Najavljeni otkaz ugovora o radu predsjedniku sindikata Nova solidarnost bila je proteklih dana udarna vijest gotovo svih hrvatskih medija. To je ujedno treći otkaz sindikalistima iz ovoga sindikata, sindikata koji je nastao prije tri godine, upravo u vrijeme kada je Rafinerija nafte Sisak proglašena kao nerentabilna i bila pred zatvaranjem. Kako bi je spasili od zatvaranja, radnici su samoinicijativno osnovali Stožer za obranu Rafinerije nafte Sisak, a čelno mjesto u Stožeru zauzeo je predsjednik sindikata Nova solidarnost, koji je upravo u to vrijeme i osnovan.
Iako je Nova solidarnost dobila potporu mnogih sindikata koji su smatrali da njihovu hrabrost i ustrajnost treba podržati, izostala je podrška sindikata koji su do jučer sjedili za istim stolom. Zašto? Nikada nije bilo odgovora, ali je premda privremeno, Rafinerija nafte Sisak spašena od zatvaranja. No, opet to razdoblje nije dugo trajalo. Radnici, navikli na iznenadne „prepade“ i zamke, bili su budni i spremni na svaki odgovor s druge strane. Kako bi javnost pridobili na svoju stranu i zaštitili radna mjesta 640 radnika, otkrivali su brojne nepravilnosti u poslovanju INA-e i borili se gotovo na gerilski način, kako bi sačuvali Rafineriju nafte Sisak. Nadali su se reakciji „institucija“, ali su one, kao i obično, izostale. Druga strana nije mogla protiv tako složnog i jedinstvenog Stožera dobiti bitku.
Naravno, kao i uvijek, umiješa se malo politika i odjednom napravi razdor tamo gdje su ljudi najjači. Jedan po jedan, sindikalisti su dobivali otkaz, a predsjednik Nove solidarnosti ostao je za kraj. Svi koji su pratili događanja oko Rafinerije nafte Sisak znaju da su razlozi za otkaz predsjedniku Sindikata najvjerojatnije namješteni i izmišljeni, a sve sa svrhom „razbijanja“ Stožera i opomena drugim „neposlušnim“ radnicima. Da je tome tako, najviše potvrđuje podrška koju je predsjednik sindikata Nova solidarnost dobio od 600 radnika Rafinerije (od 640 zaposlenih). Oni znaju da je nad njima tako dobro poznati „pakao pretvorbe“ i žele ga zaustaviti na vrijeme.
Ako se uništi Stožer i razjedine radnici, Rafinerija će „pasti“. To znaju oni koji je čuvaju od zatvaranja. Iz ovog primjera je vidljivo koliko opasnosti vreba nad Sindikatom, koliko je teška borba za ono što radnicima pripada – njihovo pravo na rad. No, takve su borbe uvijek isplative jer pokazuju da na kraju ipak pobjeđuje pravda. Stoga je podrška koju je Nova solidarnost i njihov predsjednik dobio od 18 sindikata pravi način za jačanje krhke sindikalne solidarnosti.
