OIV – Dančo i Bumbavi

E, lipi moji ljudi, da sad i mi iz OiV-a kažemo koju riječ nakon ovih naših sportsko-rekreacijsko-svakakvih druženja u Malom Lošinju…

Mi smo, kao što ste već objavili u listu Grafičar, nogometna ekipa koja je osvojila 1. mjesto u nogometu i zovu nas “Bumbavi” zbog naših crno-žutih dresova. I kao što ste već objavili, tu smo pobjedu posvetili našem prijatelju, pokojnom Denisu Karlu Petrincu, koji je bio dio ove ekipe, i to je baš bilo lijepo za vidit i nama, a nadam se i svima drugima koji su pročitali taj članak.

Mi bismo htjeli da bar donekle znate što je i koliko nama značio naš Dančo, kako smo ga svi zvali. Kažem donekle, jer nemoguće je opisati koliko on nama u stvari nedostaje…

Ja ću pisati svoj doživljaj njega, ali pišem u ime cijele ekipe jer svi smo mi imali našu priču s Dančom.

Došao sam raditi u Odašiljače i veze prije 14 godina, iz Splita, nadobudan, mlad, i jedan od prvih ljudi na koje sam naletio u firmi je bio Dančo. Onako s poludugom plavkastom kosom zaletio se na mene, mangupski, ali sa smješkom i stao ispred mene i komunikacija je išla otprilike ovako:

On: “Ja sam Denis.”

Ja: “Bravo, čestitam ti na lipom imenu, ja san Dino.”

On: “Jesi ti iz Splita?”

Ja: “Jesan.”

On: “Navijaš za Hajduka?”

Ja: “Da nisi falija pitanje?”

On: “Idiote jedan tovarski!”

I u tom momentu me zagrlija, s očima punim ljubavi i smjeha i nikad me više nije pustija, nikad do tog groznog dana kad je otiša…

Ja bi ljudi moji, mogao o Danču sada pisati satima, tko bi sve te silne situacije s njim moga prepričati, ali isto tako bi mogao to bilo tko od “Bumbava”, jer Dančo je sa svima imao prisan odnos, bio je jedna planina pozitivne energije, drug, prijatelj, zajebant…

To je čovjek koji kad bi ušao u kafić, svi bi znali da je ušao. Mogao si ga voljeti ili ne voljeti, ali nije bilo čovjeka koji nema mišljenje o njemu…

I prije te 2002. godine kad smo došli Gordan Lepej i ja u firmu, pa godinu iza Mirko, pa Marijan i ostali, igrao se nekoliko godina turnir na HRT-u, jer je OiV do 2002. bio dio HRT-a. Međutim, nikad OiV nije osvojio taj turnir, a Dančo je bio, naravno, jedan od osnivača OiV momčadi… On bi za titulu pobjednika turnira na HRT-u dao sve, ali jednostavno, dok nije došlo nas nekoliko mlađih u firmu, taj turnir je bio njegov san. Nakon što smo 2004. prvi put osvojili taj turnir, on je s tom zlatnom medaljom spavao, nije je skidao, išao je na HRT, iako smo već bili odvojeni od njih i nije bilo nikakve potrebe da ide u HRT-ovu zgradu. On je bio najsretniji čovjek na svijetu. Malo dijete kad mu kupiš igračku i čokoladu. Kad smo ponovili zlato i 2005., od njega se “nije moglo živit”. Imali ste osjećaj da pričate s trenerom Real Madrida.

 Čudo je bio Dančo, čovjek je živio za nogomet i za našu momčad.

Mogao bi sad svaki od tih 100 turnira, liga, utakmica pričati, i kako pišem navire mi toliko slika i emocija, oni beskonačni noćni razgovori u 2:00 sata ujutro o utakmici koja je odigrana dan prije u 18:30 i njegove savjete tipa: “Ne zanima me kako ćeš igrat, ako nosiš broj 9, moraš zabit gol i ne zanima me ništa drugo!!!”…i takvih stotinu razgovora, koji bi u pravilu bili od 0:00 do 2:00. Ako bi prije i tijekom tog razgovora slučajno bio gemišt u njegovoj blizini, bilo bi: “Tovare moj, jel ti znaš koliko je tebe volim?” Sve žene, cijeli moj život mi toliko puta nisu rekle da me vole toliko puta kao on…najčešće od 0:00 do 2:00.

Ljudi moji, jako nam fali, svima…

Svaki turnir, svaka utakmica, on je bio naš voditelj, trener (kako je volija da ga zovemo Capello), on je bio prijatelj svima…

A Denis na Grafičkim susretima, to je opet priča za sebe… Umag, Solaris, bilo je 500, 600, 800 ljudi, moglo je bit i milijun, njega bi se opet vidjelo i čulo… čudesan je naš Dančo…

Iako ga fizički nema s nama, on je tu, naš Dančo nas i dalje vodi, i dalje je trener, i dalje sva zlata koja osvojimo su njegova i valjda je vidio od nekud onu bakljadu, s kojom smo mu se javili… Eto, ljudi moji…valjda je bar malo jasnije za koga smo igrali u Lošinju…

Uvijek će bit s nama…a ja i dalje čekam da mi zazvoni mobitel…negdje od 0:00 do 2:00…