Porez na nekretnine uvodi država, ali odlučuje lokalna samouprava

Porez na nekretnine uvodi država, ali odlučuje lokalna samouprava

Porez na nekretnine se uvodi 1. siječnja 2025. godine, a plaćat će se sukladno odluci općine ili grada, u rasponu od 0,6 do 8 eura po m2, na nekretnine u kojima vlasnici ne žive, ili ih nisu dali u dugoročan najam.

Ministar financija Marko Primorac, 23. rujna 2024., prezentirao je javnosti dugo najavljivani prijedlog novog poreza na nekretnine. U svojoj prezentaciji kao razloge reforme ističe nelogičnost prema kojoj brojne obitelji ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje, dok istodobno više od 600.000 stambenih nekretnina stoji prazno i ne koristi se.

Cilj priuštivo stanovanje

Na to se naslanjaju društveni rizici – prekomjerna neravnoteža na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma, koja se negativno odražava na stanovanje, demografiju, turizam i gospodarstvo u cjelini. Posebno je naglašena nemogućnost primjerenog najma velikim gradovima i turistički intenzivnim područjima, gdje građani ne mogu ugovoriti dugotrajni najam ili zadržati ugovoreni najam po normalnim uvjetima.

Navodi se da se transformacijom postojećeg poreza na kuće za odmor u porez na nekretnine želi: umanjiti neravnotežu na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma povećanjem ponude; stvoriti uvjete za razvoj stabilne, predvidive politike upravljanja nekretninama; potaknuti ugovaranje dugoročnog najma; stvoriti stabilne stambene uvjete za obitelji i zaposlene u područjima s izraženom sezonalnošću najma; omogućiti općinama i gradovima da težište oporezivanja preusmjeravaju s rada na imovinu.

Porez se uvodi  1. siječnja 2025. godine, a plaćat će se sukladno odluci općine ili grada u rasponu od 0,6 do 8 eura po m2.  Ako općina ili grad ne donese odluku o visini poreza na nekretnine, primijenit će se visina poreza na kuće za odmor za 2024. godinu odnosno najniži iznos od 0,6 eura po m2 ako općina ili grad za 2024. godinu nije odlukom uvela porez na kuće za odmor. Općina ili grad ima mogućnosti odrediti i različitu visinu poreza ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi, postoji mogućnost uvećanja iznosa ovisno o drugim vrijednosnim kriterijima – starost nekretnine i prisutnost sadržaja.

Kao što je ranije najavljivano, porez se neće morati plaćati za nekretnine u kojima njihovi vlasnici žive i koje su u dugoročnom najmu. Točnije, poreza su oslobođeni vlasnici odnosno nekretnine koje: služe stalnom stanovanju vlasnika, povezanih fizičkih osoba ili najmoprimca (najmanje 10 mjeseci); nekretnine koje uslijed proglašenja prirodnih nepogoda (npr. potres, poplava, itd.) nisu primjerene za stanovanje; nekretnine za koje se može utvrditi da je onemogućena njihova stambena namjena (npr. stare nekretnine bez krova, prozora i vrata ili s narušenom statikom).

Sredstva bi trebalo dalje usmjeriti

Ideja o porezu na nekretnine prihvatljiva je, ali s direktnim ciljem rješavanja gorućeg problema nedovoljno priuštivog stanovanja. Za predvidjeti je da će uz inflaciju ili strah od nje, niske kamate, značajan novac zarađen u turističkoj sezoni mnogi i dalje investirati u nekretnine i stanove. No, oni koji investiraju ne bi trebali time blokirati drugima pravo na priuštivi životni prostor držeći svoje nekretnine praznima, posebice u stambenim zgradama koje su građene upravo u svrhu stanovanja. Logika bi trebala biti da onaj tko želi držati prazan stan, neka barem plati porez koji je jednak porezu koji plaća vlasnik koji je iznajmio svoj stan i pustio nekoga da živi u njemu.

Cilj ovog poreza stoga treba biti da se potakne davanje praznih stanova u najam  (pri čemu sigurno jedan dio već i jest u najmu, samo bez prijave i ugovora). No cilj cijele mjere treba biti i prikupljanje sredstava koja će se dalje investirati u priuštivo stanovanje, gradnjom povoljnih stanova za ranjive skupine, mlade i njihove obitelji.

Hoće li lokalni čelnici ispuniti zadaću?

Upravo tu bi mogao biti problem, jer je ostavljeno lokalnoj upravi, gradovima i općinama da sami odlučuju hoće li uvesti porez u razmjeru od 0,6 eura, gotovo nikakvog,  do 8 eura po metru kvadratnom. Teoretski, u Zagrebu porez može biti 0,6 eura, a u nekom malom mjestu 8. U Hrvatskoj imamo 555 jedinica lokalne samouprave, 428 općina i 127 gradova. Hoćemo li zaista imati 555 feuda s vlastitim poreznim politikama?

Stoga postoji bojazan da će u pogledu priuštivog stanovanja biti malo odličnih primjera, a puno ne loših nego nikakvih. Ministar, računajući na ranija iskustva i znanja, računa da će lokalna samouprava postupiti primjereno okolnostima koje se nalaze na njezinom području. U tom smjeru sigurno će djelovati i činjenica da se istovremeno oko 10% spuštaju gornje granice poreza na dohodak.

Pik na apartmane

Uz to, pitanje je trebaju li obiteljske kuće i kuće za odmor biti baš u istom režimu kao i stanovi, jer nisu ni građene u svrhu stanovanja trećih osoba. Njihova kvadratura je u pravilu puno veća, dok je vrijednost po kvadratu manja.

Što se tiče apartmana Vlada je bila puno konkretnija i znatno povećala granice paušala po krevetu. Tako će u prvoj zoni paušal biti od 150 do 300 eura (donja granica raste za 653,4%), u drugoj zoni od 100 do 200 (donja granica raste za 402,3%), u trećoj zoni od 30 do 150 (donja granica raste za 50,7%), a u četvrtoj od 20 do 100 eura (donja granica gotovo ista). Oko ovog povećanja suglasni su i u Vladi i na strani poslodavaca.

Istina, došlo je do neumjerene apartmanizacije na Jadranu. No nije isto je li netko izgradio 20 apartmana, ili ima tri apartmana u obitelji i od kojih živi, a inače bi bio socijalni slučaj. Pitanje urbanizma također je bilo ostavljeno lokalnoj samoupravi, a vidimo kako ga je riješila na zgradurinama koje bujaju na premalim parcelama bez ikakve infrastrukture (iako su komunalni doprinosi plaćeni).

Ne može svatko biti rentijer

Desetljećima se promoviralo malo poduzetništvo i samozapošljavanje, a ovdje, čini se, neke smeta što je dio stanovništva postao samostalan i na ovakav način. Godinama su nas poticali na to, a sada kažu da smo postali društvo rentijera.

Je li to tako loše? U konačnici onaj tko ima par apartmana ostaje u Hrvatskoj, a da ih nema možda bi i on(a) iselio. Čini se da ne valja ako je netko mali iznajmljivač, sve u jednom, i čistačica i menadžer i vlasnik koji će malo zaraditi od svojeg kapitala. Čini se da je bolje da ih sve vratimo kao jeftinu radnu snagu u hotele, prodavaonice, recimo i tvornice ako ih na Jadranu još ima.

U Hrvatskoj očito ima mjesta za samo velike rentijere, po mogućnosti, strane.