Pregovori o KU za novinare i medijske radnike – Šest godina bez rezultata

Pregovori o KU za novinare i medijske radnike – Šest godina bez rezultata

Pregovori u dobroj vjeri
Ponovno je aktualiziran Protokol o pregovorima. Tekst je usuglašen i čeka potpis jedne i druge strane ali tek nakon što poslodavci dostave sindikatima prijedlog novog teksta kolektivnog ugovora. Jedno od važnih pitanja o kojem se raspravljalo je definicija «medijski radnici» te područje primjene novog kolektivnog ugovora. Definiran je okvirni rok za završetak pregovora i potpis kolektivnog ugovora, kraj lipnja iduće godine, kako se ne bi ponovila povijest da se pregovara šest godina u «dobroj vjeri» a kolektivnog ugovora nigdje na vidiku.   

Sve rašireniji novi oblici zapošljavanja

Sindikati su svjesni da sve rašireniji novi oblici zapošljavanja, nesigurniji, i u manjoj mjeri definirani zakonom ne¬go što je to tradicionalni model radnog mjesta, vodi do novog modela u kolektivnom pregovaranju. Novi oblici nereguliranog rada posebno su jako rašireni u medijskoj djelatnosti. Stoga je posebno važno da se novinari i medijski radnici organiziraju i jače odupru pritiscima na prava radnika. Pokazuje se da su ta prava veća i bolje zaštićena tamo gdje su radnici bolje organizirani i gdje je postotak članstva u sindikatima veći.

Vole ako nema sindikata

Multinacionalne medijske korporacije proširile su se na nova tržišta. Iskustvo u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe u kojima su neke od tih korporacija stvorile monopol na medijskom tržištu, pokazuje da zapadne korporacije uglavnom imaju dvostruke standarde  u odnosima prema svojim radnicima. Dok u svojim matičnim zemljama u kojima postoji vladavina prava poštuju i zakone i prava radnika, u novoosvojenim tranzicijskim tržištima gdje vlada pravni nered, mito i korupcija nastoje izbjeći sve što se može. Pokazalo se i to da strani vlasnici u pravilu poštuju sindikat i kolektivni ugovor ako ga zateknu u novokupljenom medijskom poduzeću, ali vole ako nema sindikata ni kolektivnog ugovora, pa mogu raditi samo po svojim pravilima. I kad postoji sindikat i kolektivni ugovor, često treba ulagati veliki napor da se to sačuva i poštuje. Takav odnos «strane» uprave opterećuje i frustrira novinare i medijske radnike u tim medijima jer upućuje na podcjenjivanje i diskriminaciju osoblja koje svoj posao u pravilu radi jednako dobro kao novinari u medijima matičnih zemalja tih korporacija. Stoga se novinari u svim tim medijskim poduzećima moraju još bolje organizirati i usko surađivati sa Sindikatom grafičke i nakladničke djelatnosti koji je jednim dijelom paralelni sindikat u toj djelatnosti kao i sindikatima novinara u matičnim zemljama medijskih korporacija.