poslodavca ili povezane poslodavce, ili na barem dva poslodavca, podružnice ili povezana poslodavca u dvije države članice.
Jača suradnja transnacionalne i nacionalne razine
Ovom prilikom treba jasno naglasiti da se osnivanjem europskog radničkog vijeća ne umanjuje položaj i uloga radničkih vijeća na nacionalnoj razini, već bi njihovo djelovanje moralo biti komplementarno. Upravo u tome cilju Zakon o radu uvodi poveznicu između europskog radničkog vijeća i radničkog vijeća na nacionalnoj razini kako bi se omogućio protok informacija između ta dva predstavnička tijela radnika.
Nadalje, Zakonom se jasnije definirala uloga radničkih predstavnika te priznala uloga sindikata kao predstavnika radnika u postupcima pregovora o osnivanju europskog radničkog vijeća.
Izmjene Zakona se odnose i na izmjenu načina utvrđivanja sastava europskog radničkog vijeća, prilagođavanje definicije savjetovanja i obavješćivanja, dopunu odredbi o osnivanju užeg odbora europskog radničkog vijeća, te dopunu odredbi o sastavu europskog radničkog vijeća, u onim slučajevima kada se europsko radničko vijeće nije moglo osnovati sporazumom, pa se osniva temeljem odredbi Zakona.
U cilju jačanja stručnosti članova europskog radničkog vijeća u poslu koji obavljaju Zakonom se utvrdilo pravo članova europskog radničkog vijeća i užeg odbora na edukaciju uz pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja edukacije.
Kako bi se omogućilo predstavnicima radnika da od uprave poslodavca pravovremeno dobe određene informacije potrebne za donošenje odluke o osnivanju europskog radničkog vijeća, Zakonom se jasnije definirala odgovornost uprava poslodavaca ili povezanih poslodavaca za dostavu informacija predstavnicima radnika.
Jednako tako je važno naglasiti da se Zakonom uvela mogućnost prilagodbe sporazuma o osnivanju europskog radničkog vijeća u slučaju promjene strukture poslodavca ili povezanog poslodavca, te za nastavak primjene važećih sporazuma o osnivanju europskog radničkog vijeća. Dakle, ukoliko dođe do statusne promijene poslodavca, postoji mogućnost prilagodbe postojećeg sporazuma kojim je osnovano europsko radničko vijeće, statusnoj promjeni poslodavca, što će podrazumijevati i preispitivanje utvrđenog broja članova europskog radničkog vijeća.
Spomenute izmjene i dopune Zakona o radu osigurat će učinkovitost provedbe postupaka obavješćivanja i savjetovanja na transnacionalnoj razini, olakšati osnivanje novih europskih radničkih vijeća te će se osigurati pravna sigurnost u osnivanju i radu europskih radničkih vijeća.
