Svjetski poznati i priznati čileanski ekonomist, Manfred Max-Neef, nedavno je u vodećim svjetskim medijima iznio svoje poglede na suvremenu ekonomsku znanost i ekonomska kretanja u svijetu. Prenosimo neka od njegovih mišljenja.
Potreban nam je potpuno novi koncept ekonomije
Već punih četrdeset godina borim se protiv ekonomije kakva se proučava i prakticira. To je apsurdna ekonomija, koja nema nikakve veze sa stvarnim životom. Sve je izmišljotina. Uvjeravaju nas da ako model ne radi, to nije zbog toga što je model pogrešan, već zato što nas stvarnost vara. Poučava se klasična ekonomija, čiji je potomak neoliberalna ekonomija. A neoklasična ekonomija potječe iz 19. stoljeća. Možemo li riješiti probleme 21. stoljeća koji nemaju presedana s modelima iz 19. stoljeća? – pita Max-Neef i dodaje: – ova je ekonomija luda i otrovna. Potreban nam je potpuno novi koncept ekonomije.
Sveučilišta su postala sudionik u održavanju svijeta kakav ne želimo
Ako ne učite nešto drugo studente ekonomije, kako očekivati od njih da promijenenešto kao profesionalci? Zar ono što sada znamo vrijedi zauvijek? Tu znanost prestaje i postaje religija. To je danas neoliberalna ekonomija. Trebamo ekonomiju koja vrlo jasno razumije sebe kao podsistem šireg sustava koji je konačan, biosfere, te je po tome beskonačan
rast nemoguć. Uz to, trebamo sustav koji razumije da se može funkcionirati bez ozbiljnosti ekosustava. A ekonomisti ne znaju ništa o ekosustavu. Ne znaju ništa o termodinamici, ni o bioraznolikosti. U tom su pogledu totalni ignoranti, a ja stvarno ne vidim da bi ekonomistu nanijelo štetu ako bi znao, da ukoliko pčele izumru, on bi također izumro, jer ne bi bilo više hrane za njega. Ekonomisti ne znaju da mi ovisimo o prirodi u potpunosti. Za njih je priroda podsustav ekonomije, što je sasvim ludo – tvrdi profesor Max-Neef.
Ekonomski interes nikada ne može biti iznad važnosti života
Principi nove ekonomije moraju se bazirati na pet postulata i jednoj fundamentalnoj vrijednosti: 1) ekonomija treba služiti ljudima, a ne da ljudi služe ekonomiji; 2) razvoj se tiče ljudi, a ne objekata; 3) rast nije istoznačan razvoju, a razvoj ne podrazumijeva nužno rast; 4) nikakva ekonomija nije moguća bez ekosustava; 5) ekonomija je podsustav većeg konačnog sustava, biosfere, te time beskonačan rast nije moguć. Fundamentalna vrijednost koja bi podržala novu ekonomiju trebala bi biti da nikakav ekonomski interes ne može biti iznad važnosti života. Kada kažem život, ne mislim samo na ljudska bića, zato što je za mene u središtu čudo života u svim svojim manifestacijama, zaključuje Max-Neef.
Rast i razvoj
Rast je kvantitativna akumulacija, a razvoj je oslobađanje kreativnih mogućnosti. Svaki živući sustav u prirodi raste do određene točke i zatim prestaje rasti. Dakle, razvoj nema granica. Rast ima granicu. To je veoma važno pitanje koje mnogi ekonomisti i političari ne razumiju. Kada je u pitanju ekonomski interes, mi zaboravljamo život, i to ne samo drugih bića, već i ljudskih. Oni su opsjednuti fetišem gospodarskog rasta. Autor sam poznate hipoteze praga, a koja kaže da u svakom društvu postoji razdoblje u kojem gospodarski rast, konvencionalno shvaćen ili ne, dovodi do poboljšanja kvalitete života. Ali samo do određene granice, tj. praga, iza kojeg, ako se rast nastavi, kvaliteta života počinje padati. To
je situacija u kojoj se sada nalazimo.
SAD je najdramatičniji primjer koji možete pronaći. Naslov jednoga poglavlja moje knjige, koja je upravo objavljena u Engleskoj, (“Raskrinkana ekonomija”) glasi: “Sjedinjene Države, podrazvijena nacija”, što je nova kategorija. Imamo razvijene, podrazvijene i zemlje u razvoju. SAD su primjer zemlje, u kojoj jedan posto Amerikanaca živi sve bolje i bolje, a 99 posto lošije, u svim vrstama manifestacija. Postoje tisuće ljudi koji spavaju u automobilu parkiranom ispred kuće koja je nekoć bila njihova kuća. Milijuni ljudi su sve izgubili. No, špekulantima koji su proizveli cijeli nered je fantastično. Nemaju nikakvih problema. Situacija je apsolutno dramatična. To bi trebala biti najmoćnija zemlja na svijetu, a čak i u ovakvim uvjetima nastavlja s tim glupim ratovima, troše sve više, više milijuna i trilijuna. Trinaest milijardi dolara za špekulante, a niti jedan cent za ljude koji su izgubili svoje domove. Kakva je to logika? – pita profesor Max-Neef.
Solidarnost među ljudima – najveća nada
Solidarnost među ljudima, respekt za druge, međusobna pomoć, to je najrealnija nada i potreba. A bez pohlepe. Ta je „vrijednost“ odsutna u siromaštvu, a mogli biste pomisliti da će pohlepe tamo biti više nego drugdje, da pohlepa pripada ljudima koji nemaju ništa. Međutim, upravo je suprotno – što imaš više, postaješ pohlepniji. Cijela današnja kriza proizvod je pohlepe. Pohlepa je prevladavajuća vrijednost u svijetu danas i dok se bude tako nastavilo, s nama je svršeno.
Vjerujem da, ako se nešto doista bude promijenilo, tome će prethoditi nešto još dramatičnije, te će, nažalost, tek onda biti naše reakcije. Majanski kalendar, na primjer, govori o 2012. godini – da će se 21. prosinca 2012. dogoditi velike stvari. Ne znam što bi to moglo biti. Ali, možda se nešto dogodi, pa da započnemo novu eru, malo prosvjetljeniji – zaključuje prof. Max-Neef. A do tada će „ekonomija bosih nogu“ (metafora prof. Max-Neefa) drmati svijetom. Ekonomisti će i dalje studirati i analizirati siromaštvo iz svojih lijepih ureda. Imaju, kako kaže profesor Max-Neef, sve statistike i rade modele, znaju sve što se može znati o siromaštvu, ali ga ne razumiju. Treba skupiti snage i stati u blato.
