Vlada Republike Hrvatske je već u dva navrata na svojim sjednicama raspravljala o Zakonu o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, te je na svojoj posljednjoj sjednici, održanoj 7.rujna 2007.godine,uputila Nacrt konačnog prijedloga Zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć u Hrvatski sabor u drugo čitanje, bez da se o predmetnom Zakonu prethodno raspravilo na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća, i njegovim radnim tijelima, i da predmetni Zakon uopće nije dostavljen na očitovanje socijalnim partnerima, a radi se o Zakonu kojim se reguliraju prava socijalno ugroženih građana Hrvatske.
Zakonom bi se uredilo pravo socijalno ugroženih građana Hrvatske na jednostavnije dobivanje pravne pomoći u slučajevima u kojima im je ta pomoć potrebna, kako bi lakše i jednostavnije ostvarili svoja prava, odnosno ispunili svoje obveze.
Pomoć samo materijalno ugroženima
Međutim, pravo građana na besplatnu pravnu pomoć utvrđivat će se sukladno njegovim imovinskim prilikama. Pravo na pravnu pomoć, prema odredbama ovog Zakona, imat će onaj građanin kojem je ugrožen materijalni položaj. Propisuje se ujedno imovinski cenzus, odnosno pravo na besplatnu pravnu pomoć imat će onaj građanin kojem prosječni mjesečni dohodak njega i članova njegovog domaćinstva, ostvaren kroz 12 mjeseci, ne prelazi iznos najniže mjesečne osnovice za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja po članu domaćinstva, a što danas iznosi 2.298,00 kuna. Podnositelj zahtjeva bit će dužan dati izjavu o svojim prihodima i imovini, kao i o prihodima i imovini članova svog domaćinstva, i o istome priložiti odgovarajuću dokumentaciju.
O pravu i opsegu prava na pravnu pomoć odlučuje tijelo državne uprave. Odluku o odobravanju pravne pomoći donosi državni ured u županiji, koji u slučaju da građanin ostvaruje pravo na pravnu pomoć, izdaje uputnicu s kojom se građanin obraća pružatelju pravne pomoći, odnosno odvjetnicima, udrugama i visokim učilištima, ali ne i sindikatima.
Zakon neće ostvariti cilj
Iako je intencija zakonodavca bila da se socijalno ugroženim skupinama građana osigura pristup sudu i pravna pomoć, iščitavajući odredbe Zakona, jasno je da cilj zakonodavca nije ostvariv. Ne samo da zbog utvrđenog imovinskog cenzusa pravna pomoć neće biti dostupna velikom broju građana, već je i način ostvarivanja pravne pomoći prekompliciran. Osim toga, zakonom je jasno naglašeno da pravo na pravnu pomoć ne obuhvaća pravo na oslobađanje od sudskih ili upravnih pristojbi, a osim toga, pravo na pravnu pomoć ostvaruje se potpunim ili djelomičnim osiguravanjem plaćanja troškova pravne pomoći, o čemu odlučuje, također, ured državne uprave u županiji. To znači da će tijelo državne uprave u županiji odlučivati ne samo o pravu građanina na pravnu pomoć, već i o njezinom opsegu, čime se otvara prostor za mito i korupciju.
Odvjetnički lobi opet odradio posao!
Nadalje, iako su udruge predviđene kao pružatelj pravne pomoći, udruge će u tome biti ograničene. Naime, udruge će biti ovlaštene pružati samo pojedine oblike pravne pomoći (pravne savjete, izradu nekih podnesaka, zastupanje u upravnim stvarima), ali će pravo zastupanja na sudu imati samo odvjetnici. Čini se da je odvjetnički lobi bio uvelike zastupljen oblikovanju i ovoga Zakona.
Kako do sada u hrvatskoj pravnoj praksi nije postojao sličan zakon, nema iskustava koja bi mogla ukazati na optimalan opseg prava na pravnu pomoć. Stoga zakonodavac predlaže sužen opseg prava, za koji je izvjesno da će se za njihovo ostvarenje moći osigurati dostatna sredstva.
Postavlja se pitanje hoće li građani slabih imovinskih prilika ostvariti Ustavom zajamčeno pravo, pravo na pravnu pomoć i pristup sudu.
Sindikati su zatražili raspravu o predmetnom Zakonu na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća.
