Plač i zapomaganje…

Plač i zapomaganje…
Od čega živi direktor koji si dvije godine nije isplatio plaću? Istodobno, tvrdi, radnicima je redovito isplaćivao plaće, ali svoju nije obračunavao jer je tek podizao posao na noge. 
Govore – Uništit će male i mikropoduzetnike, zadrugare… – namećući im obvezu da obavezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za direktore i članove uprava, od iduće godine plaćaju na osnovicu od 8.822 kune. Na tu osnovicu obavezne doprinose već sada plaćaju obrtnici koji ostvaruju dobit, samostalni novinari, veterinari, fizioterapeuti, medicinske sestre, odvjetnici… I nisu uništeni. Kasta direktora i članova uprava ne želi red. Ne žele pridonositi za svoje buduće mirovine, kao ni za zdravstvo. Žele da nered, koji je godinama vladao (dajući podršku rastakanju zdravstvenog i mirovinskog sustava) i dalje vlada. I u toj svojoj želji, stvarajući preveliku medijsku buku, iskrivljuju stvarnost.
Propisana osnovica za obračun doprinosa nije bruto plaća. To je osnovica za obračun doprinosa na osnovi koje od iduće godine za obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje trebaju izdvojiti mjesečno nešto više od 3.200 kuna, za razliku od trenutačnih nešto iznad 1.900 kuna. Da, riječ je o nešto višim izdvajanjima za sustav koji i sami koriste ili će koristiti. Godišnje će za doprinose tako trebati prikupiti niti 39 tisuća kuna ili 16 tisuća kuna više nego u ovoj godini. Plaću, pritom, uopće ne trebaju isplatiti. Kada bi predloženu osnovicu za obračun doprinosa istodobno smatrali i bruto plaćom, uz prosječni prirez i bez uzdržavanih članova isplaćivali neto plaću od 6.200 kuna, godišnji trošak rastao bi na tih preko stotinu tisuća kuna koje stalno spominju. No, činjenica je da tu plaću i sada malo tko od njih isplaćuje, pa neće ni u budućnosti. Država dakle, ne propisuje minimalnu bruto plaću direktora, već minimalnu osnovicu za obračun doprinosa.
Kada su već direktori skočili na zadnje noge, trebali bi se upoznati s ta dva pojma, kao što su se upoznali s nebrojenim mogućnostima izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, prireza… Oni si, naprosto, mogu isplatiti minimalac, mogu raditi svega nekoliko sati u poduzeću, mogu ne isplatiti vlastitu plaću, mogu naštimavati bruto da ne plaćaju porez na dohodak ni prirez… Sve su to mogli i sve to mogu i dalje. No, minimalne doprinose trebaju platiti. Činjenica da će direktori u malim firmama reći da si nisu dvije godine isplatili plaću (a radnicima su isplaćivali), dovoljno govori o sustavu čija se pravila igre mogu zaobilaziti. Tko nekog pri zdravoj pameti može uvjeriti da direktor može dvije godine preživjeti i voditi tvrtku bez kune u džepu i na računu. Da, nije si isplatio plaću, ali zasigurno je iz firme izvukao keš od kojeg je živio. 
I to je ključ “velike“ pobune protiv najavljenog podizanja osnovice za obračun doprinosa, od koje vjerojatno neće biti ništa. Jer u ovoj zemlji i oni koji se kunu da su za uvođenje reda, padaju na licemjerna zapomaganja.