Politički ričet – Na putu prema Sjevernoj Koreji

Politički ričet – Na putu prema Sjevernoj Koreji
U hrvatskom političkom ringu nagledali smo se svakakvih stvari, no sjednica Vlade na kojoj je premijer Plenković smijenio trojicu ministara zaista zaslužuje da se zapamti kao primjer iz udžbenika bespuća povijesne zbilje. Ne samo da je ta sjednica protekla u nekom somnambulnom ozračju, već se ono prelilo i na čitavu javnost. Neki govore da je Plenković konačno pokazao odlučnost, drugi da se vidi da ima muda, treći lamentiraju o tome da li je on to mogao sam učiniti ili je potreban potpis predsjednika Hrvatskog sabora. Analitičari ovakvi ili onakvi raspravljaju o njegovom potezu, no nikome nije palo napamet da postavi nekoliko jednostavnih pitanja.
Prvo je, čemu uopće glasanje u Vladi ako će premijer svakoga tko se s njim ne slaže smijeniti pod hitno? Dobro, može se reći da su ti svojeglavi tipovi još i dobro prošli. U nekoj drugoj zemlji ne bi se samo ekspresno pripremala odluka o smjenjivanju, već bi bili upućeni pred dežurni streljački vod. Dakle, moraju Plenkoviću biti zahvalni na humanom postupku.
Zaista, čemu glasanje o bilo čemu? I čemu onda članovi Vlade, zbog čega Plenković ne postavi petnaest ili dvadeset svojih klonova i svi problemi će biti riješeni.
Drugo i još važnije pitanje. Zbog čega su ti ministri koji misle svojom glavom smijenjeni? Zato što nisu dobro radili svoj posao? Spiskali su državni novac ili primili mito za prodaju neke hrvatske tvrtke od strateškog interesa? Ne, oni su samo radili kako su najbolje znali i umjeli, a Plenković je smijenio njih, a ne ministra Zdravka Marića, koji je došao iz upropaštenog Agrokora u kojem nije bio portir, već je pripadao najužem menadžmentu. Agrokor prijeti da povuče na dno čitavu Hrvatsku, i čovjeku koji je bio dio tog tima jednostavno nije mjesto u aktualnoj Vladi.
Sve je, dakle, postavljeno na glavu, a javnost se zabavlja kojekakvim preslagivanjima i računicama. One su potpuno besmislene jer Hrvatska u kojoj premijer vuče takve poteze, nema nikakve šanse. Sve je moguće, sve se može objasniti ovako i onako i potpuno je nevažno hoće li se ponovno stvoriti neka klimava vlada ili će se raspisati prijevremeni izbori jer se u pozadini svega kriju skriveni interesi ili je u pitanju obična narcisoidnost. Kakva Hrvatska, kakvi nacionalni interesi! Najgore u svemu tome jest to da taj parazitski politički etablisman neće osjetiti posljedice svojih poteza, već obična sirotinja koja je, nažalost, bezbroj puta nasjela na lažna obećanja i prodaju magle.