Da li je to, konačno, počela odlučna bitka osiromašenog puka protiv beskrupulozno bogate financijske elite?
Pa, što? – upitao je, prema riječima BBC-ija, Anastasis Kristopulos, atenski taksist – stvari će samo postajati lošije. Mi smo došli do točke da pokušavamo smisliti kako da preživimo samo naredni dan, ostavljajući po strani sljedećih deset dana, mjesec ili godinu. To je slika grčke stvarnosti i ekonomske krize koja trese tu zemlju.
Za razliku od domaćih, svjetski mediji prepuni su tekstova koji se bave sudbinom eura i Europske unije. Ima zanimljivih analiza, ali i običnih nagađanja o mogućim rješenjima i odlukama novih političkih aktera na europskoj sceni.
Pol Krugman, američki nobelovac iz ekonomije, nedavno je u autorskom tekstu u “New York Time” sažeo svoje viđenje činjenice da Španjolska preuzima primat od Grčke u krizi eura, i to pod naslovom “Ludilo u Španjolskoj”. On smatra da se na ovom primjeru najbolje dokazuje suštinsko ludilo ortodoksne, od Njemačke inspirirane dijagnoze, da se kriza može liječiti samo strogim mjerama štednje i budžetskim ograničenjima. On podsjeća da je upravo Španjolska na početku krize, tj. 2007. godine, imala bolje ekonomske performanse i od same Njemačke. Naime, njen budžetski suficit, u odnosu na ostvareni BDP, bio je veći (1,9 posto prema 0,3 posto), dok je učešće duga u odnosu na ostvareni bruto domaći proizvod Španjolske bio 27, a u Njemačkoj čak 50 posto BDP-a.
Drugi globalno poznati ekonomist Jozef Stiglic ne bira riječi u kritici štednje koju su eurobirokrati i centralni bankari nametnuli svima kao jedini lijek. On je još u siječnju ove godine, prilikom usvajanja njemačkog plana fiskalne strogosti, upotrijebio naziv “samoubilački akt”, predvidjevši da će političke odluke cijelu eurozonu i svaku državu posebno gurnuti u snažnu i dugovremenu recesiju. Ovu neoliberalnu mantru usporedio je sa srednjovjekovnom medicinom, u kojoj je puštanje krvi (preko pijavica) predstavljalo lijek za sve bolesti. zajednički im je zaključak da su europski lideri, izgleda, odlučili da njihove ekonomije – i njihove države gurnu s litice. I to s cijenom koju će platiti cijeli svijet.
Eksplozija dugova
Tijekom 2009. godine kulminirali su dugovi. Prema podacima Eurostata, ukupni dugovi u eurozoni bili su dva i pol puta veći od njenoga BDP-a. po članicama, najzaduženija je bila Irska sa 393 postotka dugova u odnosu na BDP. Slijede Portugal (297), Španjolska (274), Grčka (237), Italija (235), Francuska (215) i Njemačka (201). Velika Britanija i SAD imaju sličan odnos svojih
dugova i BDP-a (256, odnosno 257 posto).
U zvanično usvojenoj politici, EU je predvidjela mjere štednje, i to ponajveće u oblasti zdravstva. Proklamiran je cilj da se u narednim godinama dug u odnosu na BDP svede na 180 posto.
Dakle, da bi se ostvario (suludi) cilj, moraju biti smanjena državna izdvajanja za zdravstvo u Portugalu za 57 posto, Španjolskoj 56, Grčkoj 47, Italiji 24, Francuskoj 19 i Njemačkoj 11 posto. Na razini eurozone planirano je smanjenje za 34 posto. Slična je situacija i u oblasti javnih službi i državnog obrazovnog sustava.
Prema procjenama eksperata MMF-a, da bi se servisirao postojeći nivo duga, uz ovako drastične mjere štednje na svim razinama, neophodno je da se ove i sljedeće godine izdvaja oko 20 posto BDP-a. Dakle, svaki peti euro stvoren u svakoj državi EU mora ići na servisiranje dugova. Ali, važno je znati, ne na otplatu i razduživanje, nego ostajanje na postojećem, ionako neodrživom nivou.
Banka za međunarodna poravnavanja (BIS) procjenjivala je “izloženost” banaka po nacionalnoj pripadnosti u odnosu na rezidente u Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj. Ove su četiri države označene kao “izložene pritisku tržišta”, što valja tumačiti da su u velikim financijskim nevoljama. Poduzećima i građanima ovih država vodeće europske banke bile su glavni kreditori. Gotovo dvije trećine svih njihovih dugova, odnosno 727 milijardi dolara, plasirano je u vidu “inozemnih ulaganja”. Njemačke su banke bile najaktivnije, a francuske su ih pratile u stopu. One su bile najprisutnije u Španjolskoj sa 450 milijardi dolara. Na taj je način aktiviran mehanizam guranja u krizu. Nema nikakve sumnje da je na redu Francuska. A što će tada biti s eurom i Europskom unijom, sam će Bog znati.
