Predstavljeno Izvješće o kolektivnom pregovaranju u RH

Dana 1. prosinca 2006. godine u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva prezentirano je Izvješće o kolektivnom pregovaranju u Republici Hrvatskoj. Izvješće je pripremljeno od strane tripartitne radne grupe, u koordinaciji Ureda za socijalno partnerstvo, a izdano je uz tehničku podršku Međunarodne organizacije rada – Subregionalnog ureda za Srednju i Istočnu Europu iz Budimpešte i uz financijsku podršku Vlade Francuske i Italije.

Izvješće o kolektivnom pregovaranju RH pruža kvalitativni i kvantitativni prikaz, te ocjenu sustava kolektivnog pregovaranja u RH, kao i ocjenu kompetencija socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju. U izvješću se ujedno ukazuje na područja u kojima je potrebno poduzeti dodatne napore socijalnih partnera u cilju unapređenja cjelokupnog sustava kolektivnog pregovaranja te povećanja sposobnosti i doprinosa socijalnih partnera u uređenju radnih odnosa u Republici Hrvatskoj.

Predstavljanje Izvješća iskoristilo se i kao dobra prilika da socijalni partneri na okruglim stolu razmjene mišljenja na temu “Sektorski socijalni dijalog u Hrvatskoj – danas i sutra”. Ukratko je predstavljen socijalni dijalog u tekstilnoj industriji, koji, zaključeno je, može poslužiti kao primjer razvijanja sektorskog kolektivnog pregovaranja. Naime, socijalni partneri u tekstilnoj industriji potpisali su Ugovor o strateškom partnerstvu i sektorskom socijalnom dijalogu u tekstilnoj industriji, koji zapravo nije klasični kolektivnu ugovor, jer se njime ne reguliraju pitanja za koja smo navikli da se inače reguliraju kolektivnim ugovorom, već se istim regulira strateško repozicioniranje sektora tekstile industrije, što predstavlja okvir za sektorsko kolektivno pregovaranje i granski kolektivni ugovor. Međutim, valja također napomenuti da se zaista radi o pohvalnoj inicijativi, tim više kada se uzme u obzir da danas u tekstilnom sektoru postoji 46 važećih kolektivnih ugovora koji se primjenjuju kod 94 poslodavaca, što znači da je oko 56% radnika zaposlenih u tekstilnoj industriji “pokriveno” kolektivnim ugovorima.

Socijalni partneri su naglasili potrebu daljnjeg razvijanja bipartitnih odnosa i sektorskog kolektivnog pregovaranja, ali bez određenja strateškog pravca razvoja određenog sektora nema mogućnosti za rješavanje radno-socijalnih pitanja radnika zaposlenih u tom sektoru.